Prošle sedmice bh. javnost uznemirila je vijest o otmici novorođenčeta u sarajevskom naselju Hadžići. Koordinisanom akcijom policije KS i Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) beba je vrlo brzo pronađena, a tim povodom ministar unutrašnjih poslova KS, Vedran Mulabdić, čestitajući nadležnima na uspješnoj akciji, izjavio je da se “otmice djece u BiH i Sarajevu ne dešavaju često”, te da je “prije nedavne otmice novorođenčeta posljednja zabilježena 2004. godine”. Međutim, kada je upitanju glavni grad BiH, ovaj navod nije tačan.
Vedran Mulabdić, ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, u svojoj čestitci povodom uspješno okončane akcije pronalaska novorođenčeta, između ostalog izjavio je i da se:
(…) otmice djece u Bosni i Hercegovini, kao ni u glavnom gradu naše države, ne dešavaju često. Zadnja otmica u Sarajevu, prije ove jučerašnje, bila je ona u decembru 2004. godine kada je bio otet, tada šestogodišnji Mak Varešanović, sin tadašnjeg sportskog direktora FK Sarajevo Mirze Varešanovića.
(Vedran Mulabdić 06.07.2018.)
Otmica djeteta koju bh. javnost najviše pamti, a koju je pomenuo ministar Mulabdić, zasigurno je ona iz 2004. godine, kada je otet šestogodišnji sin tadašnjeg sportskog direktora FK Sarajevo Mirze Varešanovića. Šestorica optuženih za otmicu šestogodišnjeg Maka Varešanovića 2006. godine pravosnažno su osuđeni na ukupnu kaznu od 27 godina zatvora. Međutim, prije nedavne otmice novorođenčeta, ovo nije bila jedina otmica.
Podsjećamo, krajem novembra prošle godine u Sarajevu je nestala dvanaestogodišnja djevojčica. Potraga za djevojčicom trajala je 6 dana, a u januaru ovo godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu proslijedilo je Kantonalnom sudu na potvrđivanje optužnicu protiv Kenana Krše i Jasmina Zunđe, koji su učestvovali u nestanku ove dvanaestogodišnje djevojčice. Iz Tužilaštva KS tada je pojašnjeno da se Krši na teret stavlja “krivično djelo oduzimanje djeteta i spolni odnos sa djetetom na naročito ponižavajući način, dok se Zunđi na teret stavlja krivično djelo pomoć pri oduzimanju djeteta”. Sudski postupak u ovom slučaju još uvijek traje. Optuženi Kršo i dalje je u pritvoru dok je Zunđa pušten da se brani sa slobode.
Inače, u skladu sa Krivičnim zakonom FBiH, kazna za otmicu, odnosno krivično djelo oduzimanje djeteta iznosi od tri do pet godina zatvora, zavisno od otežavajućih ili olakšavajućih okolnosti, ukoliko iste postoje.
Zakon predviđa i da učinitelj, koji “dobrovoljno preda dijete ili maloljetnika”, može biti oslobođen kazne ili mu se može izreći uvjetna osuda.
Također, i 2016. godine javnost u glavnom gradu BiH bila je uznemirena pokušajem otmice dječaka ispred škole u sarajevskom naselju Pofalići. Iz Osnovne škole “Pofalići“ tada je potvrđena ova informacija, te je rečeno da je “u poslijepodnevnim satima, nakon završene druge smjene u školi pokušana otmica”. Da li je i ovaj slučaj dobio sudski epilog javnosti je ostalo nepoznato.
Kada je u pitanju teritorij cijele BiH, tačno je da otmice djece nisu česta pojava. Slučajevi međunarodnih otmica djece u nadležnosti su Ministarstva pravde BiH, koje je u ovim slučajevima centralni izvršni organ za komunikaciju između bh. pravosudnih organa i inostranstvom.
Shodno navedenom, izjava ministra Mulabdića, u kojoj navodi da se otmice djece u BiH ne dešavaju često, te da je u Sarajevu, prije otmice novorođenčeta, jedina otmica koja se desila ona iz 2004. godine dobija ocjenu poluistina.
(Istinomjer.ba)