Ustav Republike Srpske iz ratnog perioda i sadašnji Ustav Bosne i Hercegovine razlikuju se po svim ključnim točkama, uključujući pitanja konstitutivnosti naroda, državne teritorije, nezavisnosti i organizacije vlasti, iz čega je vidljivo kako odredbe Ustava RS nisu prenesene u Ustav BiH.
Zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Mladen Ilić je tokom gostovanja u programu RTRS-a 5. marta 2025. godine izjavio kako su odredbe Ustava Srpske Republike Bosne i Hercegovine unesene u Ustav Bosne i Hercegovine.
Gledajte, Ustav Republike Srpske je stvorio srpski narod u jako teškim i problematičnim okolnostima. Kao takav, funkcionisao je nekoliko godina sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, gdje je upravo kroz taj ustav i kroz njegove odredbe, koje narod, srpski narod, na tadašnjoj teritoriji tadašnje Republike BiH u borbi za svoje pravo, slobodu, pa i za život, kreirao Ustav Republike Srpske. Kao takav, njegove odredbe su dalje unijete u sam Ustav BiH.
Mladen Ilić, 5.3.2025.
Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini proglasila je na sjednici održanoj 28. februara 1992. godine Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Amandmani na ovaj ustav donošeni su prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma više puta od 1992. do 1994. godine, a naziv u Ustav Republike Srpske promijenjen je amandmanom broj VII iz 1992. godine. Međutim, odredbe Ustava Republike Srpske iz ratnog perioda ne podudaraju se s odredbama Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je proglašen za Ustav Bosne i Hercegovine..
Ustav RS se u preambuli poziva na pravo srpskog naroda na samoopredjeljenje, dok se Ustav BiH poziva na međunarodne konvencije i osnovna načela o ustrojstvu BiH usuglašena na mirovnim pregovorima. Osim toga, Ustav RS navodi kako je RS država srpskog naroda i građana koji u njoj žive, a Ustav BiH kao konstitutivne narode navodi Bošnjake, Hrvate i Srbe.
Ova dva ustava razlikuju se i po mnogim drugim odredbama. Ustav BiH ističe kako država nastavlja postojati u međunarodno priznatim granicama, dok Ustav RS kao državnu teritoriju navodi područja srpskih etničkih jedinica, kao i područja na kojima je nad Srbima u Drugom svjetskom ratu izvršen zločin genocida. Uz to, dok je BiH nastavila postojati kao međunarodno priznata država, ratna RS, iako je pretendirala na nezavisnost, zapravo je bila međunarodno nepriznata paradržava.
U Ustavu BiH ističe se nezavisnost države, a u Ustavu RS kako se ona nalazi u sastavu Jugoslavije te se u amandmanima iz 1994. godine poziva na ujedinjenje s drugim srpskim državama.
Razlikuju se i organi vlasti koje ova dva ustava uspostavljaju. Dok po Ustavu RS vlast čine Vlada, Skupština, predsjednik i Ustavni sud, Ustav BiH navodi kako vlast obnašaju dvodomna Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara, Predsjedništvo, koga čine tri člana, i Ustavni sud.
Dok je prema Ustavu iz 1992. godine RS unitarna, te je čine oblasti, gradovi i općine, Ustav BiH navodi kako se država sastoji od entiteta te propisuje podjelu nadležnosti između države i entiteta. Također, Ustav RS bavi se socijalnim i ekonomskim uređenjem te službenim jezikom, što Ustav BiH ne spominje.
Oba ustava se deklarativno pozivaju na ljudska prava, zaštitu prava manjina i nacionalnu ravnopravnost te proglašavaju za glavni grad Sarajevo. Međutim, radi se o dva ustava koji se razlikuju po svim ključnim odredbama, poput konstitutivnosti naroda, državne teritorije, nezavisnosti i organizacije vlasti.
Ustav RS iz 1992. godine sam navodi u završnim odredbama i članku 143. kako će se uskladiti s konstitutivnim aktom o uređenju odnosa u Bosni i Hercegovini, dok trenutno važeći Ustav RS na više mjesta navodi kako je on usklađen s Ustavom BiH (članci 2, 3. I 80), a ne obratno. Ustav BiH ne spominje ustave entiteta, unošenje odredbi entitetskih ustava ili usklađivanje ovog ustava s ustavima entiteta.
Budući da se dva ustava razlikuju u svim ključnim odredbama, iz čega je vidljivo kako odredbe Ustava RS nisu prenesene u Ustav BiH, tvrdnju Mladena Ilića ocjenjujemo kao neutemeljenu.
(Istinomjer.ba)