Migrantska kriza u Bosni Hercegovini traje još od početka 2018. godine, a prema podacima Službe za poslove sa strancima trenutno u prihvatnim centrima u BiH boravi više od šest hiljada migranta. Najveći teret snosni Unsko-sanski kanton zbog blizine sa EU granicom.
Početkom 2018. godine saopćeno je da je “od 2016. godine broj migranata u BiH u konstantnom porastu”, a već u februaru 2018. godine postojeći smještajni kapaciteti, Azilantski centar Delijaš u blizini Sarajeva, te Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu, bili su “skoro u potpunosti popunjeni”. Dolaskom proljeća 2018. godine javili su se i novi problemi kao što je veći priliv migranata u Unsko-sanski kanton što je dovelo do protesta građana Bihaća, kao i odluke “da se pojača policijski nadzor u gradu”. U međuvremenu se javio problem i u Sarajevu kada je veća grupa migranata boravila dvije sedmice u parku u centru grada, nakon čega je došlo do njihovog izmještanja u Prihvatni centar Salakovac kod Mostara. Sličan problem imala je i Velika Kladuša, nakon čega je načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić donio odluku o izmještanju migranata iz gradskog parka u centru grada na lokaciju van grada.
Predstavnici vlasti Bihaća, Ključa, Bosanskog Petrovca, Cazina i Bužima su krajem jula 2018. godine ispred zgrade institucija BiH u Sarajevu održali mirni protest zbog problema s migrantima na području USK.
Mi smo osam mjeseci pokazali humanost, pokazali spremnost, hranili ih, dali im zdravstvenu zaštiti. Nisu nama problem migranti, nama je problem što imamo osjećaj da se sami nosimo sa ovom krizom, nama je problem što su se građani počeli samoorganizovati i držati noćne straže da im se ne provaljuje u kuće. Nama je problem što znamo da na jesen doalzi veći val i mi se bojimo da ćemo imati 15 ili 13 hiljada umjesto tri hiljade (migranata).
Gradonačelnik Bihaća, Šuhret Fazlić, 26. juli 2018.
U međuvremenu je tadašnji ministar sigurnosti BiH, Dragan Mektić izjavio je da su “konačno s lokalnim zajednicama i predstavnicima međunarodnih institucija dogovorene lokacije za prihvat migranata na području”, odnosno da je određeno “mjesto Lipe na području općine Bosanski Petrovac, dok će se kao privremeno rješenje do osposobljavanja tog centra, koristiti i zgrada Agrokomerca u Velikoj Kladuši”. Mektić je tom prilikom istakao da će izmještanjem migranata na ove lokacije “u potpunosti rasteretiti Bihać”, kao i da su se “stekli preduslovi i osigurana finansijska sredstva za početak opremanja lokacije Ušivak kod Hadžića”.
Na jesen 2018. godine blokirali su Granični prelaz “Maljevac” zbog nemogućnosti prelaska u EU, a protestovali su i građani Bihaća “nezadovoljni su što je sve veći broj migranata u gradu, na javnim površinama i bez smještaja”. Krajem oktobra u Bihaću je otvoren novi Prihvatni centar “BIRA”, a samo nekoliko dana ranije i kasarna Ušivak konačno je otvorena za prihvat migranata.
Zbog odluke donesene u oktobru 2018. godine “da se onemogući dolazak migranata na područje USK” zbog popunjenosti smještajnih kapaciteta u ovom kantonu, došlo je do novih problema u novembru 2018. godine kada je iz voza Željeznica FBiH onemogućen izlazak za oko 150 migranata koji su iz Sarajeva krenuli ka USK, od kojih je većina vraćena natrag u Sarajevo.
U skladu s tom odlukom sinoć je onemogućen izlazak migrantima iz talgo voza, a koji su pristigli iz Sarajeva u Bihać. Njih 153 se nalazilo u vozu. Sedam migranata je odmah izmješteno, a radi se o ranjivim kategorijama – djeci i ženama. Smješteni su u migracione centre.
Glasnogovornica MUP-a USK, Snežana Galić, 9. novembar 2018.
Osim što su smještajni kapaciteti na području USK u potpunosti bili popunjeni, početkom 2019. godine iz Službe za poslove sa strancima istakli su da je “priliv migranata u BiH povećan za više od 100%”.
U uvodna dva mjeseca 2019. godine, januar i februar imamo povećanje više od 100%. Ono što zabrinjava je posljednjih sedam dana gdje imamo priliv na dnevnoj bazi preko 100 ilegalnih migranata i što se ponovo otvorila ruta preko Crne Gore i Hercegovine, jer i Službi za poslove sa strancima kao i Graničnoj policiji trebaju dodatne snage – i ljudski i materijalno-tehnički kapaciteti.
Slobodan Ujić, Direktor Službe za poslove sa strancima, 11. mart 2019.
Na području USK tokom 2019. godine javio se i problem u vezi sa prihvatnim centrom “Vučjak” u koji je sredinom juna 2019. godine, na osnovu odluke Gradskog vijeća Bihaća i Kantonalne operativne grupe o smještaju migranata i izbjeglica koji su boravili van prihvatnih centara, parkovima i privatnim objektima, izmješteno je više stotina migranta. Povodom izmještanja migranata na pomenutu lokaciju oglasila se i Misija UN-a u BiH ističući da “Vučjak predstavlja značajan zdravstveni i bezbjednosni rizik i trenutno nije opremljen za smještaj migranta i izbjeglica po međunarodnim standardima”, kao i da “na lokaciji Vučjak još uvijek nema sanitarnih čvorova, pitke vode i struje zbog čega nije prihvatljivo da migranti tu borave”.
Područje je smješteno blizu minskih polja. Postoji i velika opasnost od požara ili eksplozije zbog mogućeg prisustva metana koji se nalazi ispod zemlje s obzirom da je na ovoj lokaciji nekada bila deponija. Dok ova dva rizika ne eliminišu nadležne vlasti ovo mjesto je neprikladno za stanovanje ljudi.
Misija UN-a u BiH, 14. juni 2019.
Ipak, do zatvranja ovog prihvatnog centra prošlo je više od šest mjeseci, te je u tek decembru 2019. godine kamp “Vučjak” konačno zatvoren, a migranti su, sredinom decembra, prebačeni u Sarajevo, gdje su raspoređeni u dva kampa – “Ušivak” i “Blažuj”.
Tokom 2019. godine povećan je priliv migranata i u Tuzli, gdje je do avgusta 2019. godine prema podacima Uprave policije registrovano 5.819 migranata koji su, u nedostatku smještaja spavali u gradskim parkovima i pomoć dobijali od strane volontera, jer su se “vlasti u Tuzlanskom kantonu”, prema riječima volontera i građana, “potpuno oglušile na ovaj problem”. Ni do dolaska zime vlasti u Tuzli nisu obezbijedile mjesto za boravak migranata, a odgovornost su međusobno prebacivali jedni na druge, pa je tako premijer Tuzlanskog kantona (TK), Denijal Tulumović rekao da “Vlada TK ima želju da pomogne migrantima, ali da je to posao lokalnih gradskih vlasti”, dok je gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović istakao “da pomoć migrantima nije u nadležnosti grada niti kantona, nego državnih institucija”. Migrantska kriza u ovom gradu kulminirala je tokom zime 2019/2020. godine, te su zbog niskih temperatura stvoreni “nepodnošljivi uslove za boravak migranata u Tuzli”, koji su “osim na Glavnoj autobuskoj stanici dane provodili i na željezničkoj stanici gdje su postavili šatore”. Konkretna pomoć i rješenje situacije nije se desilo prije marta 2020. godine kada je 491 migrant izmještan iz Tuzle u privremeni prihvatni centar “Blažuj”.
Ni početak 2020. godine nije donio optimističnije izglede za skoro rješavanje migrantske krize na području BiH, pa je u martu saopćeno da “BiH razmatra planove za zatvaranje granica”, a tadašnji ministar sigurnosti BiH, Fahrudin Radončić istakao je da “ukoliko bi novi val migranata krenuo u zemlje regije, bila bi to humanitarna katastrofa”. Mjesec dana kasnije Radončić je rekao da “BiH neće biti parking za Evropu”, te je najavio i deportaciju 10 hiljada migranata.
Juče sam direktoru Službe za poslove sa strancima Slobodnu Ujiću uputio zahtev da mi se popiše 9 – 10 hiljada ilegalnih ekonomskih migranta da vidimo kako da ih deportujemo iz BiH. Da vidimo ko pristaje na dobrovoljnu deportaciju i šta da radimo s hiljadama onih koji ne žele da pokažu pasoš, da vidimo ko su oni. To je ogroman sigurnosni problem, to ruši život naših građana.
Fahrudin Radončić, 22. april 2020.
U međuvremenu je, u maju 2020. godine, premijer Vlade USK Mustafa Ružnić na tematskoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH “zatražio da se u FBiH formira koorodinaciono tijelo koje će upravljati migrantskom krizom”, ističući tom prilikom da je “migrantska kriza najviše opteretila USK” te da se “hitno mora donijeti strategija o upravljanju migracijama”.
Od Ministarstva sigurnosti BiH dobili smo odgovor da strategije o upravljanju migracijama nema i do danas nismo dobili ništa što smo tražili od viših nivoa vlasti. U četiri prihvatna centra tražili smo da se uspostave pravila ponašanja, ni to nismo dobili.
Mustafa Ružnić, 13. maj 2020.
Nekoliko dana kasnije, pokrenuta je i peticija sa ciljem rješavanja problema migrantske krize u USK, a kojom se traži da bude “zabranjen ulazak migranata na ovo područje i da se angažuju Oružane snage BiH na obezbjeđivanju migrantskog kampa u selu Lipa, na granici između Bihaća i Bosanskog Petrovca”.
Početkom juna 2020. godine Fahrudin Radončić je dao ostavku na mjesto ministra sigurnosti BiH, navodeći kao jedan od razloga situaciju izazvanu migrantskom krizom. Nakon što je krajem jula imenovan za ministra sigurnosti, Selmo Cikotić je u avgustu 2020. godine boravio u USK gdje je sa predstavnicima vlasti razgovarao o rješavanju problema migrantske krize, te istakao da su dogovoreni “određeni mehanizmi i konkretnija i efikasnija saradnju lokalnih i kantonalnih vlasti sa institucijama BiH kako bi građani osjetili veći stepen bezbjednosti”.
Plan upravljanja migrantskom krizom u BiH sadrži sedam prioriteta, 21 mjeru i 116 aktivnosti. (…) Nastojaćemo da iz domaćih i međunarodnih fondova povećamo ukupan iznos budžetskih sredstava za ove aktivnosti, probaćemo da popravimo koordinaciju između policijskih agencija u BiH koje nedovoljno sarađuju, kako bi se teret migrantske krize rješavao na teritoriji cijele BiH. Uvešćemo i sistem kontrole svih institucija koje su odgovorne za ovo pitanje da bi se sankcionisao nerad i neodgovornost.
Selmo Cikotić, 12. avgust 2020.
Samo nekoliko dana kasnije građani iz mjestu Purići kod Velike Kladuše okupili su se radi sprečavanja prolaska autobusa koji su prevozili migrante poručujući vlastima “da je kap prelila čašu i da više ne mogu podnijeti pritisak migrantske krize koja im remeti svakodnevni život”.
Dan kasnije, 19. avgusta Operativna grupe za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području USK je na sastanku kojem su bili prisutni i predstavnici: IOM-a, UNHCR-a, DRC-a i OSCE-a donijela nove zaključke zbog, kako navode, pogoršane situacije izazvane posljedicama prekomjernog priliva migranata na ovo područje, čime je ugroženo javno zdravlje, sigurnost i prava građana USK. Novim mjerama zabranjuje se ulazak migrantima na područje ovog kantona, kao i prevoz, pružanje usluga i kretanje migrantima.
Operativna grupa podržava odluku Kriznog štaba Ministarstva zdravstva da se pooštre mjere Naredbe KŠMZ od 13. marta 2020. godine, a koja podrazumijeva:
Zabranu ulaska migranata na područje USK, van trenutnog prihvatnog kapaciteta kampova;
Zabranu prevoza migranata svim prevoznim sredstvima;
Zabranu kretanja migranata i okupljanja na javnim površinama;
Zabranu pružanja usluga smještaja migrantim.
Zadužuje se Uprava policije Ministarstva unutrašnjih poslova USK da na ulazima na područje Kantona postavi stalne punktove i spriječi dodatni priliv migranata.
Zabranjuje se prodaja voznih karata u javnom prevozu migrantima.
Zadužuje se Kantonalna uprava za inspekcijske poslove da, zajedno sa pripadnicima MUP-a USK, u okvirima nadležnosti, vrši kontrole prevoznika koji prevoze migrante te da, u takvim slučajevima pokrene postupak oduzimanja licenci, kao i pojačane kontrole iznajmljivača smještaja migrantim.
Od Ministarstva sigurnosti Vijeća ministara BiH se traži da, zajedno sa predstavnicima UN agencija, u roku od pet dana izmjesti maloljetne migrante bez pratnje u centre van USK.
Zaključak Operativne grupe za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području USK, 19. avgust 2020.
Povodom pomenutog zaključka oglasio se i član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik te istakao da “RS neće poštovati odluku vlasti USK o zabrani prijevoza migranata u ovaj kanton”.
Migranti koji prolaze kroz teritoriju Republike Srpske bit će dovezeni do krajnje tačke (na granicu sa USK) i tu će im biti rečeno da im je tamo put.
Milorad Dodik, 20. avgust 2020.
Nakon Dodika, oglasio se i drugi član Predsjedništva BiH, Željko Komšić koji pak smatra da je prisustvo migranta u RS “direktna posljedica Dodikovog odbijanja prijedloga da se na granici BiH sa Srbijom angažuju Oružane snage BiH”, te da “migranti koji se sada nalaze u entitetu RS tu treba i da ostanu”. Nešto kasnije, Dodik je još jednom istakao “da migranti neće ostati u RS i da OS BiH ne mogu na granicu sa Srbijom”.
Migrantska kriza u BiH trenutno doživljava vrhunac i sa sobom vuče niz problema od negodovanja lokalnih zajednica i nezadovoljstva građana koje dovodi do sve češćih protesta, nezadovoljstva migranta uslovima smještaja i načinom na kojim se prema njima ophodi zajednica, policija i nadležne vlasti, do intenziviranih aktivnosti na krijumčarenju migranta ka EU zemljama. Pored svih već pomenutih problema koje sa sobom nosi trenutna situacija, umjesto dogovora i zajedničkog pristupa rješavanju ovog problema nosioci vlasti u BiH odgovornost prebacuju jedni na druge. Sudeći prema riječima novoimenovanog ministra sigurnosti BiH, Selme Cikotića da “nema mađioničarski štapić” te da se “migrantska kriza ne može odmah riješiti” pitanje je kada će, odnosno hoće li, vlasti u BiH iznaći rješenje za ovu krizu uz poštivanje osnovnih ljudskih prava migranata koji borave na području naše države.
(Istinomjer.ba)