Lagumdžija je podsjetio da je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU prije šest godina, a uslov je bila reforma policije.
“Tada je izgledalo da, kada potpišemo Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju, mi smo na tračnicama koje nas vrlo brzo vode aplikaciji i kandidatskom statusu i pregovorima. Nažalost, vrlo brzo nakon toga stigla je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i ona je praktično blokirala kompletne procese koji su trebali da budu na putu ka kandidatskom statusu i pregovorima”, rekao je Lagumdžija, dodavši da su proteklih pet godina suspendovane regularne i redovne aktivnosti koje su trebale biti pred BiH na putu ka EU.
Komentar:
Nakon totalnog fijaska pregovora o rješavanju odluke „Sejdić i Finci“ koji su – bar u dosadašnjem obliku beskonačnih sastanaka lidera, što u BiH, što izvan nje – i konačno završeni dolaskom Stephana Fule-a u Sarajevo, ministar vanjskih poslova BiH i lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, posljednjih dana se okrenuo zagovaranju novog, „specijalnog“ pristupa EU-a kada je u pitanju dalji napredak BiH ka članstvu u ovoj zajednici.
Svakako, Lagumdžija svoj optimizam crpi i iz najava iz EU kako bi zaista moglo doći do promjene odnosa prema našoj zemlji po pitanju proširenja Unije, a ona bi se odnosila na mogućnost otvaranja pregovora sa BiH u poglavljima 23. i 24. koja se bave borbom protiv organiziranog kriminala i vladavinom prava, bez rješavanja odluke „Sejdić-Finci“.
Tako je u opširnom razgovoru za agenciju Anadolija Lagumdžija izjavio da je „presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci praktično blokirala kompletne procese koji su trebali da budu na putu ka kandidatskom statusu i pregovorima“. Odluka o čije rješenje najavljivano mnogo puta do sada, odjednom je postala „visoka ljestvica“ za dalji napredak, te se sada traži „specijalni pristup“, za državu koja je „specijalni slučaj“.
Ipak, ovdje se s pravom možemo zapitati kako će se bh. lideri uhvatiti u koštac sa poglavljima koja se bave mnogo krupnijim i obuhvatnijim reformama nego što je to ukidanje diskriminacije iz Ustava BiH, i koje traže mnogo temeljniji pristup, ako za cijeli mandat od četiri godine nisu uspjeli riješiti jednu spornu odluku. Dodamo li tu i analogiju sa reformom policije, o kojoj se također pregovaralo godinama, a koju je također spomenuo Lagumdžija u ovom razgovoru, možemo zaključiti da građani neće imati neke velike koristi ni od pomenutog “specijalnog pristupa”, ako će sa EU i dalje pregovarati trenutna vladajuća elita.
Svakako, Lagumdžijina izjava da je odluka „Sejdić i Finci“ blokirala procese napretka BiH ka EU je neistinita, jer procese nije blokirala sama odluka, već upravo lideri političkih partija koji su o njenom rješenju pregovarali i koji su usljed tih pregovora odlučili – i to čak u više navrata javno priznali – da se ne bave stvarnom suštinom odluke, to jest ukidanjem diskriminacije nad građanima/kama ove zemlje koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, nego da se bave upravo odnosima konstitutivnih naroda, konkretno Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH. Nakon skoro pet godina bezuspješnih pregovora uglavnom između stranačkih lidera, uz potpuno ignorisanje Parlamentarne Skupštine BiH (kako od strane samih partijskih šefova, tako i od strane njihovih partnera iz EU), izjava Zlatka Lagumdžije o tome da je za zastoj kriva antidiskriminacijska odluka Evropskog suda za ljudska prava ne samo da je neistinita, već bi se, da su okolnosti iole drugačije od postojećih, mogla čak okarakterisati i komičnom.
(Istinomjer.ba)