Samo Crna Gora od susjednih država nema rafineriju nafte, a u Bosni i Hercegovini Rafinerija nafte Brod već osam godina ne proizvodi naftu i naftne derivate.
Gostujući u programu N1 televizije, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić govorio je o naftnim rezervama i terminalima u Federaciji BiH. Pri tome je ustvrdio da sve susjedne države imaju rafinerije nafte, dok Bosna i Hercegovina nema rafineriju.
Moram reći još jednu vrlo bitnu činjenicu: Bosna i Hercegovina nema svoju rafineriju nafte, a sve susjedne države to imaju.
Vedran Lakić, 12.3.2026.
Rafinerije nafte su industrijska postrojenja u kojima se sirova nafta prerađuje u goriva i druge naftne derivate kao što su benzin, dizel, motorna ulja i maziva.
U BiH postoje dvije rafinerije: Rafinerija nafte Brod i Rafinerija ulja Modriča. Obje su u vlasništvu Optima Grupa, koja je u potpunosti u vlasništvu ruske kompanije NeftegazInKor JSC, čiji je većinski vlasnik rusko državno preduzeće Zarubezhneft.
Prema pisanju Radija Slobodna Evropa iz februara 2026. godine, Rafinerija nafte Brod već sedam godina ne proizvodi naftne derivate. Rafinerija je prestala s proizvodnjom nafte nakon eksplozije 2018. godine, kada je poginuo i jedan radnik u postrojenju. Rafinerija trenutno zarađuje od prodaje gasa i usluge skladištenja naftnih derivata.
Prema posljednjem Finansijskom izvještaju o poslovanju Rafinerije nafte Brod iz 2024. godine, akumulirani gubitak iznosio je 882.928.186 KM (skoro 900 miliona KM). U izvještaju je naglašeno da je ova kompanija u riziku likvidnosti, tržišnom riziku i kreditnom riziku.
Prihodi ove kompanije opali su za 74%, a prihod za 2024. godinu iznosio je 40,6 miliona KM.
Rafinerija ulja nije predviđena za rafinisanje sirove nafte, već za proizvodnju motornih i industrijskih ulja, maziva i baznih ulja.
Rafinerija ulja Modriča je tokom 2025. godine također poslovala s gubitkom od 2,49 miliona eura, dok su akumulirani gubici dostigli iznos od 60,45 miliona eura.
Srbija i Hrvatska imaju naftne rafinerije koje su aktivne i proizvode naftu i naftne derivate.
Naftna industrija Srbije (NIS) je od 2009. godine u većinskom vlasništvu ruske kompanije Gasprom. Udio u vlasništvu s približno 30% ima i Republika Srbija.
NIS upravlja Rafinerijom u Pančevu, čiji je maksimalni projektovani kapacitet prerada 4,8 miliona tona sirove nafte godišnje.
Hrvatska ima moderniju i obimniju infrastrukturu rafinisanja nafte od Srbije. Naftna industrija (INA) je dioničarsko društvo čiji su najveći dioničari mađarska naftna kompanija MOL i Republika Hrvatska. INA upravlja rafinerijom u Rijeci i određenim postrojenjima u Sisku. Početkom marta 2026. godine objavljeno je da je projekat nadogradnje rafinerije u Rijeci završen, a ukupna vrijednost ovog projekta bila je 700 miliona eura.
Kapaciteti proizvodnje rafinerija u Rijeci i Sisku ukupno su oko osam miliona tona sirove nafte godišnje.
Za razliku od Hrvatske i Srbije, Crna Gora kao najmanji bh. susjed nema rafinerije za proizvodnju nafte. Nije ih imala ni za vrijeme bivše države, kada su osnovane rafinerije na teritoriji Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
S obzirom na to da na teritoriji BiH postoji rafinerija koja ne proizvodi naftu već godinama i u potpunosti je u vlasništvu stranog državnog preduzeća, te da sve zemlje u susjedstvu imaju rafinerije osim Crne Gore, Istinomjer izjavu Vedrana Lakića da BiH nema svoju rafineriju nafte, a da sve susjedne zemlje imaju, ocjenjuje većim dijelom istinitom.
(Istinomjer.ba)