Ministar odbrane Srbije, Aleksandar Vulin predstavio je nedavno u Skupštini Srbije “Predlog Strategije odbrane i nacionalne bezbednosti Republike Srbije” u kojoj je kao jedan od vanjskopolitičkih prioriteta istaknuto i “očuvanje entiteta Republika Srpska” kao “nacionalnog cilja Srbije” te naznačeno da je Srbija “garant” Dejtonskog sporazuma, a što je izazvalo burne reakcije u bh. javnosti.
Tako je Vulin, predstavljajući “Strategiju odbrane i nacionalne bezbednosti”, između ostalog rekao i sljedeće:
Utvrđeno je 7 nacionalnih ineteresa. Očuvanje suvereniteta, nezavinosti i teritorijalne celovitosti Republike Srbije. Očuvanje unutrašnje stabilnosti i bezbednosti Republike Srbije i njenih građana. Očuvanje postojanje i zaštite i srpskog naroda gdje god on da živi. Ova rečenica koju sam sada izgovorio nikada nije našla svoje mjesto pod suncem u istoriji moderne srpske države.
Aleksandar Vulin, 25.12.2019.
Također, u Predlogu Strategije odbrane Srbije navodi se i da je “Srbija garant Dejtonskog sporazuma”.
Očuvanje Republike Srpske kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine u skladu s Dejtonskim sporazumom i unapređenje položaja Srba u regionu i svijetu od posebnog je značaja za bezbjednost i odbranu Republike Srbije. Republika Srbija kao jedan od garanta Dejtonskog sporazuma nastavit će da unapređuje specijalne paralelne odnose s Republikom Srpskom, uz uvažavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Predlog Strategije odbrane i bezbednosti Srbije, 25.12.2019.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić među prvima je reagovao na ove navode te pozvao predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića “da zarad dobrosusjedskih odnosa dvije zemlje povuče spornu strategiju”.
Usvajanje Strategije odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije značilo bi narušavanje regionalnog mira i stabilnosti, a predstavljalo bi i uvod u nove tenzije na prostoru Zapadnog Balkana.
Željko Komšić, 25.12.2019.
Reakcija o ovom pitanju stigla je i od drugog člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića koji je, između ostalog, rekao:
Entitet Republika Srpska je dio suverene države Bosne i Hercegovine i nije samo entitet srpskog naroda, nego i bošnjačkog i hrvatskog i svih drugih naroda koji tamo žive, kao uostalom i cijela Bosna i Hercegovina (…) Ključna obaveza je propisana u članu 1. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, gdje je jasno navedeno da se Srbija mora suzdržati od svakog djelovanja uperenog protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Šefik Džaferović, 25.12.2019.
Nedugo zatim oglasio se i treći član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik koji je pored ostalog izjavio:
Republika Srpska pozdravlja usvajanje Strategije odbrane i nacionalne bezbjednosti Srbije i razumije je kao garanciju stabilnosti za Srbe s ove strane Drine, ali i kao garanciju mira i stabilnosti u cijelom regionu.
Milorad Dodik, 25.12.2019.
Na pomenutu Strategiju i izjave ministra Vulina u međuvremenu je reagovala i većina političkih partija sa sjedištem u Sarajevu.
Netačnu tvrdnju da su Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, često su ponavljali i bh. političari o čemu je Istinomjer i ranije pisao.
Podsjećamo, da su Srbija i Hrvatska “strane” sporazuma, naznačeno je već u prvoj alineji/ rečenici preambule Općeg okvirnog sporazuma za mir u BIH.
“Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (strane)“, naznačeno je i na kraju teksta Općeg okvirnog sporazuma.
Osim toga, potpisnici Općega okvirnog sporazuma su, “prema redoslijedu potpisivanja, za republiku BiH Alija Izetbegović, za republiku Hrvatsku dr. Franjo Tuđman i za Saveznu Republiku Jugoslaviju Slobodan Milošević. Potpisivanju su svjedočili i to potvrdili svojim potpisima, “prema redoslijedu potpisivanja, za Predsjedništvo Europske unije Felipe Gonzalez, za Francusku Republiku Jacques Chirac, za Saveznu Republiku Njemačku Helmut Kohl, za Rusku Federaciju Viktor Černomirdin, za Ujedinjeno Kraljevstvo John Major i za Sjedinjene Američke Države William Clinton”.
Dalje se navodi da su, Savezna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska, zajedno sa BiH, u ovom Sporazumu, odnosno “mirovnom ugovoru”, svojim potpisom sporazumno pristale na okončanja “tragičnog sukoba u regiji”.
Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (“strane”)
Priznajući potrebu za sveobuhvatnim sporazumom radi okončanja tragičnog sukoba u regiji,
Želeći pridonijeti tome cilju i promicati trajni mir i stabilnost,
Potvrđujući svoje prihvaćanje Dogovorenih temeljnih načela od 8. rujna 1995., Daljnjih dogovorenih temeljnih načela od 26. rujna 1995. i Sporazuma o prekidu vatre od 14. rujna i 5. listopada 1995.,
Primajući na znanje Sporazum od 29. kolovoza 1995. godine, kojim je delegacija Savezne Republike Jugoslavije ovlaštena potpisati u ime Republike Srpske dijelove mirovnoga plana koji se odnose na nju, uz obvezu stroge i dosljedne provedbe postignutoga sporazuma,
Sporazumjele su se kako slijedi…”
Opći okvirni sporazum za mir u BIH (Dejtonski sporazum)
Na kraju treba dodati i da se u Dejtonskom sporazumu današnja Republika Srbija i Republika Hrvatska pominju, na više mjesta, i kao “sudionice”, kao na primjer u Aneksu 3 – Sporazum o izborima:
Kako bi osigurale da volja naroda bude temelj autoriteta vlasti, države sudionice će: – održavati slobodne izbore u razumnim razmacima, kako je utvrđeno zakonom….
Opći okvirni sporazum za mir u BIH (Dejtonski sporazum)
Iz predočenog je jasno da su i Srbija i Hrvatska “potpisnice”, “sudionice” i “strane”, ali ne i “garanti” ovog sporazuma.
Pored navedenog, riječ “garant” se i ne spominje u Dejtonskom mirovnom sporazumu, te se u tom kontekstu koristi izraz “svjedoci”.
S tim u vezi, svjedoci Dejtonskog mirovnog Sporazuma su EU, UN, ali i predstavnici Francuske, Njemačke, UK, SAD i Ruske Federacije, koje i kao članice Vijeća za provedbu mira (PIK) vode ”brigu o sprovođenju” Dejtonskog sporazuma.
Na ovo često podsjeća i OHR, odnosno Ured visokog predstavnika za BiH, kao ovlaštena institucija za provedbu “civilnih aspekata mirovnoga rješenja” (u skladu sa Anexom X Dejtonskog mirovnog sporazuma).
U bh. javnosti često se prenose neutemeljene i netačne izjave o tome u kom svojstvu i ulozi su susjedne države pristupile mirovnim pregovorima, i na kraju i potpisivanju Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Jedna u nizu takvih izjava, a koja je izazvala lavinu reakcija u BiH, bila je i ova ministra Vulina koja je kao takva postala i dijelom Prijedloga Strategije odbrane i bezbijednosti Srbije. Ako je suditi po posljednjim dešavanja, tumačenje Dejtonskog sporazuma još dugo vremena će se koristiti u političke svrhe i nastojanje da se time prikupe određeni politički poeni, kako unutar BiH tako i u susjednim državama.
(Istinomjer.ba)