Odgovarajući američkom predsjedniku Joeu Bidenu, koji je izjavio da Putin mora odgovarati za zločine počinjene u ukrajinskom gradu Buča, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova, između ostalog, negirala je genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine.
Zakharova je putem svog naloga na društvenoj mreži Facebook genocid u Srebrenici nazvala “produkcijom”.
Bajden poziva na suđenje za ratne zločine. Odlična ideja – neka počnu sa bombardovanjem Jugoslavije i okupacijom Iraka. Još uvijek možete pronaći i glavne režisere produkcije u Srebrenici. I, naravno, trgovina organima na Kosovu pod okriljem američkih zvaničnika. Čim završe, mogu odmah početi sa nuklearnim bombardovanjem Japana. “Run, Forest, run”
Maria Zakharova, 4.4.2022.
Nakon što su se ruske snage povukle iz Buče, sjevernog predgrađa Kijeva, i nakon što su u njega ušle ukrajinske snage, objavljeni su snimci leševa na ulicama. Ukrajinski izvori saopštili su da je do sada pronađeno preko 400 mrtvih. Na ove snimke reagovali su brojni svjetski zvaničnici, a među njima i predsjednik SAD-a.
Ruski zvaničnici zločin u Buči nazivaju “obmanom”
Nedugo nakon objave ovih snimaka, u medijima su se pojavile tvrdnje da je cijeli snimak izrežiran, a osim proruskih medija kako u svijetu, tako i u regionu, snimke su negirali i oficijelni ruski izvori. Tako je Ministarstvo odbrane Rusije 3. aprila podijelilo objavu prokremlinskog Telegram kanala War on Fakes, u kojoj je masakr u Buči nazvan “koordiniranom medijskom kampanjom”. U postu se tvrdi da su ruske snage napustile Buču 30. marta, a da su se snimci mrtvih pojavili tek četiri dana kasnije kao rezultat ukrajinskog granatiranja. Ovaj post sa Telegrama je također uključivao i videosnimak za koji se tvrdilo da je dokaz da su tijela postavljena na ulice kako bi izazvala bijes javnosti te da su neka od tijela zapravo glumci koji se pretvaraju da su mrtvi.
Rusko ministarstvo odbrane je u svojoj naknadnoj objavi tvrdilo da je scene u Buči priredio ukrajinski režim za zapadne medije, a da je isto urađeno u Mariupolju i drugim gradovima.
I na Twitter nalogu ruskog ministarstva vanjskih poslova objavljen je sažetak saopštenja Ministarstva odbrane, a masakr u Buči nazvan je u ovoj objavi ”još jednom obmanom kijevskog režima za zapadne medije”. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova tvrdila je putem Telegrama da je Ukrajina organizovala masakr kako bi prekinula mirovne pregovore i eskalirala sukob. Rusija je zatražila sazivanje sastanka Vijeća sigurnosti UN-a 4. aprila kako bi se razgovaralo o događajima u Buči.
Vizuelna distorzija
Analizom spornog snimka, koji je na svom zvaničnom profilu na društvenoj mreži Telegram objavilo Ministarstvo odbrane Ruske Federacije, bavio se srbijanski portal za provjeru činjenica Istinomer. Kako su ustanovili, radilo se o optičkoj varci koja je nastala usljed prljavog stakla na automobilu.
U delu snimka (između četvrte i šeste sekunde) sa Telegrama, umesto „leša koji pomera ruku“, zapravo vidimo zaprljani deo stakla automobila. Na usporenom snimku je moguće uočiti da je ruka osobe koja leži nepomična, ali i da se sa autom u pokretu, pomera i „fleka“ šoferšajbne. Snimak sa invertovanim bojama u videu, konačno, dokazuje da je deo koji se pomera (tamne boje u odnosu na telo) potpuno odvojen od osobe na asfaltu. Deo snimka koji je navodni „dokaz“ da telo koje „vidimo“ u retrovizoru, ustaje i seda je još jednostavnije objasniti. Bočni retrovizori na novijim automobilima uglavnom nisu ravni. Naprotiv, imaju blagu zakrivljenost — konveksnost — zbog čega postoje sigurnosna upozorenja “Predmeti u ogledalu su vam bliži nego što se čini“. Konveksnost čini da predmeti izgledaju manji nego što zapravo jesu. Sa druge strane, u pitanju je svesni kompromis: Zakrivljena ogledala omogućuju proširenje vidnog polja čime se smanjuje takozvani „mrtav ugao“ — delovi koje retrovizori ne pokrivaju. Vizuelna distorzija koju primećujemo u snimku, dakle, daje iluziju da se telo pomerilo ili „ustalo“. Međutim teza o „živom lešu“ se pobija zakrivljenjem okolnih zgrada usled istog efekta distorzije.
Istinomer, 4.4.2022.
Analizom spornog snimka bavio se i britanski državni medij BBC, koji je podsjetio da su satelitske snimke iz Buče, koje je još 19. marta objavio The New York Times, implicirale da se leševi nalaze na istim mjestima kao i na snimcima koji su nastali nakon ulaska ukrajinskih trupa u ovaj grad.
Čini se da satelitski snimci Buče pokazuju tijela koja leže na ulici skoro dvije sedmice prije nego što su Rusi napustili grad. (…) Slika prikazuje predmete koji izgledaju kao tijela na tačnim lokacijama na kojima su ih potom pronašle ukrajinske snage kada su povratile kontrolu nad gradom sjeverno od Kijeva.
BBC, 5.4.2022.
Rusija je podržala osnivanje MKSJ-a
Iako je Rusija u Vijeću sigurnosti UN-a u julu 2015. godine uložila veto na izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, ruska strana nikada do sada genocid u Srebrenici nije zvanično okarakterisala kao “produkciju”, kako je to nedavno učinila glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova. Čak je i prilikom svog obraćanja prije samog glasanja tadašnji ambasador Ruske Federacije Vitalij Čurkin pozvao na minut šutnje za sve žrtve u Srebrenici.
Okupili smo se danas ovdje da odamo počast i sjećanje na sve žrtve monstruoznih zločina počinjenih u i oko Srebrenice prije dvije decenije. Prije nego što nastavimo, gospodine predsjedniče, želio bih zamoliti vas da pozovete na minut ćutanja u njihovu čast.
Vitalij Čurkin, 8.7.2015.
Iako tada nije podržao Rezoluciju o Srebrenici, ruski ambasador pri UN-u je u svom govoru najavio dolazak ruske delegacije na obilježavanje 20. godišnjice genocida u Srebrenici.
Ruska Federacija glasala je u maju 1993. godine i za osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu pred kojim su brojne osobe osuđene za genocid u Srebrenici. Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, kako piše Atlantska inicijativa, Julij Mihajlovič Voroncov, prvi ruski stalni predstavnik pri UN-u, rekao je: “Rusija je vodila nepokolebljiv kurs zaustavljanja ratnih zločina i ne može ostati ravnodušna prema flagrantnim masovnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije. Ubistva, silovanja i etničko čišćenje moraju odmah prestati, a krivci – bez obzira na njihovu pripadnost – moraju biti propisno kažnjeni.”
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je 2001. godine za zločine počinjene u Srebrenici osudio generala Radislava Krstića te je njegov zločin okarakterisao kao genocid, a odluka je potvrđena i drugostepenom presudom.
Bosna i Hercegovina je još 20. marta 1993. podnijela tužbu pred Međunarodnim sudom u Haagu protiv tadašnje Federalne Republike Jugoslavije, zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Presudom od 26. februara 2007. godine, Međunarodni sud u Haagu utvrdio je da masovna ubistva, i ostali zločini počinjeni tokom agresije na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, nisu popraćena posebnom namjerom koja definiše zločin genocida. Međutim, Sud je utvrdio da su ubistva u Srebrenici bila posvećena posebnoj namjeri da se dijelom uništi grupa Bošnjaka na tom području i da se u Srebrenici zaista dogodio genocid.
Sud je tom presudom utvrdio da je Republika Srbija povrijedila svoju obavezu sadržanu u članu 1. Konvencije o genocidu, kako bi spriječila genocid u Srebrenici, ali i kako je Republika Srbija kao tužena strana prekršila svoju obavezu kažnjavanja odgovornih osoba za počinjenje genocida, uključujući i saradnju s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Pregled presuda za genocid i ostale zločine u Srebrenici možete pogledati u analizi Al Jazeere Balkans.
Presudama Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da je u julu 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid i to je sudski utvrđena činjenica. MKSJ, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 48 osoba – na više od 700 godina i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Posljednja pravosnažna presuda za genocid u Srebrenici izrečena je početkom juna 2021. godine ratnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću pred MKSJ-om u Haagu.
Izričući Mladiću prvostepenu kaznu doživotnog zatvora u novembru 2017. godine, predsjedavajući Sudskog vijeća MKSJ-a Alphons Orie, govoreći o tački optužnice kojom se Mladić tereti za genocid u Srebrenici, rekao je da je Vijeće konstatovalo da su pripadnici VRS namjeravali da unište bosanske muslimane koji su činili dio zaštićene grupe.
Vijeće je konstatovalo da su fizički izvršioci namjeravali da unište bosanske muslimane u Srebrenici koji su činili značajan dio zaštićene grupe. Vijeće je, shodno tome, konstatovalo da su nad bosanskim muslimanima u Srebrenici i njenoj okolini počinjena krivična djela genocida, progona, istrebljivanja i ubistva, kao i nehumana djela prisilnog premještanja.
Alphons Orie, 22.11.2017.
Sudije MKSJ-a potvrdile su u drugostepenom postupku presudu kojom je Mladić osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici, progon, zločine protiv čovječnosti, istrebljivanje i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
U martu 2019. godine, izričući pravosnažnu kaznu doživotnog zatvora nekadašnjem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, Žalbeno vijeće Tribunala u Haagu potvrdilo je utvrđene činjenice iz prvostepene presude, uključujući i genocid u Srebrenici. Prvostepenom presudom iz marta 2016. godine, Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora, a proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, za terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade glavnog bh. grada i za držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce. S druge strane, oslobođen je krivice za genocid počinjen u sedam bh. opština tokom 1992. godine.
MKSJ je na osnovu utvrđenih činjenica pravosnažno osudio za genocid u Srebrenici i bivšeg pukovnika i načelnika za bezbjednost glavnog štaba VRS Ljubišu Bearu 2015. godine; bivšeg pomoćnika komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove glavnog štaba VRS Zdravka Tolimira iste te godine; potpukovnika i načelnika sigurnosti Drinskog korpusa VRS Vujadina Popovića, također 2015. godine, kao i bivšeg generala VRS Radislava Krstića 2004. godine.
Istinomjer je ranije pisao i da su o zločinima počinjenim u Srebrenici, i prije utvrđivanja sudskih činjenica, izvještavali brojni svjetski mediji i međunarodne organizacije.
S obzirom na činjenicu da je Ruska Federacija podržala osnivanje MKSJ-a, koji je u više sudskih procesa utvrdio neosporne činjenice o genocidu u Srebrenici te, između ostalog, za to djelo osudio i ratne zvaničnike RS Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Istinomjer će tvrdnju glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marie Zakharove, da je genocid u Srebrenici “produkcija”, ocijeniti kao neistinitu.
(Istinomjer.ba)