Nakon ustavnih reformi iz 1993. godine, Belgija je zvanično postala federalna država, ali je proces decentralizacije ove zemlje trajao decenijama. Suprotno tvrdnji zastupnice u Evropskom parlamentu Željane Zovko, flamanski jezik zvanično se koristio u politici i prije 1993. godine, a i belgijski ustav ranije je dobio službeni prijevod na njemački jezik.
Odgovarajući na pitanje novinara Večernjeg lista o tome kako popraviti položaj Hrvata u BiH te da li su evropske integracije rješenje, Zovko se pozvala na rješenja koja su primijenjena u Belgiji.
“Belgija je decentralizirana i federalizirana 1993. godine. To nije bilo tako davno. Oni nisu imali pravo na korištenje flamanskog jezika u politici niti je postojao prijevod Ustava na njemački jezik. Sada sve te skupine dijele vlast, imaju svoje predstavnike u Evropskom parlamentu i Belgija je idealno mjesto za živjeti. Tko će ako ne Evropa dati odgovor na belgijsku BiH, koja može biti ključ rješenja za čitavu jugoistočnu Evropu.”
Željana Zovko, 3.6.2024.
Do 1970. godine Belgija je, kako navodi enciklopedija Britannica, bila unitarna država. Prije ovog perioda postojalo je nepisano pravilo da u konstituisanju vlade mora učestvovati jednak broj ministara koji govore flamanski i francuski jezik. Krajem devetnaestog vijeka flamanski jezik u literaturi bio je dosta razvijen i bio je u upotrebi u administraciji i sudovima u flamanskoj regiji, a od 1898. godine drugi je službeni jezik.
Tenzije koje su se gomilale kroz dvadeseti vijek između dviju etnojezičkih grupa dovele su do velikih administrativnih promjena u sedamdesetim, osamdesetim i devedesetim godinama, a serija ustavnih reformi dovela je do pretvaranja unitarne države u federalnu, navodi Britannica. Decentralizacija Belgije tako je tekla postepeno.
Prva revizija Ustava 1970. godine, kako se navodi na internet-stranici belgijske vlade, uvela je tri kulturne zajednice. Ove zajednice imale su određenu autonomiju u pitanju kulture, ali je ona bila jako ograničena. Zajednice su bile rješenje za francusku jezičku skupinu – Valonce – i francusku jezičku skupinu u Briselu da dobiju ekonomsku autonomiju.
Nastavak reformi desio se 1980. godine, kada su “kulturne zajednice” preimenovane u samo “zajednice”. Ovom reformom zajednice su, pored nadležnosti u pitanjima kulture, dobile nadležnost i u zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Nakon 1980. godine, ove zajednice dobile su nazive valonska, flamanska i zajednica njemačke jezičke skupine. Svaka od ovih regija dobila je svoj parlament i vladu. Nakon 1980. godine osnovane su dvije regije: flamanska i valonska. Dakle, ovom je reformom regija Brisela stavljena na čekanje iako je bila prepoznatljiva kao posebna regija 1970. godine.
U periodu od 1988. do 1989. godine definisana je regija Brisela, koja je, kao i flamanska i valonska regija, dobila svoje institucije. Ovom reformom proširene su i nadležnosti pa su zajednice dobile nadležnosti u obrazovanju, a regije u polju transporta i javnih radova.
Kulminacija je bio St. Michael's Agreement koji je bio temelj za federalnu državu koju je odobrio Parlament u julu 1993. godine. Ove reforme promijenile su Ustav Belgije pa sada u prvom članu Ustava stoji: “Belgija je federalna država koja se sastoji od zajednica i regija”.
Vlasti iz različitih regija dijele vlast u izvršnim i zakonodavnim tijelima, predstavljajući regije Flandrija, Valonija i Brisel, odnosno velike jezičke skupine (flamanski, francuski i njemački jezik).
Dalje se nastavlja podjela vlasti na zajednice provincije, koje su dalje podijeljene na komune.
Ustavne reforme nisu prestale 1993. godine. Državne reforme desile su se i 2001. godine. Lambremont sporazum dalje je prenio nadležnosti na regije i zajednice, a Lombardski sporazum promijenio je način na koji briselske institucije rade. Belgija i dalje aktivno radi na promjenama Ustava pa je posljednja promjena bila 2017. godine.
Ustav Belgije usvojen je 1831. godine; dobio je službeni prijevod na flamanski jezik 1967. godine, a od 1991. godine postoji i službeni prijevod na njemački jezik. I prije ustavnih reformi iz 1993. godine praksa je bila da u konstituisanju Vlade Belgije učestvuju ministri koji govore flamanski i francuski jezik
Belgija jeste 1993. godine de jure federalizovana kada je to uneseno i u Ustav ove zemlje, ali je proces decentralizacije trajao decenijama, dok se flamanski jezik zvanično koristi kao drugi službeni jezik u Belgiji još od 1898. godine. Belgijski ustav zvanični prijevod na flamanski jezik dobio je još 1961. godine, a službeni prijevod na njemački jezik napravljen je 1991. godine. S obzirom na navedeno, tvrdnju Željane Zovko o decentralizaciji Belgije, kao i korištenju flamanskog i njemačkog jezika u toj zemlji, Istinomjer ocjenjuje većim dijelom neistinitom.
(Istinomjer.ba)