Ako zakoni i institucije ne pružaju adekvatnu zaštitu od rodno zasnivanog nasilja ili ne kazne nasilne akte, poruka koja proizlazi jeste da nasilje nije ozbiljan problem ili da je čak prihvatljivo.
Nermin Sulejmanović je 11.8.2023. godine u Gradačcu vatrenim oružjem ubio tri osobe i ranio još tri. Prva žrtva bila je njegova bivša partnerka Nizama Hećimović, koju je oteo, pretukao, a onda upucao. Njeno ubistvo emitovao je uživo preko društvene mreže Instagram. Sulejmanović je zatim u Gradačcu ranio Harisu Onder, a ubio njenog supruga i sina Džengiza i Denisa Ondera. Ranio je i policajca Huseina Kotorića i rođaka Nizame Hećimović, Nedima Pamukovića. Nakon ubistava, Sulejmanović je nekoliko sati bio u bjekstvu, poslije čega je izvršio samoubistvo.
Dešavanja u Gradačcu izazvala su reakcije niza političara/ki. Dani nakon ubistava popraćeni su osudom činova porodičnog i rodno zasnivanog nasilja, a dominantna poruka zvaničnika/ca, kako vladajućih tako i opozicije, bila je potreba regulisanja femicida kao posebnog krivičnog djela. Tako su podršku definisanju femicida kao zasebnog krivičnog djela dali ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić, predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Mirjana Marinković-Lepić, ministrica pravde i uprave Kantona Sarajevo Darja Softić-Kadenić, a od ranije je pobornik ove inicijative i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) Saša Magazinović.
U glavnom gradu BiH 14.8.2023. godine organizovana je protestna šetnja “u znak protesta protiv svake vrste nasilja oko nas, posebno nasilja nad ženama”, koju je predvodila gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić. Ona je sutradan iznijela i 16 zahtjeva pred vlasti za regulisanje različitih oblika nasilja. Osim što predvodi Grad Sarajevo, Karić je i potpredsjednica SDP-a BiH, stranke koja, pored Sarajeva, čini vlast i na entitetskom, i na državnom nivou.
Uslijedili su koraci predočeni kroz izvršne i zakonodavne institucije. Među njima je Prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH koji je u parlamentarnu proceduru u septembru 2023. godine uputio Dennis Gratz, zastupnik Demokratske fronte u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a kojim je, između ostalog, prepoznat i zločin femicida. Kada je riječ o BiH, Klub SDP-a je na sjednici Predstavničkog doma PSBiH predstavio Prijedlog rezolucije o sprečavanju svih oblika nasilja nad ženama i uznemiravanja žena u Bosni i Hercegovini, o kojoj je izjašnjavanje odloženo.
Sudeći na osnovu posljednjih mjesec dana, dalo bi se naslutiti da je sprečavanje rodno zasnovanog, porodičnog, kao i drugih oblika nasilja, uključujući i femicid, u vrhu liste prioriteta bh. političara/ki te da su tokom svoje karijere u izvršnim i zakonodavnim funkcijama proaktivno zagovarali/e mjere koje će se sistemski obračunavati s ovakvim vrstama društvenih devijacija. Nažalost po domaće zvaničnike/ce, pristrasnost novosti (eng. recency bias), sindrom kojim se događaju koji se nedavno zbio u memoriji pridaje veća težina u odnosu na događaje koji su vremenski udaljeniji, ne može obrisati stenograme i zapisnike koji svjedoče da su svojim glasovima, a ponekad i šutnjom, davali/e podršku kolegama s nasilničkom reputacijom i time doprinijeli/e institucionalnom normalizovanju nasilja.
Koalicioni dogovori trpe i krivične prijave
Tokom sjednice Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama, održane 28. jula 2022. godine, u svojstvu svjedokinje obratila se Sanja Stanković, koja je protiv bivšeg supruga Staše Košarca, državnog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, podnijela krivičnu prijavu za porodično nasilje.
Kako je svjedočila Stanković, Košarac je bio nasilan prema njoj i njihovom sinu “davljenjem djeteta”, “prijetnjama da će vas progutati mrak”, “udarcima zatvorenom pesnicom u potiljak, lomljenjem zuba i tako dalje”. Na fotografijama koje je Stanković poslala redakciji Istinomjera može se posvjedočiti da je ona Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo 28.12.2020. godine podnijela krivičnu prijavu protiv Staše Košarca, kao i NN odgovornih lica zaposlenih u JU Centar za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo. U krivičnoj prijavi navedeno je da je “krajem 2018. godine Staša počeo intenzivno psihički da zlostavlja oštećenu Sanju, da bi to psihičko zlostavljanje, uz fizičko, kulminiralo tokom proljeća 2019. godine”.
Bivša supruga ministra Košarca obraćala se i Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske te Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, kojoj je izrazila nezadovoljstvo postupanjem Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu. Iz Zajedničke komisije za ljudska prava PSBiH, kojoj se Stanković također obratila, naveli su da se u konkretnom predmetu vodi postupak pred Okružnim tužilaštvo Istočno Sarajevo, zbog čega ova komisija “nije u stanju postupati”. Nakon što su iz Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo naveli da je “iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo”, Stanković se u augustu 2022. godine pritužbom obratila i Republičkom tužilaštvu Republike Srpske.
Zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH Mladen Bosić predočio je tokom sjednice ovog doma 28.8.2023. godine slučaj Sanje Stanković i dio njenog svjedočenja o nasilju pretrpljenom od bivšeg supruga Staše Košarca. Nakon njegovog izlaganja, za ispravku krivog navoda javila se zastupnica Sanja Vulić, utvrdivši da je tema o kojoj je Bosić govorio “instruisana”, kao i da protiv Košarca nikad nije podnesena krivična prijava, odnosno da protiv njega svjedoči “samo plač i žalopoljka jedne žene”.
Prvo, mislim da je zaista dosta više da slušamo o tim starim temama nasilja koje su itekako instruisane i napravljene u kuhinji baš pojedinih aktera o kojima je govorio gospodin Bosić, kod njegovih članova. Interesantno je da na toj komisiji, o kojoj je govorio i citirao određene članove, nismo imali ništa sem nekog svjedočenja, nikakve dokaze, nikakve prijave nadležnim institucijama, nikakve ljekarske nalaze, imali smo samo plač i žalopoljku jedne žene. Uvijek se postavlja pitanje šta je razlog za taj plač i suze. Uz sve to, apsolutno ne podržavam nasilje nad ženama, ali isto tako ne podržavam ni nasilje nad muškarcima. (…) Isto tako, ja postavljam pitanje da li je jedna žena postavila pitanje, ako je živjela sa nasilnikom, kao što to tvrdi, bez ijednog dokaza, da se nikad nije obratila Ministarstvu unutrašnjih poslova, da nikad nije donijela nalaz bilo koje nadležne bolnice, doma zdravlja, znači apsolutno nikakav dokaz o batinjanju navodnom.
Sanja Vulić, 28.8.2023.
Na ovakvo izlaganje Sanje Vulić, koje na apologetičan način tretira nasilje nad ženama, niko od preostalih zastupnika/ca u Predstavničkom domu nije imao/la repliku, iako se među njima nalaze upravo oni koji su nekoliko dana ranije osudili ubistvo Nizame Hećimović i najavili odlučnu borbu protiv svih oblika nasilja. Isitnomjer je tvrdnje Vulić ocijenio kao neistinite s obzirom na to da protiv Košarca jesu podnesene krivične prijave.
Takav rasplet događaja teško da je mogao iznenaditi bh. javnost, budući da je isti dom u međuvremenu potvrdio Odluku o izmjenama Odluke o imenovanju ministara, zamjenika ministara i zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kojom je 22.8.2023. godine ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac imenovan za zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Sarajevski protesti protiv nasilja i politika bez samokritike
Nakon što je SDP BiH predložio Kenana Magodu za ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, ispred sjedišta te stranke u Sarajevu 9.3.2023. održan je protest. Skup su organizovale aktivistkinje Foruma žena SDP-a. Besima Borić, članica Predsjedništva i članica Foruma žena SDP-a BiH, iznijela je uvjerenje da “osobe sa takvom pozadinom” ne bi trebalo da budu kandidati za javne funkcije. Okupljeni na protestu su od SDP-a BiH zatražili da ta stranka povuče prijedlog da Magoda bude ministar, što se nije desilo, te je Magoda dvije sedmice kasnije imenovan za ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo.
Kako je pisao Žurnal 21.12.2022. godine, Dinka Hasičić, bivša supruga Kenana Magode, objavila je na svom Facebook profilu da ju je Magoda zlostavljao. Žurnal navodi da su, između ostalog, u prvobitnoj objavi Hasičić, u kojoj je navela da je “trpjela i trpi nasilje od bivšeg supruga Kenana Magode”, objavljena i rješenja Općinskog suda u Sarajevu kojima su “izrečene mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja Dinki Hasičić te zabrana uznemiravanja i uhođenja na period od jedne godine”.
U Rješenju Općinskog suda u Sarajevu koje je objavila Hasičić, kako navodi Žurnal, stoji:
Prišao joj je rekavši: “E sad ću te ubiti”, uhvatio za vrat i tom prilikom ju je udarao glavom od zid, a potom uhvatio za ruku i bacio na pod, nakratko izgubila svijest, a kada je vidjela da se nalazi u haustoru zgrade, bosa i u pidžami je izašla trčeći da se udalji iz zgrade, kako je muž ne bi vidio te pozvala svoje roditelje, koji su pozvali policiju, sa kojima je otišla u stan da se presvuče, a zatim sa roditeljima i bratom kod KUM-a Bolnice Koševo gdje joj je ukazana ljekarska pomoć.
Rješenje Općinskog suda u Sarajevu, 14.3.2016.
Glasnogovornica Tužilaštva KS Azra Bavčić je za portal Klix 9.3.2023. godine potvrdila da su protiv Kenana Magode postojale dvije krivične prijave 2017. godine, ali je slučaj okončan jer prijaviteljica nasilja na kraju nije željela svjedočiti. Kako je navela Bavčić, “postupajuća tužiteljica Tužilaštva KS je 26. maja 2017. godine donijela naredbu da se istraga neće sprovoditi jer nije postojao osnov sumnje da je počinjeno nasilje u porodici, budući da je jedini svjedok bila oštećena, a koja je odbila svjedočiti”. Još jedna prijava, podnesena tri mjeseca ranije, okončana je naredbom o obustavi istrage jer nije bilo dokaza da je počinjeno krivično djelo nasilje u porodici, prenosi Klix.
Osim Besime Borić, niko iz upravljajućih struktura SDP-a BiH nije se javno usprotivio predlaganju Kenana Magode za ministra kulture i sporta KS, pa tako ni predvodnica nekoliko mjeseci kasnije održanog protesta “protiv svake vrste nasilja oko nas, posebno nasilja nad ženama”, Benjamina Karić.
Normalizacija nasilja kroz seksizam i mizoginiju
Seksizam se definiše kao stereotip ili predrasuda bazirana na temelju spola i usko je vezan s diskriminacijom po tom osnovu, koja najčešće targetira žene, te često povezan s tradicionalnim društvenim ulogama muškaraca i žena. Mizoginija je izražavanje netrpeljivosti ili odbojnosti prema ženama, obično temeljeno na stereotipima i predrasudama. Ona se pojavljuje kao posljedica netačnih i iskrivljenih uvjerenja o ženama i njihovom položaju u društvu. Ova pojava često karakterizuje patrijarhalna društva, gdje se muška dominacija smatra implicitnom i normalnom.
Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH utvrđena je zabrana javnog prikazivanja i predstavljanja bilo koje osobe na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način na osnovu spola. Ova zabrana svoj izvor ima u svim relevantnim međunarodnim sporazumima u oblasti ljudskih prava, a posebno u Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje čine dio pravnog sistema BiH.
U istraživanju Fondacije “Friedrich-Ebert BiH” i Banjalučkog centra za ljudska prava o mizoginiji u BiH, objavljenom 2018. godine, obrađeni su slučajevi mizoginije i seksizma koji se dešavaju svakodnevno, uključujući i one u krugovima najviših instanci vlasti, odnosno među političarima/kama. Autori/ce analize ukazuju na činjenicu da su političari u BiH voljni osuditi mizoginiju kada ona dolazi sa strane, koja je, prema političkom spektru, suprotna njihovoj, ali se neće libiti da sličnu, ili još goru mizoginiju, iskazuju u svom djelovanju. O tome svjedoče brojni primjeri iz proteklih nekoliko godina.
Tako je tadašnji delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH i predsjednik Komisije za ljudska prava Parlamenta FBiH Muharem Serbezovski tokom rasprave o usvajanju Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici na sjednici održanoj 12.5.2009. godine izjavio da “kada žena dobije šamar, zaboravlja ono što ga je uzrokovalo”.
U porodičnoj svađi muškarac želi smiriti tenzije, što žena ne dopušta i nastavlja s verbalnim maltretiranjem, a nakon što dobije šamar, zaboravlja na ono što ga je uzrokovalo.
Muharem Serbezovski, 12.5.2009.
Početkom 2013. godine, načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić, putem društvene mreže Facebook, izrazio je negodovanje povodom osnivanja Kluba parlamentarki u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Pritom je iznio ocjenu kako se političkim organizovanjem prema spolnoj pripadnosti ženama ispire mozak do te mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju s ostatkom društva.
Spolna pripadnost je potpuno pogrešna osnova za političko organiziranje i može donijeti samo štetu, a naročito po žene kojima se kroz takve organizacije ispere mozak do mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju sa ostatkom društva.
Semir Efendić, 2013.
Na posebnom zasjedanju Narodne skupštine RS u junu 2014. godine poslanik SDS-a Miladin Stanić dobacivao je kolegicama i poslanicama iz SNSD-a i rekao, između ostalog, da se “ženama i gleda u noge”, i to u vezi s čizmama bijele boje koje je tokom posjete poplavljenim dijelovima Bijeljine nosila premijerka RS Željka Cvijanović.
U oktobru 2015. godine, tadašnji ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić izvrijeđao je na konferenciji za medije novinare i novinarke Radio-televizije Republike Srpske, nazvavši novinarku Biljanu Knežević “silikonjarom”.
Predlažem da se u bordel boji ofarba studio, ili u lila boji, onda ćemo imati night klub. Kakve vi poruke šaljete sa nakim facama? Hoće li iscuriti silikon ondje, molim vas?
Dragan Mektić, 12.10.2015.
Zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva BiH i kandidat na nadolazećim prijevremenim izborima za načelnika Općine Stari Grad Dženan Selimbegović je na svom Facebook profilu 2017. godine nazvao novinarke Sanelu Prašović Gadžo i Arijanu Saračević Helać “polovnjačama”:
Gledam trailer za nekakav intervju na BHT-u. Sjele dvije ‘polovnjače’ jedna nasuprot druge. Jedna loše izblajhana, a druga sa sfušerenim kolagenom u usnama. Ljudi ih zovu novinarkama. I sada ova izblajhana mrtvahladna kroz čuperak loše njegovane kose, izvali da je BiH u ratu odbranila u stvari šaka novinara na BHT-u. Ništa Armija BiH, ništa heroji, ništa Alija…samo ona i njena raja”.
Dženan Selimbegović, 30.11.2017.
U toku predizborne kampanje za Opće izbore u BiH 2018. godine, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je na jednom od predizbornih skupova iznio niz komentara na račun Vukote Govedarice, predsjednika SDS-a i kandidata za predsjednika RS. Pored uobičajenih “političkih uvreda“, on je govor začinio i riječima da je Željka Cvijanović veće muško od Govedarice, rekavši da je Govedarica “ona ženska stvar”:
Svjedočim i garantujem da je Željka Cvijanović veći Srbin od Govedarice. U političkom smislu, ona je veći muškarac od Govedarice. On je baš ona ženska stvar.
Milorad Dodik, 2018.
Tokom 2020. godine, usred žustre rasprave u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, zastupnik u ovom domu Zukan Helez poručio je zastupnici Sanji Vulić da ima veliku šansu da izraste u pravog političara, navodeći kako ima “ljepotu Dušanke Majkić, mudrost Milorada Dodika i poštenje Nikole Špirića”.
Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo održanoj u julu 2022. godine zastupnik Dževad Poturak komentarisao je haljinu ministrice za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Aleksandre Nikolić:
Kako se obukla, samo da je sa krtolom još došla i paradajzom do sebe. Jako neprimjereno obučena, kao da je pošla na plažu.
Dževad Poturak, 27.7.2022.
Reforma zakona ili sistema vrijednosti
U smjernicama Agencije za ravnopravnost spolova BiH u vezi s rodnim stereotipima i seksističkim stavovima i jezikom u medijima u BiH, između ostalog, navodi se da “umjesto da se uspoređuju po kvalifikacijama, iskustvu ili sposobnostima, o ženama – a naročito ženama u politici ili javnom životu – uglavnom se govori na osnovu njihovog izgleda, ‘uticaja’ njihovog bračnog druga ili slično”.
Žene su najčešće žrtve seksizma i rodnih stereotipa u svim područjima javnog djelovanja, iako su ovakva ponašanja zabranjena u svim međunarodnim sporazumima u oblasti ljudskih prava.
Stručnjakinja za mentalno zdravlje specijalizovana za sistemsku, porodičnu i narativnu terapiju Armina Čerkić navodi da u Bosni i Hercegovini, kao i u mnogim drugim društvima, seksizam i rodni stereotipi nisu samo pitanje nepravde prema ženama, već utječu na cijelo društvo. Ove dinamike zajedno doprinose stvaranju okruženja u kojem nasilje može postati “nevidljivo” ili “normalno”, a pojedinci postaju manje osjetljivi ili reaktivni na nasilne akte.
Kao uzroke normalizacije nasilja i podrške patrijarhatu Čerkić ističe da ako su vrijednosti i norme zajednice takve da tolerišu ili čak podržavaju nasilne oblike ponašanja, to može dovesti do opšte prihvatljivosti nasilja. Pored toga, ako zakoni i institucije ne pružaju adekvatnu zaštitu od nasilja ili ne kazne nasilne akte, to može poslati poruku da je nasilje prihvatljivo ili da nije ozbiljan problem.
Evidentno je da su normalizacija nasilja i podrška patrijarhalnim strukturama izazovi koji zahtijevaju kompleksne i sveobuhvatne pristupe, pri čemu je neophodno raditi na zaštiti žrtava te reformi zakonodavstva i sankcionisanju političara koji uvredljivim komentarima seksističke ili mizogine prirode normalizuje nasilje nad ženama.
Sve dok glavni/e akteri/ke vlasti u Bosni i Hercegovini zbog koalicionih dogovora i stranačkih interesa nisu u stanju usprotiviti se imenovanju na izvršne funkcije osoba koje se dovode u vezu s nasilničkim ponašanjem, poruka koju građani/ke dobijaju od onih koji zastupaju njihove interese jeste da sistemska borba protiv rodno zasnivanog nasilja još uvijek nije na agendi.
(Istinomjer.ba)