Najava lidera SNSD-a Milorada Dodika da će se u Republici Srpskoj (RS) pristupiti kreiranju zakona kojima bi se, između ostalog, spriječilo širenje dezinformacija, ali i vratila kleveta u entitetski Krivični zakon, otvorila je brojna pitanja – od same opravdanosti njihovog uvođenja do pitanja mogućeg ograničenja ili reduciranja sloboda ukoliko bi takvi zakoni stupili na snagu. Iako je najavljeno da će se zakonska rješenja kreirati i mijenjati u skladu s evropskim standardima i konvencijama, u domaćoj javnosti, i pored toga što je malo detalja poznato, prisutna je i bojazan da će najavljene izmjene ići u pravcu narušavanja slobode govora i misli.
Milorad Dodik je putem svog Twitter naloga 31. oktobra objavio da je zatražio kreiranje novih i izmjene postojećih zakona kojim bi se regulisalo sprečavanje širenja lažnih vijesti i govora mržnje, ali i vratila kleveta u Krivični zakon.
Kao predsjednik SNSD-a, zatražio sam od Vlade, odnosno Ministarstva pravde, da pripremi nove i izvrši izmjene postojećih zakona, te da ih prilagodi evropskim konvencijama. Radi se o Zakonu o sprečavanju širenja lažnih vijesti, Zakonu o sprečavanju jezika mržnje, Zakonu o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona s uvođenjem klevete i uvrede u Krivični zakon kao krivičnog djela, te proširenju krivičnih djela protiv ustavnog poretka.
Milorad Dodik, 31.10.2022.
Samo dan ranije, nakon što je javnost ostala potresena viješću o samoubistvu mladića iz Laktaša, koje je počinio nakon što je javno ismijavan na društvenim mrežama, Dodik je uz osudu čina ismijavanja i vrijeđanja najavio pooštravanje postojećih zakonskih rješenja kojim će strožije biti sankcionisani “oni koji ovakvom vrstom nasilja ugrožavaju druge osobe”.
Nedugo nakon Dodikove najave još uvijek aktuelna predsjednica RS Željka Cvijanović javnosti je pojasnila da će zakon o sprečavanju širenja lažnih vijesti biti rezultat stručnog pristupa toj oblasti i da će biti urađen po uzoru na rješenja u velikom broju zemalja članica EU.
Kako je prenio RTRS, Cvijanović je naglasila da će se pratiti pozitivna evropska praksa te da se mora napraviti balans između toga da se ne ugrozi sloboda govora, ali i da ne bude sve uključeno u tu slobodu.
Uzećemo ono što je najbolja praksa i to neće biti proizvod rada našeg zakonodavnog tijela, kako se ne bi donio zakon koji je neprovodiv ili koji će imati određene manjkavosti. U Republici Srpskoj je prije nekoliko godina bila započeta aktivnost analize gdje postoji takvo zakonodavstvo, iz kojeg bi se mogla vidjeti kvalitetna rješenja. Mislim da to neće biti previše težak rad, ali jeste ozbiljna stvar pripremiti taj zakon.
Željka Cvijanović, 1.11.2022.
Podsjećamo da je tokom trajanja vanredne situacije zbog pandemije Covid-19 Vlada RS uvela, između ostalih, i mjere kojima je omogućeno kažnjavanje onih koji, prema mišljenju MUP-a RS, iznose ili prenose lažne vijesti, odnosno tvrdnje u javnosti, a kojima se izaziva panika. Već u narednim danima uslijedile su i prve prekršajne prijave protiv osoba u ovom entitetu, a svoju zabrinutost uvedenim mjerama iskazali su kako predstavnici domaćih medija, tako i predstavnici međunarodne zajednice u BiH, koji su ukazali da nijedna mjera ne bi smjela narušavati osnovne građanske slobode. Više o tome Istinomjer je pisao u martu 2020. godine.
Između slobode i represije
Da bi se uopšte dao odgovor na pitanje koliko bi najavljena nova zakonska rješenja mogla ostaviti prostora za zloupotrebe vlasti protiv slobode govora, kako je za Istinomjer rekao pravnik Adnan Kadribašić, bilo bi potrebno znati sadržaj takvog jednog zakona, “posebno jer iz naslova to nije moguće pretpostaviti”.
Ipak, može se pretpostaviti da bi intencija takvog jednog zakona bila usmjerena na dodatnu regulaciju medijskog prostora koja neminovno utiče na slobodu izražavanja kao jednog od ljudskih prava i sloboda zagarantovanih ustavima u BiH i ključnim međunarodnim sporazumima u oblasti ljudskih prava.
Adnan Kadribašić, 3.11.2022.
Kako je dodao, “regulacija medijskog prostora neminovno ograničava slobodu izražavanja”. Iako sloboda izražavanja nije apsolutno pravo, ona se, kaže Kadribašić, pozivajući se na član 10.2 Evropske konvencije o ljudskim pravima, može ograničiti samo “formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje su neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.”
Pored nekog od navedenih legitiminih ciljeva u članu 10.2 mjere koje se primjenjuju moraju biti proporcionalne cilju koji se želi postići. Dakle, da bi takav zakon bio usklađen sa Konvencijom, a posljedično i sa Ustavom BiH i Ustavom RS, zakonodavac bi morao da obrazloži koji je to legitiman cilj koji se štiti i da obrazloži rješenja regulacije u odnosu na taj cilj.
Adnan Kadribašić, 3.11.2022.
Kako pojašnjava, “u BiH postoji nekoliko djela u krivičnim zakonima koji ispunjavaju takav uslov (npr. Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje iz člana 359. Krivičnog zakonika RS), ali tu je sasvim jasno koje je zaštićeno dobro”.
I onda dolazimo do proporcionalnosti rješenja koji će se predvidjeti. Postoje moguća pravna rješenja sa i bez sankcija. Npr. kao jedna od mogućih mjera za koju se stiče dojam da postoji koncenzus jeste objavljivanje vlasništva medija, uključujući i online portale, što mi se čini kao mjera koja bi mogla biti proporcionalna. Sa druge strane, svaka sankcija mi se čini neproporcionalnom, pa čak i ako je administrativna, prekršajna ili krivična.
Adnan Kadribašić, 3.11.2022.
S druge strane, ustavni pravnik Kasim Trnka u svom komentaru za Istinomjer rekao je kako smatra da “najave Milorada Dodika potvrđuju kontinuitet njegove politike”.
Kao i u drugim nedemokratskim režimima pokušava se ograničiti sloboda govora. Krivičnom represijom režim se brani od, za njega, nepodobnih osoba. To rade svi oni sa kojim je Dodik u “savezu”, kao što su Putin, Orban, Lukašenko I drugi. Ovakvi propisi mogu se osporavati na Ustavnom sudu BiH jer su u suprotnosti sa odredbom Ustava BiH, koja propisuje da je BiH demokratska država zasnovana na vladavini prava.
Kasim Trnka, 3.11.2022.
Za sada nije poznato na koji će način najavljena zakonska rješenja tretirati dezinformacije koje šire mediji kako privatni, tako i javni, ali interesantno zvuči podatak da su, prema bazi prve bh. platforme za provjeru činjenica u medijima Raskrinkavanje, članci RTRS-a više puta bili predmet analize zbog širenja dezinformacija.
Od pravila za tech kompanije do represivnih zakona
Brojne svjetske zemlje na razne načine u proteklim godinama pristupile su kreiranju legislative kojom bi se umanjio štetni uticaj širenja dezinformacija, a posebno nakon pandemije Covid-19 te invazije Rusije na Ukrajinu. Rješenja se kreću od pravila za tech kompanije, vlasnike društvenih mreža, poput kompanija Meta, Google i Twitter, do posebnih zakonskih rješenja kojima se tretira širenje dezinformacija, a koja su u nekim zemljama izrazito represivna.
Tako je Evropski parlament u julu 2022. godine usvojio Akt o digitalnim uslugama (DSA) kojim su regulisani kriteriji za nadzor nad internetskim sadržajem, kao i Akt o digitalnom tržištu (DMA), koji reguliše poslovanje digitalnog tržišta. Kako piše hrvatski portal Medijska pismenost, ovi akti donose niz odredbi kojima se traži veća transparentnost i odgovornost platformi za objavljene sadržaje. Kroz Akt o digitalnim uslugama nameće se veća transparentnost u moderiranju sadržaja, ali i postavljaju pravila kojima će se stati na kraj netransparentnim i zavaravajućim praksama na internetu. Korisnici/e usluga bi kroz njegove odredbe trebali/e dobiti stvarnu kontrolu i uvid u sadržaj koji konzumiraju, kao i zaštitu od najinvazivnijih i najštetnijih praksi na internetu.
Evropska komisija (EK) usvojila je Evropski akt o slobodi medija, novi skup pravila za zaštitu pluralizma i nezavisnosti medija u Evropskoj uniji (EU). Kako je objavio Glas Amerike, “predložena Uredba uključuje, između ostalog, mjere zaštite od političkog miješanja u uređivačke odluke i od nadzora. Fokus se stavlja na nezavisnost i stabilno finansiranje javnih medija, kao i na transparentnost medijskog vlasništva i raspodjele državnog oglašavanja”.
Neke zemlje, poput Francuske i Njemačke, imaju i svoju zakonsku regulativu u cilju sprečavanja širenja dezinformacija.
Francuski parlament izglasao je još 2018. godine usvajanje zakona kojim se suzbijaju “lažne vijesti”, omogućavajući sudovima da odluče da li su izvještaji objavljeni tokom izbornih perioda vjerodostojni ili ih treba ukloniti. Prema pisanju portala POLITICO, “nacrt zakona, koji je naišao na žestoke kritike, omogućio je izbornim kandidatima da tuže za uklanjanje spornih izvještaja tokom izbornih perioda, kao i prisilio platforme kao što su Facebook i Twitter da otkriju izvor finansiranja sponzorisanih sadržaja”.
I Njemačka je početkom 2018. godine počela s primjenom zakona koji zahtijeva da stranice društvenih medija brzo uklone govor mržnje, lažne vijesti i ilegalni materijal. Kako je prenio BBC, stranice koje ne uklone “očigledno nelegalne” objave mogu se suočiti s kaznama do 50 miliona eura.
S druge strane, ruski parlament je 4. marta 2022. godine usvojio dva federalna zakona kojima se nameću administrativna i krivična odgovornost za širenje ”lažnih” informacija, dok su 25. marta 2022. godine ovi zakoni dodatno izmijenjeni i pooštreni.
Kako navodi Komitet za zaštitu novinara u publikaciji “Vodič za razumijevanje zakona koji se odnose na lažne vijesti u Rusiji”, ovim izmjenama predviđene su kazne do pet miliona rubalja (više od 48.000 američkih dolara), kao i zatvorske kazne do 15 godina za one koji su osuđeni za širenje “lažnih vijesti” ili bilo koje informacije koje ruske vlasti smatraju lažnim u izvještavanju o ratu, što predstavlja ozbiljnu prijetnju izvještavanju o ukrajinskoj krizi.
I turski parlament je u oktobru 2022. godine ratifikovao zakon kojim se uvode zatvorske kazne za novinare/ke i korisnike/ce društvenih mreža koji/e šire “lažne vijesti” ili dezinformacije. U prijedlogu zakona, kako je pisao CNBC, navodi se da će se svako ko širi lažne informacije o sigurnosti Turske kako bi “stvorio strah i remetio javni red” suočiti sa zatvorskom kaznom do tri godine.
Opširnije o državnim zakonodavnim, administrativnim, političkim i regulatornim odgovorima na dezinformacije u zemljama širom svijeta pisao je Article 19 u svom odgovoru na konsultacije Specijalnog izvjestitelja UN-a za slobodu izražavanja za njen izvještaj o dezinformacijama.
Kriminalizacija klevete i evropski standardi
Na zvaničnoj stranici Vijeća Evrope navodi se kako ova institucija “promoviše dekriminalizaciju klevete i daje smjernice svojim državama članicama da osiguraju proporcionalnost zakona o kleveti i njihovu primjenu u pogledu ljudskih prava”. Navodi se i da “sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava služi kao važna referentna tačka za procjenu rizika od kršenja ljudskih prava koji su inherentni strukturi i sadržaju nacionalnih zakona o kleveti”.
Iako i Vijeće Evrope i Evropski sud za ljudska prava imaju jasan stav da kriminalizacija klevete ima izuzetno negativan uticaj na slobodu izražavanja, kako za Istinomjer kaže pravnik Kadribašić, “treba imati na umu da kriminalizacija klevete nije nužno u suprotnosti s Evropskom konvencijom, jer je Evropski sud i dalje stava da odluka o regulaciji klevete spada u polje slobodne ocjene svake zemlje”.
Zanimljivo, u 23 zemlje EU kleveta je kriminalizirana, a samo u četiri nije. Ono što je problematično sa krivičnim djelima zbog klevete jeste što sudska ocjena o krivičnoj odgovornosti za klevetu mora uzimati u obzir praksu i stav Evropskog suda. Evropski sud u svojoj praksi zauzeo je stav da izricanje kazne zatvora nikad nije osnovano ili prihvatljivo u slučaju klevete, stoga se može postaviti pitanje opravdanosti kriminalizacije klevete. Posebno jer se radi o povredi prava konkretne osobe koja bi nakon presude morala da traži u posebnom postupku naknadu štete. Kako god, i ako se krene u tom pravcu, definicija krivičnog djela te praksa suda moraju biti usklađeni sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima na način opisan iznad.
Adnan Kadribašić, 3.11.2022.
Kako dodaje, “praksa, nažalost, pokazuje da usklađivanje prakse redovnih sudova s praksama ustavnih sudova i Evropskog suda za ljudska prava zahtijeva duži vremenski period i obično ide na štetu pojedinaca i društva, tj. u ovom slučaju, ograničava slobodu izražavanja”.
I opet, postoje infromacije da kleveta jeste problem u BiH, postoje indicije da je sudski postupak spor i skup, da postoji mnogo SLAP tužbi usmjerenih protiv novinara. To ukazuje da se tim pitanjem moramo baviti, ali ne nužno kriminalizacijom, već nekim alternativnim mehanizmima rješavanja tog problema (vansudski sistemi rješavanja sporova, regulacija ili samoregulacija).
Adnan Kadribašić, 3.11.2022.
Nakon najave Milorada Dodika da će kriminalizirati klevetu, reakcija je stigla i iz Udruženja BH novinari, koje je u svom saopštenju za javnost navelo kako bi to bilo u suprotnosti s evropskim standardima zaštite slobode izražavanja i informisanja.
Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari smatra da ovako rigidna intervencija u medijsko zakonodavstvo, čak i na nivou inicijative aktuelnog člana Predsjedništva BiH, predstavlja nedopustivo ograničavanje slobode medija i slobode izražavanja, te nagovještava vraćanje Bosne i Hercegovine dvije decenije unazad, u period kada su novinari mogli završiti u zatvoru radi svojih tekstova i rada u javnom interesu. UO BH novinara ističe da Milorad Dodik nije jedini političar koji zagovara kriminalizaciju klevete i uvrede. Posljednjih mjeseci svjedočimo sličnim inicijativama vodećih političara u oba bh. entiteta i prijedlozima kriminalizacije klevete. U slučaju BiH i neskrivenih pritisaka i miješanja političara u rad pravosuđa, ovakve inicijative su neprihvatljive i otvaraju prostor za političku zloupotrebu zakonodavno – pravnog sistema i pravosudnih institucija.
Udruženje BH Novinari, 1.11.2022.
Iz Udruženja su podsjetili i da je Bosna i Hercegovina bila prva zemlja u regiji koja je dekriminalizirala klevetu.
Zakon o sprečavanju jezika mržnje
U pogledu usvajanja Zakona o sprečavanju jezika mržnje Kadribašić smatra da se radi o mjerama prevencije koje su i više nego dobrodošle.
U tom pogledu tu najavu treba pozdraviti jer je i EU u svom posljednjem izvještaju o napretku BIH naglasila da je zakonodavstvo u pogledu govora mržnje fragmentirano i nije u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima. Naravno, sve mjere i u tom pogledu bit će ustavne samo ako ispunjavaju iste uslove iz člana 10. EKLJP.
Adnan Kadribašić, 03.11.2022.
Evropska komisija nedavno je preporučila da Vijeće EU da Bosni i Hercegovini status kandidata, ali da se podrazumijeva da BiH mora ispuniti osam kriterija, a među njima se našao i onaj prema kojem BiH mora “garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima”.
Podsjećamo, prethodni visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, koristeći se tzv. bonskim ovlaštenjima, donio je u julu 2021. godine odluku kojom se u Krivični zakon BiH dodaju odredbe kojima se, između ostalog, zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. U istom zakonu već je definisan i govor mržnje.
O zaštiti ustavnog poretka SNSD govori skoro deceniju
Već dugi niz godina Dodik se, ali i SNSD, bavi “zaštitom ustavnog poretka”. Podsjećamo, još krajem 2013. godine tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik donio je Odluku o osnivanju savjeta za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske, koja je stupila na snagu 1. januara 2014. godine. Dodik je tada isticao kako se radi o strateškoj odluci koja je donesena zbog “napada na ustavni poredak RS”, na koje do tada nije adekvatno odgovarano.
U intervjuu koji je početkom 2014. godine objavljen u Glasu Srpske Milorad Dodik govorio je o razlozima za osnivanje ovog savjeta:
Da permanentna izloženost napadima na ustavni poredak ne postoji, niko ne bi imao takav savjet. Važno je da imamo instituciju koja će dati rana upozorenja na napade. To znači da će savjet prepoznavati procese koji idu ka narušavanju ustavnog poretka RS. Do sada se sve svodilo na našu inicijativu i ličnu sposobnost da to prepoznamo. Zbog toga ćemo formirati instituciju u kojoj će biti visokoobrazovani ljudi koji će pratiti te procese. Očigledno da dosadašnji rad javnih službi nije bio dovoljan i moraćemo se pojačati na tom polju.
Milorad Dodik, 6.1.2014.
Ipak, detalji o ovom savjetu ostali su obavijeni velom tajne, a o imenima njegovih članova samo se nagađalo sve do objave posljednje odluke o imenovanju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS. U to vrijeme, iako je Savjet postojao već godinu, nisu bila poznata imena njegovih pet članova, pa je Istinomjer opravdano postavio pitanje da li je on ikada formalno i započeo s radom, s obzirom na to da nam iz Kabineta predsjednika RS nikada nije odgovoreno na desetak veoma konkretnih pitanja u vezi s njegovim aktivnostima.
Da etiketiranje neprijatelja nije strano vladajućoj partiji u RS, svjedoče i brojne publikacije objavljene na internet-stranici SNSD-a, u kojima se jasno etiketiraju navodni neprijatelji RS.
Još u martu 2014. godine na zvaničnoj internet-stranici SNSD-a objavljena je knjiga pod nazivom “Rušenje Republike Srpske – Teorija i tehnologija prevrata”, u kojoj su navedeni navodni neprijatelji ovog entiteta, među kojima su bili i Transparency International, Helsinški parlament građana Banje Luke, Inicijativa mladih za ljudska prava, internet-portali Buka i Frontal, ali i analitičari/ke Tanja Topić, Svetlana Cenić, Damir Miljević i mnogi drugi pojedinci/ke i organizacije.
Targetirani/e pojedinci/ke, nevladine organizacije i udruženja u ovoj knjizi su optuženi da im je cilj da “podstaknu nerede i da rade na podrivanju ustavnog poretka u Republici Srpskoj”, a ovaj je potez vladajuće stranke ocijenjen kao do tada najžešći napad na političke neistomišljenike u RS i dovođen je u vezu sa Savjetom za zaštitu ustavnog poretka RS. Knjiga se još uvijek može naći na zvaničnoj stranici SNSD-a.
Istinomjer se temom “zaštite ustavnog poretka” u RS bavio više puta, a posljednji put krajem 2018. godine, nakon što je u Službenom glasniku RS objavljena Odluka o imenovanju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS, kojom je za njegovog predsjedavajućeg imenovan Siniša Karan, a za članove Sredoje Nović, Predrag Ćeranić, Srđan Rajčević i Draga Mastilović.
Posljednja najava Milorada Dodika o kreiranju zakonskih rješenja kojima bi se sankcionisalo širenje lažnih vijesti, ali i kriminalizovala kleveta, otvorilo je brojna pitanja te će svakako biti interesantno pratiti u kojem će se smjeru ići prilikom izrade ovih zakona. Kako se vidi iz nekoliko navedenih primjera, rješenja se mogu drastično razlikovati, a kako je za Istinomjer rekao pravnik Adnan Kadribašić, posljednje najave treba shvatiti kao poziv za jednu širu debatu o odgovarajućim mehanizmima sprečavanja i zaštite.
“Ako u tom procesu prihvatimo član 10. Evropske konvencije, praksu Evropskog suda za ljudska prava i svih važećih ustava u BiH, onda ćemo biti na pravom putu”, zaključuje Kadribašić.
(Istinomjer.ba)