“Mustafa Cerić je pun ideja i energije i političar je po vokaciji. Političar na poziciji vjerskog lidera. Može da koristi tu poziciju, da kritikuje i predlaže, ali, realno, veoma malo može da utiče. Bosnom upravljaju ljudi koji su dobili podršku naroda. Oni odlučuju o političkim dogovorima i kompromisima, o kadrovima, o budžetima, i tako će to i ostati”, izjavio je Bakir Izetbegović, član državnog Predsjedništva BiH.
(Oslobođenje, 13. 1. 2012.)
Komentar:
Vratimo se u april prošle godine i slučaj “Vjeronauk”. Vjerske zajednice, bez izuzetka, su ustale u “odbranu” od “ukidanja vjeronauka”, koji nikad i nije trebao biti ukinut (detalji OVDJE). Dakle, izvandržavne organizacije, poput vjerskih, napravile su, praktično, malu pobunu u društvu, “spinujući” izuzimanje iz prosjeka – ukidanjem “Vjeronauka”. I ništa ne bi bilo sporno da Skupština KS, pred kraj prošle godine, nije prvo izmijenila amandmanima, pa potom i izglasala “krnji” Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, a prije svega zahvaljujući amandmanima Saveza za bolju budućnost i Stranke demokratske akcije (TVSA/FENA, 23. 12. 2011.).
No, skupštinsku i “volju” naroda u ovom slučaju bitno mijenja zapravo i “priznanje” Islamske zajednice BiH:
“U Rijasetu Islamske zajednice BiH, koja je izradila amandmane usvojene na Skupštini KS, a prema kojima u školama ostaju samo vjeronauka i srodni predmeti, potcrtali su još jednom da su protiv bilo kakve treće opcije. (…)To je izmišljena stvar i znak ishitrenosti, tako da mislimo da neće proći, taman kad bi se čitav postupak vratio na početak – istakao je šef Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Muharem Omerdić.” (Dnevni Avaz, 30. 12. 2011.)
Dakle, Izetbegović je govorio istinu u jednom dijelu izjave – Cerić, poglavar IZ BiH, je zaista političar, za šta je “dokaz” i izjava o amandmanima na Zakon o osnovnom odgoju u obrazovanju KS, koje je izradila – IZ BiH. No, s druge strane, SDA, Izetbegovićeva stranka, u odsustvu vlastite “pameti” pribjegava upravo Islamskoj zajednici u vezi sa amandmanima te im daje slobodu da, bez izborne podrške naroda, kreiraju neke zakone, što je slučaj vjerovatno nezabilježen u dosadašnjoj modernoj i evropskoj praksi. Iz navedenog slijedi da Bosnom, ipak, u potpunosti ne upravljaju oni koji su “dobili podršku naroda”, kako je to rekao Izetbegović, nego da Bosnom – ponekad – vladaju i izvanvladine organizacije i to onda kada im SDA to dopusti.