U ovoj zemlji postoji sloboda kretanja. Ako želiš da budeš član Predsjedništva BiH, preseliš se na adresu na kojoj se možeš kandidovati i riješen problem. Gospodin Pilav se može kandidovati. Ako bismo razvodnjavali, ja pitam da li su povrijeđena moja ljudska prava zato što ne mogu biti kandidat za gradonačelnika Banje Luke. Zar nismo imali promjene adresa stanovanja za lokalne izbore u Srebrenici? Zašto bi slučaj Pilav bio drugačiji – kazala je Pandurević.
(FENA, 22.10.2013.)
Masovno odjavljivanje fiktivnih birača iz Srebrenice samo je potvrda izbornog inženjeringa i da je BiH pravna država izbori u Srebrenici bi bili poništeni
(Indikator.ba, 12.10.2012.)
Komentar:
Komentar koji je Aleksandra Pandurević dala na slučaj „Pilav“ tokom parlamentarne rasprave, osim što je besmislen sa pravne tačke gledišta, te otvoreno podržava diskriminaciju građana/ki na etničkoj osnovi (i neprijatno podsjeća na ideje o „humanom preseljenju“ čije smo posljedice i previše dobro upoznali tokom ratnih devedesetih godina prošlog vijeka), također je i potpuno nedosljedan stavovima koje je ova poslanica Predstavničkog doma PS BiH iznosila u vrijeme kada su se održavali Lokalni izbori u BiH 2012. godine.
Registracija prebivališta u Srebrenici uoči lokalnih izbora 2012. godine dugo je bila goruća tema u javnosti, prvenstveno u istupima političara/ki iz Republike Srpske, od kojih su mnogi izjavljivali da prijava prebivališta u Srebrenici građana/ki bošnjačke nacionalnosti, predstavlja „izborni inženjering“, da je nezakonita, da će biti spriječena, pa čak i da zbog toga treba poništiti rezultate lokalnih izbora u Srebrenici. Zahtjev da se ponište rezultati i izbori ponove je čak i poslat Centralnoj izbornoj komisiji od strane SNSD-a i bio odbijen, o čemu je Istinomjer već pisao povodom nedosljednih i neistinitih izjava Milorada Dodika vezanih za taj slučaj.
Aleksandra Pandurević, poslanica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, tada je izjavila da bi izbori u Srebrenici trebali biti poništeni zbog „izbornog inženjeringa“, u kom su, prema njenim riječima, učestvovali i pojedini članovi Centralne izborne komisije BiH, kao i predstavnici nekih ambasada u BiH. “Oni su zajedno bili promotori masovne registracije, prijave fiktivnih prebivališta, odnosno – izborne krađe”, rekla je tada Pandurević.
Godinu dana kasnije, tokom parlamentarne rasprave o tužbi koju je Ilijaz Pilav podnio Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR) zbog diskriminacije na etničkoj/nacionalnoj osnovi, Aleksandra Pandurević oglasila se sa potpuno suprotnim stavom. Ovoga puta, Pandurević je izjavila da ne vidi ništa sporno u promjeni mjesta stanovanja, čak navodeći lokalne izbore u Srebrenici kao primjer na koji bi se Ilijaz Pilav trebao ugledati, iako je ove izbore upravo iz tog razloga ranije ocijenila kao nelegalne, a prijavljivanje birača u Srebrenici čak okarakterisala kao – izbornu krađu. Osim što je pokazala potpunu nedosljednost stavovima koje je do skora zastupala, Pandurević je izgovorila i potpunu besmislicu sa pravne tačke gledišta, budući da nema nikakvog osnova za poređenje aktivnog biračkog prava, to jest prava glasa, na lokalnim izborima (koje se po samoj prirodi stvari ostvaruje u onoj opštini u kojoj građanin/ka ima prijavljeno prebivalište), sa pasivnim biračkim pravom na Opštim izborima, to jest kandidovanjem građana/ki za funkciju koja se obnaša na državnom nivou.
Ilijaz Pilav je tužio Bosnu i Hercegovinu jer mu je, kao Bošnjaku koji živi u Republici Srpskoj, Ustavom uskraćena mogućnost da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH. Predmet „Pilav“ nadovezuje se na predmet „Sejdić i Finci“, s obzirom da je u oba slučaja osporeno to što se, odredbama Ustava BiH, pasivno biračko pravo građana/ki BiH uslovljava njihovom etničkom pripadnošću. U predmetu „Sejdić i Finci“, sud u Strazburu već je donio odluku da su odredbe Ustava BiH diskriminatorne i da krše ljudska prava onih građana/ki koji/e se ne izjašnjavaju kao pripadnici/e konstitutivnih naroda, te da se on mora promijeniti kako bi se uskladio sa evropskim standardima poštovanja ljudskih prava. Sva je prilika da će i slučaj „Pilav“ završiti sličnom presudom. Odluka suda u Strazburu već godinama je predmet politikantskog međustranačkog „trgovanja“ različitim prijedlozima i sporazumima, koji više podsjećaju na pokušaje da se implementacija odluke izbjegne, nego da se provede u djelo.
Ako je suditi prema onome što je izgovorila Aleksandra Pandurević, bosanskohercegovačka javnost će se, izgleda, morati pripremiti na još jedan „ciklus“ političkih igara, ali i nevjerovatnih tumačenja „ljudskih prava“ od strane domaćih političara/ki ukoliko ECHR donese odluku u korist Ilijaza Pilava i naloži promjenu Ustava kako bi se svim građanima/kama omogućilo da se kandiduju za Predsjedništvo BiH.