Njemačka, Nizozemska i Irska nisu zabranile izborne tehnologije korištene u BiH
Njemačka, Nizozemska i Irska odustale su od korištenja određenih uređaja za elektronsko glasanje zbog problema s transparentnošću, sigurnošću i provjerljivošću rezultata. Međutim, takvi uređaji nisu korišteni na izborima u BiH, na kojima su uvedeni elektronska identifikacija birača/ica i optičko skeniranje papirnih glasačkih listića.
Gostujući u programu BHT-a, lider SBB-a Fahrudin Radončić komentarisao je rezultate posljednjih Općih izbora u BiH te je izrazio sumnju u njihovu regularnost. Iznio je i niz tvrdnji o korištenju novih tehnologija u evropskim zemljama.
Pa ja bih prvo želio da skrenem jednu pažnju o kojoj niko ne govori, da su izbori ozbiljno kontaminirani. Pripremajući se za ovu emisiju, našao sam, recimo, da je u Njemačkoj 2009. godine zabranjeno da se na elektronski način vodi evidencija glasača i da je to uradio Ustavni sud Njemačke, jer glasač nema uvid kako završava njegov glasački listić. Istu stvar uradila je Nizozemska 2007. i 2008. godine. Razlog je ogroman pritisak javnosti i građanskih udruženja poput “Mi ne vjerujemo mašinama za glasanje”, koja su dokazala ozbiljne sigurnosne propuste. Hakeri su uspjeli dokumentirati da se softver može trajno manipulisati i modificirati, čak su reprogramirane mašine da igraju šah. Istu stvar je uradila i Irska, koja je zabranila te tehnologije, isto od 2009. godine, jer je to uradila nezavisna komisija i Ministarstvo.
Fahrudin Radončić, 3.11.2026.
Elektronska identifikacija birača/ica i optičko skeniranje glasačkih listića u Bosni i Hercegovini prvi su put korišteni na svim biračkim mjestima na posljednjim Općim izborima održanim 4. oktobra 2026. godine. Nakon što je bivši visoki predstavnik Christian Schmidt u martu 2024. godine nametnuo izmjene Izbornog zakona, kojim su, između ostalog, uvedene i nove tehnologije u izborni proces, one su testirane na pojedinim redovnim biračkim mjestima tokom Lokalnih izbora 2024. godine. U Schmidtovim izmjenama navodi se da izborne tehnologije obuhvataju opremu za elektronsko brojanje glasova i identifikaciju birača/ica, ali ne i opremu za elektronsko glasanje.
Šta je tačno uradio njemački Ustavni sud?
Osvrćući se na izbore 2005. godine, Ustavni sud Njemačke je u martu 2009. godine ukinuo korištenje mašina za elektronsko glasanje prilikom kojeg se nisu koristili štampani listići. Prema mišljenju Suda, glasači su morali razumjeti kako se njihovi glasovi bilježe i broje, čak i ako nisu detaljno upućeni u tehnologiju. S obzirom na to da to nije bilo moguće u slučaju mašina za elektronsko glasanje, Sud ih je proglasio netransparentnim i samim tim neustavnim. Sud je doveo u pitanju ustavnost korištenja mašina za elektronsko glasanje, ali ne i njihovu pouzdanost. Zbog toga Sud nije ni poništio rezultate izbora 2005. godine na kojima su korištene mašine za elektronsko glasanje.
Radilo se o uređajima nizozemskog proizvođača Nedap, koji su glasove evidentirali isključivo u elektronskoj memoriji, bez mogućnosti da birači/ce nezavisno provjere jesu li njihovi glasovi ispravno zabilježeni i prebrojani.
Kako je obrazloženo i u službenom saopćenju njemačkog Ustavnog suda, korištenje elektronskih glasačkih uređaja mora omogućiti građanima/kama da pouzdano provjere ključne korake glasanja i utvrđivanja izbornih rezultata, bez potrebe za posebnim tehničkim znanjem.
Međutim, Sud nije zabranio elektronsko vođenje evidencije birača/ica, kako se tvrdi u izjavi. Naprotiv, član 14. stav (1) njemačke Savezne izborne uredbe izričito propisuje da se birački spiskovi mogu voditi i automatizovanim postupkom.
Osim toga, Ustavni sud nije proglasio sve elektronske izborne tehnologije neustavnim. U tački 121. obrazloženja presude navedeno je da zakonodavac može omogućiti korištenje elektronskih glasačkih uređaja ako je osigurana pouzdana provjera ispravnosti glasanja i rezultata.
Kao jedan od primjera navedeni su sistemi u kojima birači/ce označavaju papirne glasačke listiće, a oni se potom elektronski evidentiraju i prebrojavaju pomoću skenera, uz mogućnost nezavisne kontrole rezultata.
I Centralna izborna komisija BiH je u Uputstvu o provođenju pilot-projekata na Lokalnim izborima 2024. godine odvojeno definisala autentifikaciju birača/ica i upotrebu optičkih skenera za automatsko prebrojavanje papirnih glasačkih listića. U Uputsvu je navedeno i da “nakon automatskog prebrojavanja glasačkih listića, birački odbor pristupa ručnom prebrojavanju glasačkih listića”.
Primjer Nizozemske i Irske
I Nizozemska i Irska su, poput Njemačke, odustale od korištenja mašina za elektronsko glasanje. Međutim, ni takvi uređaji nisu korišteni na izborima u BiH. Naprotiv, u Schmidtovim izmjenama Izbornog zakona striktno je navedeno da neće biti nabavljena oprema za elektronsko glasanje.
Prema podacima nizozemskog Izbornog vijeća (Kiesraad), korištenje dotadašnjih elektronskih glasačkih uređaja zabranjeno je 2007. godine zbog problema sa zaštitom tajnosti glasanja, pouzdanošću i transparentnošću prebrojavanja glasova. Nizozemska se potom vratila glasanju na papirnim listićima, koje je od izbora za Evropski parlament 2009. godine ponovo bilo u primjeni u cijeloj zemlji.
Sigurnosne nedostatke uređaja za glasanje javnosti je predstavila organizacija “Wij vertrouwen stemcomputers niet” (Ne vjerujemo glasačkim računarima), osnovana 2006. godine.
Tačna je tvrdnja da su istraživači uspjeli reprogramirati glasački uređaj tako da može igrati šah. U originalnom izvještaju iz oktobra 2006. godine autori su opisali kako su izmijenili softver uređaja Nedap ES3B, demonstrirali mogućnost manipulacije rezultatima te na istom uređaju pokrenuli šahovski program.
Ipak, odustajanje od uređaja za glasanje nije značilo i odbacivanje svih oblika elektronskog glasanja ili prebrojavanja. Nizozemska vlada je 2013. godine osnovala stručnu komisiju radi ispitivanja mogućnosti ponovnog uvođenja elektronskih tehnologija. Ta je komisija u izvještaju iz decembra 2013. godine preporučila uvođenje elektronskog glasanja pomoću uređaja koji štampaju papirni glasački listić, kao i naknadno elektronsko prebrojavanje listića pomoću skenera, pod propisanim sigurnosnim uslovima.
Irska je početkom 2000-tih započela projekat uvođenja elektronskog glasanja i prebrojavanja glasova. Uređaji proizvođača Nedap testirani su na parlamentarnim izborima i referendumu 2002. godine. Zbog zabrinutosti za sigurnost i pouzdanost sistema, 2004. godine uspostavljena je nezavisna Komisija za elektronsko glasanje, koja nije preporučila primjenu predviđenog sistema na izborima te godine dok se ne provedu dodatna ispitivanja. U izvještaju iz jula 2006. godine Komisija je ponovo preporučila da se sistem ne koristi bez prethodnih hardverskih i softverskih izmjena.
To je navedeno i u izvještaju irskog Ureda glavnog revizora i kontrolora o javnim računima za 2008. godinu, objavljenom u septembru 2009. godine. Irska vlada je u aprilu 2009. godine odlučila obustaviti projekat elektronskog glasanja i prebrojavanja glasova. Tadašnji ministar okoliša, baštine i lokalne samouprave John Gormley obrazložio je odluku visokim dodatnim troškovima koji bi zahtijevali prilagođavanje postojećih uređaja.
Iz svega navedenog jasno je da su Njemačka, Nizozemska i Irska odustale od korištenja elektronskih glasačkih uređaja, a ne i od korištenja svih izbornih tehnologija. S obzirom na činjenicu da u Bosni i Hercegovini takvi uređaji nisu ni korišteni, tvrdnje Fahrudina Radončića u kojima je pogrešno interpretirao činjenice i iskustva drugih država predstavio kao argument za dovođenje u pitanje regularnost izbora u BiH ocjenjujemo kao neutemeljene.
(Istinomjer.ba)