Prilikom gostovanja u programu OBN-a 19. maja 2025. godine zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Faruk Kapidžić i gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić govorili su o različitim historijskim temama i često iznosili proizvoljne tvrdnje koje nisu sasvim utemeljene na činjenicama.
Partizanski pokret
Govoreći o Drugom svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije, Kapidžić je ustvrdio kako se ovaj rat nije dešavao ni u Srbiji ni u Hrvatskoj, izuzev u malim segmentima.
Ako vratimo film malo unazad, na kraju krajeva, Drugi svjetski rat dešavao se u BiH, nije se dešavao ni u Srbiji ni u Hrvatskoj, izuzev u malim segmentima dešavanja, ali cjelokupna bitka te Komunističke partije i tog pokreta i svega zapravo se odvila u BiH.
Faruk Kapidžić, 19.5.2025.
Iako se nekoliko ofanziva na jugoslqavenske partizane, kao i neke od velikih bitaka, poput Bitke na Neretvi i Bitke na Sutjesci, odvilo na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, partizanske jedinice sudjelovale su u borbama i na području cijele bivše Jugoslavije.
Partizani su na području današnje Srbije 24. septembra 1941. godine formirali Užičku Republiku kao prvu veliku slobodnu teritoriju pod njihovom kontrolom. Nijemci su uspjeli ponovno zauzeti područje Užičke Republike 29. novembra 1941. uz pomoć šest divizija, što je predstavljalo značajne vojne snage.
Istorijski atlas oslobodilačkog rata naroda Jugoslavije navodi i mnoge druge veće operacije protiv partizana van BiH, poput operacija na jugu Srbije 1942. godine, te pokazuje kako su partizani kontrolirali i veću teritoriju na području današnje Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Slovenije i dijelova Sjeverne Makedonije 1943. godine. Partizanske jedinice su 1944. godine na području današnje Srbije i Hrvatske od Beograda do Vinkovaca vodile borbe za proboj takozvanog Sremskog fronta.
Navedeni primjeri pokazuju kako su partizani ratovali i van područja današnje BiH.
Najbrojniji balkanski narod
Tokom razgovora o porijeklu naroda u BiH Ljubiša Ćosić je ustvrdio da je srpski narod najbrojniji narod na Balkanu.
Ne bih se nikad složio sa starosti naroda, mogao bih samo reći da je srpski narod, što je fakat, bio definitivno, i dalje je, najveći narod na Balkanu. Najviše Srba pravoslavaca živi na Balkanu, potom Hrvata, katolika, onda muslimana islamske vjeroispovijesti, muslimana Bošnjaka.
Ljubiša Ćosić, 19.5.2025.
Prema enciklopediji Britannica, ne postoji univerzalno prihvaćena definicija šta sve obuhvaća područje Balkana, ali obično se u Balkan ubrajaju Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija, Rumunjska, Bugarska te dijelovi Grčke i Turske.
Prema zadnjim popisima stanovništva, u Srbiji živi 5,3 miliona Srba, u BiH milion Srba, u Crnoj Gori 0,2 miliona Srba, a u Hrvatskoj 0,1 milion Srba. Nasuprot nešto više od 6,6 miliona Srba na Balkanu, podaci iz posljednjeg popisa stanovništva pokazuju kako u Rumunjskoj živi 14,8 miliona Rumunja, što Rumune čini najmnogobrojnijim balkanskim narodom.
Također, na Balkanu u Grčkoj živi oko 10,3 miliona stanovnika te u balkanskom dijelu Turske oko 11,9 miliona stanovnika (1, 2, 3, 4), što je više od broja stanovnika u Srbiji, koja je četvrta najmnogoljudnija država na Balkanu, iza Rumunjske, Turske i Grčke, zbog čega Ćosićeva tvrdnja da su Srbi najbrojniji narod na Balkanu nije tačna.
Koalicija nacionalnih stranaka 1990. godine
Govoreći o suradnji između naroda u BiH, Ćosić je naveo kako su 1990. godine tri nacionalne stranke SDA, HDZ i SDS izašle zajednički i imale zajednički plakat.
Ja sam nedavno našao jedan letak gdje su se zajedno promovisali SDA, SDS i HDZ. Tri nacionalne partije. Ja sam nedavno to našao. Neko mi donio. Tri nacionalne partije, nacionalno buđenje. To je bilo buđenje nacionalne svijesti. Srba, muslimana, tada i Hrvata. U tri nacionalni partije. Ja, koliko znam, 1990. godine oni su zajednički izašli na izbore.
Ljubiša Ćosić, 19.5.2025.
Iako su ove tri stranke na izbore izašle s odvojenim kandidatskim listama, prilikom glasanja za članove Predsjedništva Socijalističke Republike BiH su, prema knjizi “Izbori u BiH 1990.” Suada Arnautovića, vjerojatno postigle dogovor i međusobno podržavale kandidate. Svaki glasač je na listi mogao dati sedam glasova za sedam članova Predsjedništva te su glasači mogli glasati i za kandidate koji ne pripadaju njihovoj nacionalnosti.
Arnautović navodi kako je većina plakata za ove izbore bila niskog umjetničkog, dizajnerskog i političkog kvaliteta. Prema Arnautoviću, plakati su imali slogane i slike lidera bez veće inovativnosti u njihovom dizajnu i porukama koje su slali. Također navodi kako su SDA, HDZ i SDS imale odvojene plakate i slogane.
Kako bi motivisale glasače drugih nacionalnosti da glasaju i za njihovog nacionalnog kandidata, SDA, HDZ i SDS su, osim posebnih, štampale i zajednički plakat koji spominje i Ćosić. Na njemu su imena stranaka prikazana kao križaljka uz poruku na latinici i ćirilici: “Bili smo i ostaćemo zajedno, u našoj BiH, u Jugoslaviji”. Danas je ovaj plakat sačuvan u arhivskim zbirkama i izdanjima novina iz 1990-ih godina, kao i u obliku fotografije na društvenim mrežama.
Zaključak
Gostovanje Kapidžića i Ćosića pokazuje kako se historijske činjenice često pojednostavljuju ili pogrešno predstavljaju u javnim nastupima, čime se doprinosi dezinformisanju javnosti.
Iako Kapidžić ističe važnu ulogu područja današnje BiH u partizanskoj borbi tokom Drugog svjetskog rata, tvrdnja da se ovaj rat gotovo uopće nije vodio u Srbiji i Hrvatskoj ne odgovara historijskim podacima. Ćosićeva izjava da su Srbi najbrojniji narod na Balkanu nije tačna kada se u obzir uzmu dostupne statistike koje jasno pokazuju da su Rumuni najbrojniji balkanski narod.
Također, njegova tvrdnja da su SDA, HDZ i SDS 1990. godine “zajednički izašli na izbore” nije u potpunosti točna. Iako su ove stranke imale određeni nivo saradnje, na izbore su izašle s odvojenim listama. Njihov zajednički plakat postoji, ali je on bio izuzetak, a ne pravilo, jer su sve tri stranke imale i svoje odvojene promotivne materijale i kampanje.
(Istinomjer.ba)