Piše: Kurt Bassuener
Za originalni tekst na engleskom, kliknite ovdje!
Vijeće za vanjske poslove EU, kojim predsjedava visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton, a čini ga 27 država-članica, usvojilo je u ponedjeljak pet zaključaka (koje možete pogledati OVDJE).
Prva tačka pozdravlja dolazak novog šefa Delegacije EU u Bosni i Hercegovini Petera Sorensena i zahvaljuje se bivšem Specijalnom predstavniku EU i sadašnjem Visokom predstavniku Valentinu Inzku, na njegovom radu u funkciji Specijalnog predstavnika EU. Dakle, ništa što bi bilo posebno zanimljivo.
Druga tačka objedinjuje međunarodne pozive stranačkim liderima da „hitno“ formiraju vladu na državnom nivou, u cilju sprovođenja reformi vezanih za EU integracije.
Peta tačka potvrđuje otvorenost EU, koja je već izražena u Thessaloniki, te iskazuje “nedvojbeno opredjeljenje” za teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine “kao suverene i jedinstvene zemlje”.
No, tačke tri i četiri su veoma vrijedne pažnje, budući da su u raskoraku sa gorespomenutim “nedvojbenim opredjeljenjem”.
Ovdje citiram tačku tri u cjelosti:
„Kada je riječ o ukupnoj strategiji EU za Bosnu i Hercegovinu, Vijeće očekuje razgovore sa međunarodnom zajednicom, na odgovarajućem forumu, o rekonfiguraciji međunarodnog prisustva, uključujući njegovo smanjenje i moguće izmještanje OHR-a.“
Svakako, EU tek treba da definira cjelokupnu strategiju za Bosnu i Hercegovinu i u tome leži veliki dio problema. Ali, umjesto da se jasno stavi do znanja da bi se ovlasti OHR-a za implementaciju mira i integrativna agenda Delegacije EU mogle sprovoditi unutar zajedničkog strategijskog okvira, postaje jasno da je premještanje OHR iz Bosne i Hercegovine fiks-ideja mnogih glavnih članica EU, kao i samih evropskih institucija. OHR je već sputan u ispunjavanju svojih obaveza u implementaciji mira – koje EU izričito ne želi preuzeti. Visoki predstavnik je prema Daytonu „konačni autoritet u oblasti pogođenoj ratom“. Koliko kilometara izvan Bosne se prostire ova „oblast“? Siguran sam da se tim pitanjem bave mnogi pravnici u Brusselu i drugim europskim prijestolnicama… Srećom, „na odgovarajućem forumu“ Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ovakav stav će vjerovatno naići na čvrst otpor Kanade, Japana, Turske, Sjedinjenih država i Velike Britanije. Odgovor ovom bloku vjerovatno će biti još jedan jednostrani pokušaj smanjenja budžeta OHR-a.
Nakon treće tačke, koju karakteriše zaokupljenost EU samom sobom, istinski opasne zaključke nalazimo u četvrtoj tački, citiranoj u cjelosti:
„Vijeće potvrđuje spremnost EU da u ovoj fazi nastavi sa izvršnom vojnom ulogom na osnovu obnovljenog mandata UN-a, kako bi podržalo napore Bosne i Hercegovine da održi sigurno okruženje. Glavna aktivnost operacije Altea biće izgradnja kapaciteta i obuka, uz istovremeno poznavanje situacije i održavanje dovoljnih rezervnih snaga u slučaju da budu pozvane da podrže napore usmjerene ka održavanju ili ponovnom uspostavljanju bezbjednog okruženja.
Operacija će biti restrukturisana snagama baziranim u Bosni i Hercegovini, koje će se usmjeriti na izgradnju kapaciteta i obuku, uz istovremeno zadržavanje sredstava za podršku kapacitetima vlasti Bosne i Hercegovine za sprječavanje sukoba. Rezervne snage biće stacionirane van zemlje i vršiće redovno izviđanje i vježbe u zemlji. Vijeće je prihvatilo da se revizije operacije vrše redovno, kao i u zavisnosti od situacije na terenu.“
Prije svega, misija koju je EU preuzela u decembru 2004. godine kroz EUFOR i izvršni mandat koji je dobio na osnovu sedmog poglavlja Povelje Ujedinjenih nacija, nije bila misija „podrške naporima BiH da održi sigurno okruženje“. To je bila misija EUFOR-a da održi sigurno okruženje – i još uvijek je tako. Prema tome, ono što ovdje vidimo je jednostrani pokušaj EU da promijeni uslove pod kojima je dobila taj mandat od Vijeća sigurnosti UN-a. Očito je da bi EU više voljela da se pokaže u „izgradnji kapaciteta i obuci“ – odnosno u „mekom autoritetu“ – nego da nivo snaga u BiH održi dovoljnim kako bi mogle sprovoditi jedinu misiju za koju su dobile mandat od Vijeća sigurnosti UN-a.
Kroz tačku četiri nanovo se očituje stav Vijeća Europe da je uloga EUFOR-a pružanje podrške domaćim vlastima, a ne preuzimanje vlastite uloge u skladu sa Daytonom. Na primjer, EUFOR bi zadržao „ sredstva za podršku kapacitetima vlasti Bosne i Hercegovine za sprječavanje sukoba“. Na koje se tačno domaće „kapacitete za sprječavanje sukoba“ misli? Ako se ovo odnosi na policiju, u većini zemalja to se jednostavno zove „provođenje zakona“. Ili Vijeće možda misli na Oružane snage BiH, koje i nemaju doktrinu za tretiranje unutrašnjih sukoba? Cijela ta frazeologija je besmislena iz vojne ili operativne perspektive. Ali iz perspektive izbjegavanja odgovornosti, za čije preuzimanje su mnoge članice EU izgubile interesovanje, čini se savršeno smislenom. Ono što uopšte nije uzeto u obzir je činjenica da bi upravo vlasti u BiH mogle biti te koje treba „spriječiti da se sukobe“. A to je, svakako, i bila prvobitna namjena postavljanja misije IFOR-a – SFOR-a – EUFOR-a.
Iako Vijeće ne pominje cifre – pet zemalja članica EU na čelu sa Austrijom, nada se stabilizaciji snaga na sadašnjih 1300 – pojavili su se nepotvrđeni izvještaji o tome da će snage biti smanjene za više od 50%, na oko 500 – 600 vojnika. Ovaj novi, pohabaniji EUFOR, oslanjao bi se na snage „stacionirane van zemlje“ u slučaju skoro svih nepredviđenih situacija. Treba se podsjetiti da je 2007. godine, kada su smanjene snaga EUFOR-a, kapacitet snaga od 2500 vojnika bio smatran apsolutnim minimumom za sprječavanje sukoba. Ako su medijski izvještaji tačni, nove snage će imati 30% tog minimuma, ma kakvoj se verbalnoj vratolomiji pribjeglo ne bi li se prikazale „kredibilnim“.
Ako ništa drugo, Vijeće je barem iskazalo spremnost da održi izvrši mandat EUFOR-a u skladu sa sedmim poglavljem Povelje Ujedinjenih nacija, premda to zavisi i od Vijeća sigurnosti UN-a, koje će o tom pitanju glasati sljedećeg mjeseca. Ali, u većini ostalih stavova, Vijeće za vanjske poslove EU pokazalo je manjak „poznavanja situacije”, da se poslužimo izrazom koji je Vijeće upotrijebilo u svojim zaključcima o Bosni i Hercegovini. Izravno navodeći da očekuje od vlasti u BiH da preuzmu vodeću ulogu u nošenju sa prijetnjama “sigurnom i bezbjednom okruženju”, te dodatno umanjujući svoju sposobnost da brzo reagira na takve prijetnje, Vijeće šalje poruku o sopstvenoj nespremnosti da onemogući buduće nasilje u Bosni i Hercegovini.
Kurt Bassuener je politički analitičar i viši stručni saradnik u Democratization Policy Council-u , svjetske inicijative za odgovornost u promociji demokratije. Živi u Sarajevu.
(istinomjer.ba)