Od proteklih Opštih izbora u Bosni i Hercegovini, u oktobru 2010. godine, do formiranja vlasti na državnom nivou, krajem decembra 2011. godine, prošlo je 15 mjeseci. Tako je novoformirano Vijeće ministara već početkom mandata suočeno sa manjkom vremena za ispunjavanje mnogobrojnih predizbornih obećanja šest političkih partija (SDP-a, SDA, SNSD-a, SDS-a i dva HDZ,a) koje su na kraju formirale državnu vladu, a za neka od obećanja koja su partije dale već su istekli rokovi. Ispunjavanje datih obećanja osnova je demokratije i izgradnje povjerenja između građana i partija na vlasti, te vladajućoj šestorci preostaje samo da pokuša ubrzati tempo, nadoknaditi propušteno vrijeme i smanjiti zaostatak u kojem se zemlja nalazi.
S obzirom da u prošlom mandatu Vijeća ministara nisu napravljeni gotovo nikakvi pomaci na putu ka euroatlanskim integracijama, nova garnitura je prvo morala dogovoriti ključna pitanja: Zakon o popisu stanovništva, Zakon o državnoj pomoći, pitanje državne i vojne imovine, implementirati presudu Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu “Sejdić-Finci, te donijeti budžet za 2012. godinu. Nakon dogovora lidera šestorke, prvo su u Parlamentu BiH u februaru usvojeni Zakoni o popisu stanovništva i državnoj pomoći – ipak, prekasno da se popis završi 2011. godine, kako je „Platformom“ najavljeno .
Pitanje državne i vojne imovine, kojim su se u svojim programima bavile gotovo sve partije, dogovoreno je, ponovo, u aranžmanu šestorke. Situacija sa presudom Sejdić-Finci ne ide glatko, pa je tako Zajednička komisija oba doma PSBiH zadužena za ovo pitanje, nakon ranijeg produženja mandata, svoj rad ponovo okončala bez velikih rezultata i uz nadu da će se i ovo pitanje riješiti za stolom izvan Parlamenta – za kojim će opet sjediti šestorica lidera. Ovo je još jedno od pitanja na kom se pokazuju duboke razlike između koalicionih partnera na državnom nivou, no, nije i jedino – stavovi prema ulozi OHR-a u kontekstu Evropskih integracija, ili stavovi prema ustavnim reformama i rješavanju državnih i entitetskih nadležnosti, u programima SDA i „Platforme“ potpuno su suprotni onima iz programa SNSD-a. Program SNSD-a fokusiran je na jačanje entitetskih i slabljenje državnih nadležnosti i u koliziji je i sa dijelovima programa SDA, SDP-a i „Platforme“ koji govore o otvaranju novih ministarstava (poput, recimo, ministarstva zdravstva, obrazovanja, iseljeništva) i drugih institucija, te harmonizaciji doprinosa, zdravstvenog, socijalnog, penzionog i obrazovnog sistema na nivou BiH. Mnogo je ambicioznih obećanja koja će zbog ove situacije biti teško, ako ne i nemoguće, ispuniti, bilo da se radi o jedinstvenoj zdravstvenoj knjižici za cijelu BiH, ili o ustavnoj reformi koja bi podrazumijevala teritorijalnu reorganizaciju i regionalizaciju države, kako je obećala SDA.
No, postoje i obećanja u kojima se vladajuće partije slažu. Primjerice, da će BiH u ovom mandatu aplicirati za članstvo u Evropsku Uniju: odmah po formiranju vlasti, od strane predstavnika vladajućih stranaka obećana je aplikacija u junu ove godine, dok se po programu „Platforme“ to trebalo desiti još u junu 2011, zajedno sa ispunjavanjem uslova za MAP. Da li će se i koliko zakasniti sa aplikacijom u ovom drugom „roku“, ostaje da se vidi, no kako je proteglog vikenda izjavio Evropski komesar za proširenje Štefan Fule, male su šanse da će se to desiti do kraja ove godine.
Još jedno zajedničko obećanje većini stranaka koje koaliraju na državnom nivou jeste smanjenje ili diferencijacija stopa PDV-a, kako bi se osnovne potrepštine oslobodile ovog poreza, ili bi se on za njih smanjio i povećao za luksuznu robu. I ovdje je „Platforma“ bila najkonkretnija, pa je diferencirani PDV planirala uvesti u 2011. godini, što se nije desilo.
U oblasti pravosuđa, kao jednu od krupnih političkih stvari, SNSD je predizbornim programom obećao da će podržаti provođenje usvojene Strаtegije prаvosuđа za period od 2008. do 2012. godine, ali je, u istom tom programu, obećao i redukciju ili ukidanje državnog Suda i Tužilaštva, što je u potpunom neskladu jedno sa drugim. Potom je u Narodnoj skupštini Republike Srpske usvojena Odluka o referendumu o statusu Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, čime je prekršeno prvo obećanje, da bi, zatim, odgađanjem odluke o referundumu bilo prekršeno i ono drugo. I pored očite nedosljednosti i nekoherentnosti kako programa SNSD-a, tako i političke prakse, ipak se može zaključiti da se on značajno razilazi sa platformskim okvirom, te da će reforma pravosuđa biti krupan problem u ovom mandatu.
Proteklu godinu i po dana u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju državna vlast, obilježila je stalna praksa sastanaka lidera političkih partija koji su prvo bezuspješno pokušavali formirati Vijeće ministara, a po tom su uz minimalno, ili gotovo nikakvo učešće državnih institucija, dogovorili neke od ključnih zakona za budućnost građana ove zemlje. Usvajanje zakona kao uslova za integracije Bosne i Hercegovine ka Europskoj Uniji je pohvalno, ali bi krajnje vrijeme bilo da se, u skladu sa demokratskim praksama i procedurama, dogovori o ključnim pitanjima, presele u institucije čije su predstavnike građani izabrali. Jer mnogobrojna obećanja svih stranaka na vlasti se neće moći ispuniti bez aktivnog učešća i koordinacije svih institucija, na svim nivoima vlasti u BiH, naročito kad se u obzir uzme činjenica da je njihov mandat na samom početku kraći za jednu četvrtinu.
(Istinomjer.ba)