„Ljepe želje“ iz programa stranaka – daleko od surove realnosti
U svojim predizbornim programima, stranke se nerijetko vrlo komotno odnose prema realnim mogućnostima za ispunjavanje grandioznih obećanja. Tako je Narodna stranka „Radom za boljitak“ u svom programu najavila da se „zalaže za izdvajanje 1 milijarde KM u oblast poljoprivrede i ruralnog razvoja“, SDA je obećala da će do kraja mandata, izgradnjom 140 km auto i brzih cesta „uposliti 10 000 hiljada građana“, dok je SDP obećao da će „osigurati dokvalifikaciju i prekvalifikaciju za sve osobe evidentirane u Službi za zapošljavanje“ u cilju njihovog povratka na tržište rada.
No, kako se ove cifre odnose prema brojevima koji odražavaju realno stanje u navedenim oblastima? Krenimo od budžetskih izdavanja za poljoprivredu – ukoliko govorimo o federalnom i kantonalnim budžetima, može se vidjeti da se tokom godina uglavnom bilježi pad, a ne rast ovih poticaja. Ni ova godina nije izuzetak, pa su tako poticaji za poljoprivredu u 2011. rebalansom budžeta umanjeni sa 55 na 54 miliona KM. Kada se sa tim saberu sva izdavanja iz kantonalnih budžeta, dolazi se do iznosa od oko 70.000.000 KM planiranih poticaja u Federaciji BiH za 2011. godinu, što bi značilo da će, ukoliko ostanu na ovom nivou, na kraju mandata jedva preći četvrtinu obećane milijarde – i to ako se zaustavi trend njihovog smanjenja. Pogledamo li cijelu BiH, s obzirom da je i Republika Srpska ove godine svoje poticaje umanjila (sa 80 na 60 miliona KM), oba entiteta zajedno ne bi mogla preći 480 miliona KM na kraju aktuelnog mandata – dakle, ni polovina obećane milijarde.
Što se tiče 10.000 novih radnih mjesta na izgradnji brzih i auto- cesta, stvari ne stoje ništa bolje. U septembru 2011. godine, u oblasti građevinarstva bilo je zaposleno 25.387 osoba, ili za 637 manje od prosjeka prošle godine. Ako se tome oduzme procijenjenih oko 1000 novih nezaposlenih radnika zbog povratka domaćih građevinskih firmi iz Libije, najoptimističnije procjene su da je do septembra zaposleno najviše 463 novih radnika u ovoj oblasti. Pri tome treba uzeti u obzir da se radi o ukupnom broju radnih mjesta u oblasti građevinarstva, a ne samo o osobama zaposlenim na izgradnji auto-cesta. Koliko je ta situacija daleko od najavljenih 10.000 radnih mjesta, nije potrebno posebno isticati.
Konačno, ambiciozno obećanje o radnom osposobljavanju svih evidentiranih na Zavodu za zapošljavanje, također bi zahtijevalo da se rezultati na ovom polju ne samo poboljšaju, već da se ustostruče – naime, Federalni zavod za zapošljavanje u ovoj godini je ovakvim programima obuhvatio 3.700 nezaposlenih osoba, dok je evidentiranih nezaposlenih osoba u FBiH u novembru bilo 368.922 i taj broj kontinuirano raste. Čak i ako se tome dodaju programi koji se provode na nivoima kantona, na kraju mandata će se teško prići najavljenom potpunom obuhvatu korisnika/ca ovih programa.
„Veliki brojevi“ u programima stranaka svakako lijepo zvuče, ali ostaje veliko pitanje njihovih efekata, kako za realni život građana/ki, tako i za povjerenje birača izabranim partijama, kada se ovakva obećanja uporede sa realnim stanjem i mogućnostima za njihovo ostvarivanje. Ne bi, dakle, bilo naodmet da partije pri koncipiranju svojih programa, umjesto maksimalističkih projekcija, ponekad primjene minimalističku krilaticu „manje je više“.
(istinomjer.ba)