Prema izjavama ispitanika/ca na popisu stanovništa iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini od ukupno 3.531.159 stanovnika/ca, 294.058 (8,33%) ima neki stepen invaliditeta. BiH je još 2010. godine ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetetom, te usvojila EU standarde po kojima uzrok invalidnosti nije kriterij za određivanje prava na zaštitu i naknade. Do današnjeg dana, taj princip nije primjenjen u praksi.
Sedam godina je prošlo od potpisivanja Konvencije, a sistemska diskriminacija osoba sa invaliditetom je i dalje prisutna. Bosna i Hercegovina se njenom ratifikacijom obavezala na usklađivanje domaćeg zakonodavstva, odnosno izjednačavanje prava svih osoba sa invaliditetom, bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta.
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je u tom smislu donio Zaključak da se svi zakoni, koji tretiraju pitanja invaliditeta i koji su od značaja za lica sa invaliditetom ubuduće donose u skladu sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom i drugim dokumentima relevantnim za oblast invalidnosti. Isto tako naloženo je nadležnom ministarstvu rada i socijalne politike, ministarstvu za pitanja boraca i RVI, ministarstvu finansija i NVO da pokrenu međusektorske aktivnosti iznalaženja modela zaštite lica sa invaliditetom po principu nediskriminacije po osnovu nastanka invaliditeta, te da se naknade na osnovu invaliditeta izjednače, a da se ustanovi novi oblik prava za ratne zasluge za branioce i za stradanja u ratu za civilne žrtve rata.
Principi nediskriminacije su ustanovljeni i u međunarodnim dokumentima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, te samim tim preuzela obavezu da se u procesu evropskih integracija, a prilikom donošenja propisa iz te oblasti, osnovna načela i principi iz tih dokumenata ugrade u njihove tekstove.
Nacrt Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške lica sa invaliditetom FBiH
Gore navedeno dio je nacrta Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške lica sa invaliditetom, koji je u parlamentarnu proceduru pušten još 2014. godine. Ovaj “kišobran zakon” predviđao je izjednačavanje prava osoba s invaliditetom, bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta, i njime su se trebali izmijeniti svi postojeći zakoni iz ove oblasti, a svi budući uskladiti s istim.
Međutim, ovaj zakon nikada nije završio svoj put u parlamentu.
Njega je Predstavnički dom (FBiH) usvojio u prvom čitanju. U Domu naroda je stajao godinu i duže, da bi ga vratio Vladi FBiH s argumentacijom da je to prijedlog zakona stare vlade, pa bi nova vlada trebala da vidi da li treba nešto promjeniti.
Žarko Papić, Fondacija za socijalno uključivanje BiH
Strategija za unaprjeđenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji BiH, također iz vremena “stare” Vlade FBiH, na osnovu koje su od 2011.-2015. godine trebali biti usvojeni EU standardi i usklađeni domaći propisi sa UN-ovom konvencijom, nikada nije provedena. Zbog isteka implementacijskog roka za provedbu ovog dokumenta, bilo je potrebno, doslovno, krenuti ispočetka.
Vezano za sve navedeno, pitali smo Vladu FBiH da li je aktuelna vlast, na čelu sa premijerom Fadilom Novalićem, u proteklom periodu pokrenula novu i/ili nastavila prethodnu inicijativu za usaglašavanje zakona sa UN konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.
Vlada FBiH je na 84. sjednici održanoj 23.12.2016. godine donijela Odluku o usvajanju Strategije za unapređenje prava i položaja osoba sa invaliditetom u Federaciji BiH (2016-2021), a na 127. sjednici održanoj 10.11.2017. godine donijela Rješenje o imenovanju interresornog i intersektorskog Koordinacionog tijela Vlade FBiH za praćenje, usmjeravanje i izvještavanje o realizaciji aktivnosti Strategije za unaprjeđenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji BiH.
Odgovor Vlade FBiH, 27.11.2017.
Iz Vlade Federacije su nas također informisali da “premijer Novalić poduzima aktivnosti na donošenju usklađenog teksta Pravilnika o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja” te da je pomenuti Pravilnik dostavljen u proceduru dobivanja saglasnosti od strane resornih federalnih ministarstava.
Novi, drugi, implementacijski rok za provedbu Strategije teče, a naznaka ozbiljnije realizacije i dalje nema. Na to ukazuje i odgovor koji smo dobili od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike nakon objavljivanja ovog članka (05.12.2017.).
U svom odgovoru, ministar Salko Bukvarević nije nam dao nikakve konkretne informacije o tome koji su koraci preduzeti da se izjednače prava svih osoba sa invaliditetom, bez obzira na uzrok njegovog nastanka.
Ni u manjem bh. entitetu osobe sa invaliditetom nisu u zavidnom položaju. Republika Srpska nema zakonom regulisana prava na invalidninu i beneficije za civilne invalide. Ova lica mogu ostvariti samo prava prema Zakonu o socijalnoj zaštiti RS, odnosno “materijalno obezbjeđenje; dodatak za pomoć i njegu drugog lica; pomoć za osposobljavanje za rad djece i omladine; smještaj u ustanovu socijalne zaštite ili smještaj u drugu porodicu; usluge socijalnog rada.“
Iz resornog ministarstva u RS dobili smo sljedeći odgovor na konkretno pitanje šta je Vlada RS uradila po pitanju usklađivanja zakonodavstva:
Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite, kao predlagač zakona i podzakonskih akata u oblasti rada i zapošljavanja, odgovorno je za implementaciju međunarodnih standarda sadržanih u međunarodnim konvencijama i preporukama u oblasti rada i zapošljavanja među kojima je i UN Konvencija o pravima lica sa invaliditetom. Ovo ministarstvo je prepoznalo problematiku lica sa invaliditetom i prije usvajanja pomenute konvencije tako da je u Republici Srpskoj 2004. godine donesen Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida, koji “prepoznaje” različite vrste invaliditeta i izjednačava ih u potpunosti kada je riječ o pravu na rad i zapošljavanje, pri tome dajući prednost pri zapošljavanju licima sa većim stepenom tjelesnog oštečenja ili većim stepenom invaliditeta i pod istim uslovma, bez obzira na način nastanka invaliditeta. (…) Također, Zakon o radu RS u odredbama člana 19. i 20. zabranjuje sve vidove diskrimnacije, pa i diskriminaciju po osnovu invalidnosti.
Odgovor Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS, 27.11.2017.
Таčno je da Zakon iz 2004. predviđa jednaka prava kada je u pitanju pravo na rad osoba sa invaliditetom i davanje “prednosti” pri zapošljavanju, međutim u praksi i nije baš tako. Poslodavci u RS se teško ili nikako odlučuju na zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Zadnji put smo imali javni poziv za zapošljavanje i samozapošljavanje lica sa invaliditetom prošle godine, ali nismo imali dovoljan broj poslodavaca za zapošljavanje invalida.
Ranko Vučković, direktor Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida RS, 17.07.2017.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS je izmijenjen 2015. godine, što je bila odlična prilika za usaglašavanje istog sa UN-ovom konvencijom. To se, međutim, nije desilo. Usvojenim izmjenama, osobama s invaliditetom ni “na papiru” nisu zajamčena neka veća prava.
Udruženja osoba sa invaliditetom nemaju nikakvih dilema o tome da su osobe čiji invaliditet nije uzrokovan ratnim dejstvima i dalje uveliko “na marginama” ionako marginalizovane grupe. Situacija je posebno teška ženama sa invaliditetom, čije šanse za pronalazak posla skoro da su ostale nepromijenjene i nakon usvajanja gore pomenutog zakona, upravo zbog prednosti koju dobijaju ratni vojni invalidi.
Međutim, žene sa invaliditetom (naročito sa većim stepenom invaliditeta) teže se zapošljavaju nego muškarci, bez obzira na kvalifikacije, jer poslodavci prednost daju kategoriji ratnih vojnih invalida. Od ukupnog broja osoba sa invaliditetom zaposlenih u 2015. godini u FBiH, žene čine 26,6% (66 od 248), a u
Republici Srpskoj samo 6,2% (34 od 547) za period od 2013. do 2016. godine.
Alternativni izvještaj za BiH 2016, Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH
Da su osobe sa invaliditetom godinama nezadovoljne svojim položajem kako u Federaciji BiH tako i u Republici Srpskoj sasvim je jasno. Sudeći prema odgovorima nadležnih, osobe sa invaliditetom u RS bi se trebale zadovoljiti postojećim zakonskim rješenjima, a u Federaciji sačekati neka bolja vremena da se zakoni iz ove oblasti vrate u parlamentarnu proceduru i da se usvojena Strategija implementira.
Do tada, u cijeloj BiH, zakoni kojima se regulišu prava osoba sa invaliditetom na svim nivoima i dalje diskriminišu sve osobe čiji invaliditet nije uzrokovan ratnim dejstvima.
(istinomjer.ba)