Piše: Anes Makul
Socijalistička partija Republike Srpske (SPRS) skoro cijeli predizborni program za Opšte/opće izbore 2010. godine prepisala je iz programa Socijalističke narodne partije Crne Gore (SNP) za 2009. godinu. Prepisivanje izbornog programa, koje jeste samo po sebi poražavajuće, ne bi bilo toliki problem ukoliko bi ono što se prepisuje imalo smisla i bilo primjenjivo na Republiku Srpsku/Bosnu i Hercegovinu. No, prepisati obećanja koja se odnose na zakone i institucije koji postoje u Crnoj Gori, ali ne i u Republici Srpskoj ili Bosni i Hercegovini, potpuno je skandalozno.
Tako se, na primjer, u programu SPRS spominje “reorgаnizаcija kаtаstаrske službe u okviru Direkcije zа nekretnine, rаdi poboljšаnjа njene efikаsnosti i tаčnosti”, u identičnom obliku kao i kod SNP-a. Direkcija za neretnine postoji u Crnoj Gori, ali ne i u RS. Pored nepostojeće Direkcije za nekretnine, SPRS prepisao je i SNP-ovu najavu da će “dalje razvijati Državnu revizorsku instituciju” koja, pogađate, u Bosni i Hercegovini ne postoji.
Posebno je zanimljiv slučaj obećanja o uređenju “narodnih kancelarija”, koje glasi: “Projekаt „Nаrodnа kаncelаrijа“ biće uređen Zаkonom o besplаtnoj prаvnoj pomoći, kojim će se predvidjeti otvаrаnje Nаrodnih kаncelаrijа nа svim nivoimа.” Premda u Republici Srpskoj projekat Narodna kancelarija ne postoji – osim kao inicijativa NVO “Luna” – Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći čije se usvajanje obećava, donesen je još 2008. godine, a postoji i Centar za pružanje besplatne pravne pomoći. Tako u ovom obećanju imamo dvostruku grešku – da će se urediti nešto što ne postoji, te da će se uraditi nešto što je već urađeno dvije godine prije pisanja (tačnije, prepisivanja) izbornog programa SPRS. Zаkon o obeštećenju korisnikа prаvа iz penzijskog i invаlidskog osigurаnjа će, prema SPRS-ovom programu, takođe biti promijenjen iako u RS-u ne postoji, a pomalo je sumnjivo i njihovo obećanje o plaćanju zaostalih penzija iz 2010. godine.
Nejasno je i koji “Program borbe protiv korupcije” SPRS misli da nastavlja, te kako će ukinuti sredstva “zа rješаvаnje stаmbenih potrebа držаvnih i jаvnih funkcionerа”, kad ovakvih sredstava u budžetima nema.
Dio programa koji se odnosi na ljudska prava prepisan je u cjelini, kao i dobar dio obećanja vezanih za ekonomiju. U nekim slučajevima, nisu čak prepisana ni obećanja već samo naslovi za pojedinih oblasti, koje nemaju nikakvog smisla bez konkretizacije mjera koje bi trebalo donijeti za ispunjenje tih obećanja.
No, da SPRS nije sve prepisao mehanički i “bez razumijevanja”, govori još jedan zanimljiv primjer. Naime, obećanje SPRS-a koje glasi “u svim potrošаčkim jedinicаmа budžetа lineаrno izvršiti rаcionаlizаciju troškovа nа nаčin dа se zа 25% smаnje plаnirаni troškovi zа službenа putovаnjа, reprezentаciju, investicionа održаvаnjа, troškove kаncelаrijskog mаterijаlа, telefonа, gorivа zа službene аutomobile, izdаtke i ugovorene usluge” može se u identičnom obliku naći i kod SNP-a, s tim što je ova partija u svom obećanju najavila da će materijalne troškove administracije umanjiti za 40%. Ispada, dakle, da SPRS nije našao za shodno da provjeri da li u njihovoj državi i entitetu postoje zakoni i institucije koje je SNP pomenuo u svom programu, ali se ipak našlo dovoljno vremena da se razmisli o tome da li je ova partija spremna da troškove sopstvenih kadrova, ukoliko nakon izbora uđu u vlast, umanji za 40%. I, očito, zaključila da je to ipak prevelika žrtva, te riješila da njeni građani/ke ipak trebaju prema svojoj administraciji biti darežljiviji od crnogorskih
Činjenica da je jedna partija prepisala gotovo čitav program od partije iz druge države, govori o tome da SPRS ili ne poznaje dovoljno situaciju u Republici Srpskoj (što bi bilo posebno zabrinjavajuće, s obzirom da su i u prethodnom mandatu učestvovali u vlasti na entitetskom nivou), pa smatra da se programom ideološki srodne partije iz druge države mogu pokriti sva pitanja i problemi koje vlast treba da rješava i pokriva u svom radu, ili da predizborna obećanja i programe toliko neozbiljno shvataju, da su zaključili da za njih može poslužiti “bilo šta što liči na program”, makar bilo prepisano iz druge države.
No, s obzirom na ogromne propuste koji su napravljeni u prepisivanju nepostojećih zakona i institucija, prije bi se reklo da je ovo drugo bilo slučaj i da ova partija nimalo nije razmišljala o tome šta bi njihov izborni program trebao biti. A to, pak, mnogo govori o njihovom odnosu prema sopstvenom radu u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, te o nedostatku jasne vizije i namjere da se ono što je obećano zaista i ostvari.
Ipak, poenta nije u samom prepisivanju, već u odnosu SPRS-a prema biračima/cama, jer su na ovaj način obmanuli vlastite birače/ce koji su im povjerovali dajući im glas na izborima. Birači/ce su prva adresa na koju bi se SPRS trebao obratiti i objasniti prepisivanje i izviniti se za ogroman propust koji su napravili prepisavši tuđi politički program.
