Republika Srpska se već godinama suočava sa negativnim prirodnim priraštajem, odnosno više ljudi umire nego što se rađa, čime se smanjuje broj stanovnika. Ova pojava, inače karakteristična za razvijene zemlje, izraženija je u RS-u jer i dalje veliki broj stanovnika ovog bh. entiteta napušta BiH, te se i na taj način pojačava depopulacija RS-a.
Vlasti su učinile prvi korak i prepoznale problem, najavile njegovo rješavanje, počeli donositi određene odluke i stali. Zasad se na ovaj način mogu sumirati rezultati rada vlasti RS-a kad je u pitanju suočavanje sa negativnim prirodnim priraštajem. Tako je Savez nezavisnih socijaldemokrata prije izbora 2010. godine obećao nastavak izgradnje stambenih objekata za porodice slabijeg imovinskog stanja sa četvoro i više djece, najavili su povoljne stambene kredite za mlade bračne parove, nastavak provođenja postojećih projekata i razvijanje novih u oblasti podsticaja za mlade i višečlane porodice, dok je SPRS obećao izmjene Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, kako bi pomoć, koja je već godinama ispod svakog minimuma, bila usklađena sa rastom troškova života.
Ali krenimo redom. U novom mandatu Vlada RS nije razvila nove projekte u vezi izgradnje stambenih objekata za porodice slabijeg imovinskog stanja sa četvoro i više djece, ali su nastavljeni projekti izgradnje stanova za porodice sa petoro i više djece, koji su trebali biti gotovi 2009. godine, čime je ovo obećanje za sada ostalo neispunjeno, a, sudeći prema izjavama resorne ministrice, takvo će vjerovatno i ostati. U Budžetu RS je za 2011. godinu bilo predviđeno 1,7 miliona KM za nastavak projekta, ali u prvoj polovini ove godine nije utrošena nijedna marka, s obzirom da je na raspolaganju bilo samo 2.699 KM za šest mjeseci, čime se ne mogu pokriti ni najmanji troškovi izgradnje jedne kuće. Ipak, postoji progres prilikom dodjela subvencija za stambene kredite, jer je od previđenih 250.000 KM za prvu polovinu 2011. godine realizirano 178.806 KM. Dječiji dodatak je dodatno smanjen i sad iznosi 35 KM za drugo i četvrto dijete, a 70 za treće, ali samo za porodice čija mjesečna primanja ne prelaze 100 KM po članu porodice i ukoliko vrijednost pokretne imovine ne iznosi više od 6.000 KM. Ni SPRS nije bio uspješniji prilikom ispunjavanja obećanog, jer zakoni o socijalnoj i dječijoj zaštiti nisu promijenjeni.
U ekonomiji koja se suočava sa ozbiljnim problemima , koji najviše pogađaju upravo socijalno vulnerabilne kategorije, ovakve mjere ni izbliza nisu dovoljne za ispunjavanje ciljeva oko kojih su sve partije u svojim programima složile – zaštite višečlanih i materijalno ugroženih porodica, te podsticaja za mlade i osnivanje novih porodica, pa se može konstatovati da dosadašnji (ne)rad vlasti RS-a za stimulaciju povećanja nataliteta nije urodio plodom i trenutno se svodi samo na lijepe želje. Hoće li i dalje ostati na sadašnjem nivou ostaje da se vidi u narednom periodu.