Današnjim glasanjem o rekonstrukciji ne može se smijeniti ministar, Parlament ne može smijeniti ministra niti zamjenika. Njega može smijeniti samo predsjedavajući Vijeća ministara, a mi o tome donosimo odluku. Parlament može izglasati nepovjerenje ili potrebu za rekonstrukcijom, ali posljedice su iste, nema Vijeća ministara dok se ne dobije novo Vijeće ministara, potpuno novo ili rekonstruirano. Ali je posljedica da postojeće Vijeće ministara prelazi u tehniki mandat. Kako god, ako se danas ovo izglasa, i to se bude odnosilo na ministra Šarovića, tako će se odnositi i na preostalih devet članova Vijeća ministara BiH.
Šefik Džaferović, poslanik u Predstavničkom domu PS BiH
(FENA 24.10.2013)
Na 55. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH koja je održana danas (24.10.2013.) izglasana je inicijativa poslaničkog kluba SNSD-a o smjeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirka Šarovića. Iako je ova inicijativa u zvaničnom dokumentu nazvana “inicijativom za potrebom rekonstrukcije Vijeća ministara”, ona se zapravo ne bavi rekonstrukcijom ovog tijela, već isključivo smjenom jednog ministra, te dvoje zamjenika/ca ministara, koji također dolaze iz redova SDS-a (zamjenika ministra odbrane BiH Mirka Okolića i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Radmile Mitrović).
Za razliku od većine svojih parlamentarnih kolega koji su se oglašavali o ovoj temi, ignorišući činjenicu da se cijeli postupak provodi u neskladu sa zakonskim aktima koji regulišu smjenu ministara i rekonstrukciju Vijeća ministara, Šefik Džaferović se u svojoj današnjoj izjavi pozvao na činjenice, ocjenjujući da se radi o nepravilno provedenom postupku.
Naime, prema Članu 15. Zakona o Vijeću ministara BiH, Parlamentarna skupština ne može smjenjivati ministre u Vijeću ministara, niti može pokrenuti proces razriješenja pojedinih ministara:
Predsjedavajući Vijeća ministara može pokrenuti postupak za smjenu ministra i zamjenika ministra. Ako Parlamentarna skupština donese odluku o potvrdi smjene ministra ili zamjenika ministra, predsjedavajući Vijeća ministara dužan je u skladu sa postupkom predviđenim članom 10. ovoga zakona imenovati novog ministra, odnosno zamjenika ministra. Novoimenovani ministar odnosno zamjenik ministra preuzima dužnost nakon potvrde Predstavnčikog doma.
Odluku o smjeni ministra može, dakle, donijeti samo predsjedavajući Vijeća ministara, a PS BiH se o toj odluci može izjasniti, to jest prihvatiti je ili je odbaciti.
U ovom slučaju, Vjekoslav Bevanda nikada nije dostavio ovakvu odluku Parlamentu BiH, te je procedura smjene Mirka Šarovića provedena bez ikakve zakonske osnove.
Sa druge strane, PS BiH može pokrenuti inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara ili rekonstrukciju Vijeća ministara.
Predsjedavajući PD PS BiH Denis Bećirović se, pri dostavljanju inicijative za smjenu Šarovića, pozvao upravo na član 143. stav 3. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koji reguliše proceduru izglasavanja nepovjerenja Vijeću ministara u Parlamentu. Ovaj član Poslovnika propisuje da Klub poslanika ili najmanje tri poslanika u Domu mogu inicirati prijedlog za glasanje o nepovjerenju Vijeću ministara BiH ili o potrebi rekonstrukcije Vijeća ministara BiH, dok član 144. Poslovnika nalaže da se prijedlog za glasanje o nepovjerenju Vijeću ministara obavezno stavlja na dnevni red nakon 20 dana, a najkasnije 30 dana od dana dostavljanja Vijeću ministara BiH. Prema članu 146. Poslovnika, Vijeće ministara BiH ima pravo odgovoriti i iznijeti svoj stav, nakon čega se otvara opća rasprava, no nigdje se ne navodi da je obavezno da to i učini.
Jasno je da se član 143, kao i drugi članovi poslovnika, uopšte ne odnose na situaciju smjene pojedinačnih ministara, već isključivo na izglasavanje nepovjerenja i/ili rekonstrukciju cijelog sastava Vijeća ministara, kako je to i ustvrdio Šefik Džaferović.
Ukoliko se, dakle, ova Inicijativa posmatra kao inicijativa za smjenu ministra, ona je provedena nezakonito i ostaje upitno kakav je legalni status današnje odluke Predstavničkog doma BiH. Ukoliko se, pak, na nju gleda kao na inicijativu za izglasavanje nepovjerenja i rekonstrukciju Vijeća ministara, Džaferović je u pravu kada kaže da se posljedice te odluke odnose na sve ministre u njegovom aktuelnom sastavu, a ne samo na Mirka Šarovića. No, budući da se u samoj inicijativi eksplicitno navodi da se ona odnosi samo na jednog ministra, pravo pitanje koje se ovdje postavlja je – kako je uopšte moglo doći do toga da se ovakva ustavno-pravna “papazjanija” ne samo nađe na dnevnom redu sjednice PD PS BiH, nego čak i bude usvojena u ovom domu?
Šta će se dalje dešavati sa ovom inicijativom, hoće li je potvrditi Dom naroda i da li će, u tom slučaju, ova odluka moći stupiti na snagu u vidu smjene Šarovića, ili će doći do formalnog izglasavanja novog sastava Vijeća ministara – za koje je, pak, neophodno i imenovanje novog mandatara od strane Predsjedništva BiH – ili će se sve završavati na Ustavnom sudu BiH, ostaje da se vidi. Ono što je sigurno je to da je Šarovićeva izjava u svakom slučaju istinita, iako se prema ponašanju Parlamentarne skupštine BiH to ne bi moglo zaključiti.
(istinomjer.ba)