Rezultati Opštih izbora 2022. godine koje je objavila Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) svjedoče u prilog tome da se trend smanjivanja broja žena u najvećim zakonodavnim tijelima u Bosni i Hercegovini nastavlja.
Tako je od ukupno 42 zastupnika/ce u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH ovoga puta žena tek sedam, od kojih je putem kompenzacijskih listi mandate dobilo njih dvije. Poređenja radi, u sazivu ovog zakonodavnog tijela u mandatu 2018 – 2022. godina žena je bilo 11.
Kada se radi o Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS), situacija je još nepovoljnija. Naime, među 83 izabrana/e delegata/kinje našlo se tek 12 žena, a samo je njih pet direktno osvojilo mandat, dok je sedam postalo zastupnicama putem kompenzacije. Procentualno gledajući, 91,16% muškaraca činit će NSRS u mandatu 2022 – 2026. godina. I ovdje je zabilježen dalji pad broja žena – s 18, koliko ih je bilo u prošlom mandatu – na sadašnjih 12.
Važno je napomenuti da Centralna izborna komisija BiH još uvijek nije dodijelila mandate za četiri poslanika/ce iz reda hrvatskog naroda, kojima, u skladu s važećom legislativom, toliko najmanje pripada u NSRS, te može doći do izvjesnih promjena u navedenim brojevima kada se radi o broju žena u ovom zakonodavnom tijelu.
U Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH u mandatu 2018 – 2022. godina bilo je 30 žena. Međutim, i u najvećem zakonodavnom tijelu ovog entiteta u naredne četiri godine njihov broj je također smanjen i iznosit će 26, od čega je 18 zastupnica direktno izabrano, a osam putem kompenzacijskih lista.
Kada se radi o kantonalnim skupštinama, u njima broj žena jeste nešto veći nego na višim nivoima. Razlog tome nije drugačiji odnos političkih subjekata, već činjenica da stranke osvajaju više mandata nego na entitetskim i državnom nivou. Samim tim, bez obzira na to da li je žena nositeljica liste, veći broj mandata koji dobije stranka znatno povećava šanse da veći broj žena bude izabran u kantonalna zakonodavna tijela.
Primjera radi, u Srednjobosanskom kantonu mandate u kantonalnoj skupštini prema utvrđenim rezultatima Opštih izbora osvojilo je 13 žena (43,3%), u Zeničko-dobojskom 14 (40%), 11 u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (36%), dok je u najmnogoljudnijim kantonima u Federaciji BiH, Tuzlanskom i Sarajevskom, od 35 zastupnika/ca u skupštinama mandate osvojilo 11 žena u Tuzli (31,4%), a 10 u Sarajevu (28,5%), što je procentualno veći udio od bilo kojeg drugog na višim nivoima.
Podsjećamo, u nekoliko navrata uoči Opštih izbora 2018. godine, ali i u kontekstu Lokalnih izbora održanih prije dvije godine, Istinomjer je putem niza analiza pokušao skrenuti pažnju javnosti na loš položaj žena u politici u Bosni i Hercegovini.
Također, prije izborne kampanje za Opšte izbore 2022. godine ukazali smo da veoma mali broj nositeljica lista prijeti da u konačnici u potpunosti marginalizuje žene kada je u pitanju njihov uticaj na rad državnog i entitetskih parlamenata, koji je najvidljiviji u njihovom sve manjem broju u zakonodavnim tijelima.
Dakle, nije teško zaključiti da se apsolutna dominacija muškaraca ne samo nastavlja već u svakom narednom izbornom ciklusu ona postaje veća i izraženija. Pomalo nevjerovatno zvuči podatak da se, primjera radi, na prošlim Lokalnim izborima održanim 2020. godine među 425 kandidata/kinja za čelnike/ce opština i gradova našlo tek 29 žena. Na kraju je 135, ili čak 96,5 %, mandata pripalo muškarcima, a tek pet, tj. 3,6%, ženama, i to u opštinama Odžak, Drvar, Istočni Drvar, Jezero i Novo Goražde.
Zastupljenost spolova na listama uređena je članom 4.19 Izbornog zakona BiH na osnovu kojeg svaka kandidatska lista mora uključivati kandidate muškog i ženskog spola, koji su ravnopravno zastupljeni.
Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40% od ukupnog broja kandidata na listi. Kandidati spola koji je manje zastupljen raspoređuju se na kandidatskoj listi na sljedeći način: najmanje jedan kandidat manje zastupljenog spola među prva dva kandidata, dva kandidata manje zastupljenog spola među prvih pet kandidata i tri kandidata manje zastupljenog spola među prvih osam kandidata, itd.
Trenutni ovakav položaj žena u politici u Bosni i Hercegovini ne leži, očito je, u izbornoj legislativi, već unutar političkih subjekata. On i korespondira i s marginalizacijom i diskriminacijom žena u mnogim drugim segmentima društvenog života u našoj zemlji te je pred ženama, ali i čitavim bosanskohercegovačkim društvom uopšte, dug put do potpune njihove ravnopravnosti i položaja koji im pripada.
(Istinomjer.ba)