Nakon nedavnog napada dva vlasnička psa pasmine rotvajler na građanku Sarajeva, u javnosti je još jednom aktualizirana tema napada pasa na ljude. Iako u Bosni i Hercegovini postoji pravni okvir koji regulira držanje pasa i njihovu socijalizaciju, on je i dalje uglavnom tek mrtvo slovo na papiru. Istinomjer je analizirao mišljenje stručnjaka, kao i zakonsku regulativu koja tretira ovo pitanje.
U Kantonu Sarajevu su se prije nekoliko dana dogodila dva napada pasa na ljude. Jedan od napada desio se u Ilijašu, kada je pas nepoznatog vlasnika napao dvije osobe. Kako se navodi u saopćenju MUP-a KS, policijski službenici su izlaskom na teren zatekli psa pasmine belgijski ovčar koji se agresivno ponašao i pokušavao napasti druge građane. Tom prilikom, policijski službenik je upotrebom vatrenog oružja usmrtio agresivnog psa. Drugi napad dogodio se u Ulici Kulovića, u centru Sarajeva. Tada su dva vlasnička psa pasmine rotvajler napala i izgrizla ženu koja je tom prilikom zadobila lakše tjelesne povrede. Istog dana, pripadnici MUP-a KS lišili su slobode vlasnicu pasa.
Podsjećamo da ovo nije prvi put da vlasnički psi napadaju građane. Prošle godine je u sarajevskom naselju Bistrik vlasnički pas napao osmogodišnjeg dječaka te mu tom prilikom nanio povrede, a prije četiri godine su dva vlasnička psa u Banjaluci povrijedila pet osoba, a jedna osoba je nakon napada preminula uslijed zatajenja srca.
Povodom posljednjeg napada vlasničkih pasa na građanku Sarajeva, u programu N1 televizije o ovom problemu govorili su kinolog Nedim Šuta i PR fondacije Dogs Trust Sanja Bianculli. Bianculli je istakla kako je jedan od problema nedovoljno provođenja zakona, a kao osnovni problem istakla je neodgovornost ljudi.
Jedino rješenje je odgovornost ljudi. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja zaista daje odlične okvire. Mi to često ponavljamo i dajemo konkretnu podršku, i savjetodavnu i tehničku, ali i svaku drugu moguću da odgovorne vlasti i institucije provedu taj zakon.
Sanja Bianculli, 6.10.2021.
Dodala je da je potrebno pojačati nadzor nad svim imaocima pasa, kako se ne bi dešavali ovakvi slučajevi.
Ovo je jedno pitanje koje ne treba gurati u stranu, kao što se to dešava već godinama, sve dok se ne desi nešto ovako, a onda se želi neko brzo rješenje. Jednostavno, to nije moguće.
Sanja Bianculli, 6.10.2021.
Bianculli se osvrnula i na problem pasa lutalica, te je ustvrdila da se i taj problem može riješiti kroz masovnu sterilizaciju, nadzor i udomljavanje. Istakla je da rješenja postoje, ali da je potrebna veća inicijativa da se sve zakonske mjere i provedu.
I kinolog Nedim Šuta ističe nepostojanje sistemskog rješenja po ovom pitanju, te dodaje da se ne smiju donositi generalni zaključci o tome da je jedna pasmina “opasnija” od druge.
Mediji su sada puni, pa se malo osuđuju rotvajleri, malo dobermani, što je pogrešan pristup, jer imate tih pasmina koji su divni, koji toliko ispunjavaju svoju fiziološku, biološku i etološku ulogu. Dakle, ne možemo generalizirati u tom smislu. Mislim da BiH nema sistem. Mogu biti javno osuđen, ali mogu sa odgovornošću tvrditi da oni koji se bave zakonom i koji se bave posmatranjem ove populacije da im se ne posvećuje dovoljno pažnje.
Nedim Šuta, 6.10.2021.
Također, kao jedan od najvećih problema Šuta navodi neadekvatno rukovođenje psima. Naglašava da je pas životinja i da se prema njemu kao takvom treba i ponašati.
Budete li ga posmatrali kroz prizmu čovjeka, ophodili se prema njemu kao prema djetetu ili nekom drugom, tu se otvara prostor za razvoj devijantnog ponašanja, od reaktivnosti do agresivnosti itd.
Nedim Šuta, 6.10.2021.
Kada je riječ o posljednjem slučaju napada vlasničkog psa u centru Sarajeva, Šuta vjeruje da je upravo neadekvatno rukovođenje pasa dovelo do napada, s obzirom na to da su psi u trenutku napada bili bez nadzora.
Ne možete kontrolisati i osuđivati životinju zato što je ona puštena u centru grada i da je napala nekoga.
Nedim Šuta, 6.10.2021.
Jedan od problema koji se sistemski ne tretira u Bosni i Hercegovini je i nadzor i kontrola odgajivača pasa. Šuta smatra da oni moraju buduće vlasnike uputiti o genima pasa koje prodaju i uzgajaju. Dodaje i da bi uzgajivači trebali proći kroz certificirane programe o uzgoju pasa.
Kod nas je problem sve u sistemu, koji ne radi i koji je vrlo površan i nekako se uvijek lovi u mutnom što se tiče i edukacije, i odgoja, i ophođenja.
Nedim Šuta, 6.10.2021.
Zakonska regulativa
Kada je riječ o zakonskoj regulativi, na državnom nivou postoji Pravilnik o držanju opasnih životinja, a u kojem većina sadržaja tretira pitanje “opasnih pasa”. S tim u vezi, u stavu (2) člana 2. definiran je pojam “opasan pas”. Opasnim psom smatra se svaki pas koji je ničim izazvan napao čovjeka ili drugog psa i tom prilikom im nanio teške tjelesne povrede ili ih usmrtio. Također, opasnim psom se smatra svaka pas koji je prethodno dresiran za borbe ili je zatečen u borbi.
U stavu (1) članka 8. Pravilnika (Uvjeti za držanje opasnog psa) navodi se da psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijera tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer, moraju posjedovati rodovnicu izdanu od Kinološkog saveza BiH ili rodovnicu izdanu od kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije (F.C.I.), a psi koji nisu upisani u rodovnu knjigu moraju postići zadovoljavajuću ocjenu na testu iz člana 7. Pravilnika. Spomenuti član definira provjeru stupnja socijalizacije “opasnog psa” i njegovo školovanje, a to mogu obavljati pravne i fizičke osobe osposobljene za tu djelatnost od Kinološkog saveza BiH.
U stavu (3) člana 8. precizirano je i koje uslove mora ispunjavati posjednik za držanje psa iz stava (1) člana 8. Pravilnika.
a) da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela: mučenja životinja, protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga, te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja, a sadržani su u kaznenim djelima protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv imovine, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv javnog reda, protiv braka, obitelji i mladeži ili je za takvo djelo pokrenut postupak;
b) da nije pravomoćno kažnjen za prekršaj iz područja zaštite životinja, iz područja javnoga reda i mira i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja ili da za takvo djelo nije pokrenut postupak;
c) da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi pas iz članka 8. stavak (1) ovoga Pravilnika mogao biti zlouporabljen, pod utjecajem češćeg i prekomjernog uživanja alkohola, konzumacije opojnih droga i drugih omamljujućih sredstava, poremećenih obiteljskih odnosa, sukoba s okolinom, agresivnog i ekscesnog ponašanja od posjednika;
d) da ima uvjete za siguran smještaj opasnog psa;
e) podnijeti dokaze da je:
- stariji od 21 godine, i
- poslovno sposoban (uvjerenje izdaje centar za socijalnu skrb mjesta prebivališta posjednika psa).
Pravilnik o držanju opasnih životinja BiH
Dalje, članom 9. Pravilnika određeno je kako se postupa s “opasnim psom” ukoliko vlasnik ne zadovoljava prethodno navedene uslove. U tom slučaju, “opasan pas” se može eutanazirati u skladu s članom 14. stav (1) tačka d) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Međutim, stav (2) člana 9. Pravilnika propisuje da je dopušteno opasnog psa smjestiti u sklonište za životinje ili udomiti, pod uslovom da udomitelj ispunjava prethodno spomenute uslove.
Član 14. stav (1) tačka d) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, koji se spominje u Pravilniku, predviđa da se može izvršiti eutanazija životinje ako je životinja opasna po okolinu, o čemu odlučuje veterinar.
Član 14
(Eutanazija)
(1) Eutanazija životinja može se sprovesti ako:
a) se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu će joj uzrokovati nepotrebne bolove i patnju;
b) je životinja dostigla visoku starost i otkazuju joj osnovne životne funkcije;
c) životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebno one koja može ugroziti ljude;
d) je životinja opasna za okolinu;
e) je životinja u agoniji.
(2) Za slučajeve iz stava (1) tačka a) i b) ovog člana, o usmrćivanju odlučuje imalac životinje, po preporuci veterinara, a za slučajeve iz stava (1) tačka c), d) i e) ovog člana, veterinar.
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH
U skladu s članom 6. Pravilnika o držanju opasnih životinja, eutanaziranje opasnog psa može se izvršiti ukoliko dođe do ponovljenog napada “opasnog psa” na čovjeka ili drugog psa, ili ako napad opasnog psa na čovjeka rezultira smrtnim ishodom.
Predviđene kazne
Prema Zakonu o javnom redu i miru KS, novčanom kaznom u iznosu od 500 do 1.000 KM kaznit će se osoba koja bez nadzora ili zaštitnih sredstava drži i vodi opasne životinje koje “drugog mogu prestrašiti ili povrijediti ili ko na javnom mjestu zlostavlja životinje, odnosno na drugi način sa njima surovo postupa”. Krivičnim zakonom Federacije BiH predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do šest mjeseci za onoga ko pse ili druge opasne životinje izvodi na javna mjesta bez propisane brnjice ili druge odgovarajuće zaštite i bez izravnog čuvanja, te time “izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili imovinu”. Ako je nepropisno rukovođenje psom uzrokovalo tjelesnu ozljedu neke osobe, vlasnik psa će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
Prakse drugih zemalja
Skoro identični pravilnici na snazi su u Hrvatskoj i Srbiji. U Hrvatskoj se radi o Pravilniku o opasnim psima, a u Srbiji je riječ o Pravilniku o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu. U Crnoj Gori na snazi je Pravilnik o načinu držanja opasnih pasa, koji je sličan onima iz BiH, Hrvatske i Srbije. Potrebno je istaći da je nakon stupanja na stranu Pravilnika o načinu držanja opasnih pasa on naišao na kritike Udruženja za zaštitu životinja “Ruka šapi”. Iz Udruženja su naveli da samo donošenje takvog akta nije sporno, ali jesu njegova forma i brojni propusti. Prije svega, spornim se smatra targetiranje pojedinih pasmina kao opasnih.
Spisak je napravljen nasumice… ukoliko je zaista potrebno označavati pojedine rase kao opasne, to bi trebalo da se uradi na primjereniji i sveobuhvatan način. Osim toga, nije predviđeno ni da se ostali psi, van spiska, moraju podvrgavati provjeri, za šta bi trebalo da postoji odredba.
Udruženje “Ruka šapi”, 15.6.2017.
U Pravilniku o držanju opasnih životinja BiH, pored pasa koji su ničim izazvani napali čovjeka ili drugog psa, pasmine terijera tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer – koje ne potiču iz kontroliranog uzgoja, okarakterizirane su kao opasne. Spomenute pasmine iz kontroliranog uzgoja moraju, u skladu s pravilnikom, posjedovati rodovnicu izdanu od Kinološkog saveza BiH ili kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije. Spomenute pasmine navedene su i u hrvatskom i srbijanskom pravilniku.
Postavlja se pitanje da li spomenuti pravilnici ispunjavaju sve uvjete kako bi se problem sistemski riješio. Iz mnogih udruženja za zaštitu životinja upozoravaju kako fokus legislative treba biti na vlasnicima, a ne na pojedinim pasminama. Na zvaničnoj stranici organizacije The Best Friends Animal Society navodi se da svi zakoni koji se odnose na “opasne pse” trebaju tretirati ponašanje i vlasnika i pasa, budući da “loši vlasnici stvaraju loše pse”. Također, ističu da su istraživanja pokazala da zakoni kojima su određene pasmine okarakterizirane kao opasne (Breed specific legislation), u zemljama kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Španija i Njemačka, nisu smanjili broj ujeda pasa niti poboljšali javnu sigurnost. S tim u vezi, naglašavaju da su Američka advokatska komora, Nacionalna asocijacija za kontrolu životinja i Američko veterinarsko medicinsko udruženje podržali zakone koji tretiraju ponašanje pojedinačnog psa i nesavjesnog vlasnika.
Iz priloženog je jasno kako Bosna i Hercegovina ima određenu pravnu regulativu kada je riječ o nabavljanju i posjedovanju pasa, što prvenstveno uključuje Pravilnik o držanju opasnih životinja BiH i Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Međutim, prema mišljenju stručnjaka, zakonska regulativa se ne provodi, a također ne postoji ni sistemsko rješenje kako bi se zadovoljili kriteriji uzgajanja i držanja pasa. Shodno istraživanjima na koja se referiraju iz udruženja za zaštitu životinja, jasno je da je potrebna pravna regulativa koja bi više tretirala ponašanje vlasnika i pojedinačnog psa, a ne tek nekoliko pasmina.
(Istinomjer.ba)