Zastoj uzrokovan odlukom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine u vezi izbora tužilaca biće riješen, a funkcionalnost institucija uspostavljena do kraja godine. Za ovaj posao treba i zakonske osnove, ali još više hrabrosti, pojedinaca i institucija, a sa njom i jasne podrške javnosti.
Razlog:
Obećanje je u određenim tačkama besmisleno, budući da je “rješavanje zastoja” bilo zakonska obaveza Republike Srpske, utvrđena Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a sam “zastoj” nije bio uzrokovan odlukom vijeća kako se ovdje iznosi, već zakonima koje je prethodno usvojila Narodna skupština RS, a koji nisu bili usklađeni sa državnim zakonima.
Objašnjenje:
Naročito je nepotrebno naglašavati da je za “posao” izbora tužilaca potrebna zakonska osnova, s obzirom da bi tako nešto trebalo da se podrazumijeva, dok je konstatacija o neophodnoj “hrabrosti pojedinaca i institucija” da se sprovede zakon, zapravo prilično obeshrabrujuća.Nažalost, u djelovanju Vlade i Narodne skupštine RS, postojanje zakonske osnove se ipak nije podrazumijevalo, pa je tako 2006. godine donesen Zakon o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, te izmjene Zakona o sudovima i Zakona o tužilaštvu Republike Srpske, koji su, kako je utvrđeno mišljenjem VSTV, u nekoliko bitnih odredaba bile suprotne već postojećem Zakonu o VSTV BiH (http://www.hjpc.ba/pr/preleases/1/?cid=2674,2,1). Nakon što je VSTV dalo svoje mišljenje o spornim tačkama zakona, prvenstveno o nezakonitom postupku imenovanja tužilaca novoosnovanog Specijalnog tužilaštva, i donijelo odluku da ovako “imenovani” tužioci ne mogu vršiti tu dužnost, Vlada RS i NSRS bile su dužne da ovu odluku sprovedu u djelo i usvoje potrebne izmjene prethodno donesenih zakona. Stoga je krajnje besmisleno formulisati neizbježnu zakonsku obavezu kao predizborno obećanje, naročito na način na koji je to učinjeno ovdje.