“Socijalna pravednost i društvena solidarnost i čovječnost trebaju biti temelji socijalne politike.
Pravedna socijalna politika mora osigurati pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba slabim, nemoćnim i drugim zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad nezbrinutim građanima, obiteljima koje imaju tjelesno i duševno oštećenu i socijalno zapuštenu djecu, invalidnim osobama, djeci bez roditelja onoj djeci za koje se roditelji ne brinu.”
Objašnjenje:
Ostvarenje socijalne pravednosti nemoguće je ostvariti dok god opstaje podjela u zakonskim i finansijskim okvirima, čime se ne obezbjeđuje isti stepen socijalne zaštite. Također, velike su grupe stanovništva neobuhvaćene socijalnom zaštitom, dok s druge strane povlašten tretman ratnih veterana što svakako ima negativan uticaj na sva ostala socijalno ugrožena lica, pa i ona koja su zbog toga ograničeno obuhvaćena zaštitom. Tu ostaje razlika u pristupu osobama s obzirom na izvor sticanja invaliditeta: ratni vojni invalidi, ratni civilni invalidi i neratni invalidi, što znači trajno prisustvo diskriminacije u ovoj oblasti, bez ikakvog nivoa društvene svijesti o postojanju ovakvog problema. (EK o napretku BiH)