HDZ 1990 se zalaže za politički nezavisno i profesionalno sudstvo te za materijalnu sigurnost sudaca kao preduvjeta za nezavisno i nepotkupljivo sudstvo.
Objašnjenje:
“Materijalne pretpostavke za rad pravosuđa ostaju i dalje problem. Sudstvo i dalje zavisi od sredstava koje odobri Parlament i Ministarstvo pravosuđa, a koja, prema ocjenama samih sudija, nisu dovoljna da obezbijede uslove za efikasan rad pravosuđa, uključujući i materijalnu sigurnost sudaca (http://www.vijesti.ba/intervjui/9391-Tegeltija-Sudije-moraju-dobiti-bolji-status.html, http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/31934/Seada-Palavric-Mnoge-apelacije-su-uzaludne.html). Jedan od trajnih problema uzrokovanih nedovoljnim sredstvima je i zaštita svjedoka, naročito u predmetima ratnih zločina (http://www.oscebih.org/documents/16563-bos.pdf). Politički uticaj na sud je i dalje prisutan, u različitim oblicima – od pritisaka do političkog trasiranja kadrovske politike. Činjenica da izbor sudija za najvišu sudsku instancu, Ustavni sud BiH, vrše entitetski parlamenti na osnovu više nego labavo definisanih kriterija, koji ne uključuju ni stručnost ni iskustvo budućih sudaca i sutkinja, već samo da budu “”istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda””, otvara prostor da se odluke o imenovanju sudija zasnuju isključivo na njihovoj partijskoj pripadnosti, što je nerijetko i bio slučaj (http://198.171.237.35/court/index.php?option=com_content&task=view&id=16&Itemid=1). Upozorenja pravnih stručnjaka na problem biranja sudija po partijskoj liniji, kada su favorizovani bivši stranački funkcioneri (Mirsad Ćeman i Seada Palavrić iz SDA, Krstan Simić iz SNSD) sa manje iskustva i profesionalnih kvalifikacija od drugih kandidata, pokazala su se više nego opravdanim u slučaju bivšeg sudije Ustavnog suda BiH Krstana Simića, koji je razriješen dužnosti nakon što se otkrilo da bivši stranački funkcioner podnosi „raporte“ svom bivšem stranačkom šefu i aktuelnom Premijeru RS o svom djelovanju u Ustavnom sudu, izvještava ga o radu suda i nudi svoje usluge u pitanjima izbora političkih zvaničnika u RS-u (http://ccbh.ba/public/down/Odluka_o_razrjesenju__bos..pdf). Ova odluka pokrenula je i bujicu kontraoptužbi na račun aktuelnih sudija Ustavnog suda, koje je javno podržala i bivša predsjednica ovog tijela, Hatidža Hadžiosmanović-Mahić (http://www.dnevnik.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=2142:skandal-mogu-li-se-kupiti-odluke-ustavnog-suda-bih-jesu-li-to-uinili-lijanovii&catid=81:bih&Itemid=458), čime se dodatno ruši kredibilitet i integritet najviše sudske instance u državi i ljudi koji obnašaju najviše sudijske funkcije. Pored evidentno problematične političke nezavisnosti suda, dodatni problem predstavlja i praksa etničkog kriterija pri imenovanju sudija, koji nijednim zakonom nije propisan, ali je usvojen kao neformalno pravilo koje se poštuje pri imenovanju sudija Ustavnog suda. Pravosuđe čiji je sam vrh potresen političkim skandalima, te ustrojen na uopštenim, labavim i neformalnim principima izbora sudija, svakako nije garant pravne države, pa ne čudi činjenica da se i u nižim instancama kriminal i korupcija procesuiraju samo ako ne ugrožavaju vladajuće strukture, dok sumnje, optužbe, istrage i procesi pokrenutih protiv partijskih funkcionera, u pravilu ne dovode do utvrđivanja odgovornosti visokopozicioniranih počinitelja krivičnih djela. Gledano sa aspekta sudskih presuda i epiloga afera u kojima su učestvovalo vladajući kadrovi, zaključak je da u državi koja konstantno tone u sve dublju korupciju – niko nije dokazivo i dokazano korumpiran.U takvoj situaciji, odlazak stranih tužilaca i sudija iz Visokog sudskog i tužilackog vijeća (prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Tužilaštvu BiH, kojim bi se osigurao njihov ostanak, zadnji put je odbijen u januaru 2010: http://www.parlament.ba/nzakoni/1/74/1.html) još jedan je primjer nesposobnosti vlasti da osigura koliko-toliko pogodne uslove za rad sudstva jeste. S obzirom na probleme u finansiranju pravosuđa i političkom uticaju na isto odlazak politički nepristrasnih sudija i tužilaca, za koje se, pri tom, novac nije izdvajao iz ionako preopterećenog državnog budžeta, predstavlja, svakako, neuspjeh vlasti.”