Rijetko koji zakon koji se našao u PSBiH je izazvao toliki interes javnosti kao izmjene Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja koje je predložila poslanica SDP-a Nermina Zaimović – Uzunović, a koje su usvojene u Predstavničkom domu Parlamenta BiH 5. decembra 2013. godine. Izmjene ovog zakona podijelile su bh. javnost prvenstveno zbog uvođenja odredbe da psi, odnosno životinje koje se ne udome iz skloništa nakon 15 dana mogu biti “eutanazirane”, što je izazvalo buru nezadovoljstva ne samo udruga za zaštitu životinja, već i brojnih građana i građanki. Stručnjaci, pak, smatraju da se ni izmjenjeni zakon neće moći provoditi poput onog koji je na snazi od 2009. godine, te da će samo dodatno poskupiti provođenje zakona koji ni do danas nije adekvatno sproveden.
„Najveći problem jest što rješenja u postojećem Zakonu lokalne zajednice ne mogu ispoštovati jer ona koštaju enormno mnogo novaca koje lokalne zajednice nemaju. Oni zahtijevaju angažman stotina veterinara, ogromna sredstva za brigu o tim životnjama, te azile za desetine hiljada pasa gotovo u svakom gradu i smatrali smo da je to nemoguća misija i da trebamo biti pragmatični u mjeri u kojoj su to i druge evropske zemlje, a pri tome poštovati sve evropske norme“, obrazložila je prijedlog izmjena ovog zakona poslanica Nermina Zaimović-Uzunović, nakon što je ustavnopravna komisija potvrdila da će o njemu raspravljati.
Međutim, i u izmjenjenom zakonu ostaje obaveza lokalnih zajednica u BiH da osnuju skloništa za napuštene životinje, pa se opravdano postavlja pitanje na koji način će one, nakon eventualnog potvrđivanja izmjena Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja u Domu naroda, ispoštovati odredbe zakona, ako to nisu bile u stanju uraditi u protekle četiri godine?
Gostujući u emisiji “Odgovorite ljudima“ na Federalnoj televiziji načelnik sarajevske općine Novi Grad Semir Efendić ustvrdio je kako postojeći zakon nije uspješno proveden niti u jednoj općini u BiH, što nije istina, jer u BiH postoje lokalne zajednice koje na vrlo efikasan način, metodom kastracije pasa lutalica, rješavaju ovo pitanje.
Jedna od takvih općina je Gradiška, koja je od 2009. godine metodom sterilizacije uspjela smanjiti broj pasa lutalica sa 2500 na njih 700, a sve uz kooperaciju lokalne zajednice, komunalnog preduzeća i nevladinog sektora.
“Zakon nije proveden do kraja, nije formiran ured za registraciju pasa na državnom nivou, čime je izostala registracija vlasničkih pasa, koji su trenutno najveći problem. Psi koje vlasnici puštaju na ulicu nisu sterilisani i doprinose povećavanju populacije. Da su ti psi registrovani i čipovani odmah bi se ustanovili vlasnici. Njihovim kažnjavanjem bi problem brzo bio rješen”, pojašnjava Esed Sejkić, tehnički direktor Komunalnog preduzeća “Gradska čistoća” iz Gradiške.
I u Veterinarskoj komori BiH smatraju kako su hirurški zahvati, sterilizacija i kastracija između ostalih najefikasnije mjere u postupku smanjenja populacije pasa i mačaka.
„Kao predstavnici veterinarske struke, koja djeluje u domeni veterinarske medicine, smatramo Prijedlog izmjena i dopuna postojećeg Zakona, nedorađenim, nekonsistentnim, neprovodivim i stručno neutemeljenim, te smatramo da bi eventualno usvajanje istog, unutar veterinarske struke unijelo još samo veće nedoumice i dalju konfuziju vezano za provedbu, te da Prijedlog ni na koji način ne afirmira ukupan ambijent i ne doprinosi boljem uređenju materije iz oblasti zaštite i dobrobiti životinja“, naveli su u otvorenom pismu iz Veterinarske komore BiH, te su dodali kako se već primjete pozitivni efekti metode sterilizacije i kastracije pasa u vidu stabilizacije populacije u gradovima poput Sarajeva, Tuzle, Zenice, Mostare, Bihaća, Orašja itd, ali su i istakli kako je za potpune efekte neophodno vrijeme i striktna provedba Zakona od strane svih aktivnih, aktuelnih i drugih relevantnih subjekata koji učestvuju u realizaciji ovog izuzetno kompleksnog projekta.
I u međunarodnoj organizaciji Dogs Trust mišljenja su kako predložene izmjene samo poskupljuju rješenje, jer, uz već postojeće obaveze, uvode dodatne koje se tiču eutanazije napuštenih pasa.
„Dogs Trust mora podsjetiti da će, koristeći se samo eutanazijom kao alatkom za rješenje problema, općine i dalje trošiti ogromne svote za eutanaziju i uklanjanje tijela. Tako će biti sve dok se problemu i njegovom rješavanju ne pristupi na sistemski način, a koji uključuje bavljenje uzrokom problema, tj. neodgovornim vlasništvom. Eutanazija sama po sebi ne rješava ovaj dio, te ne osigurava da za godinu dana problem neće postati ponovno prisutan“, smatraju u ovoj organizaciji.
Savez udruženja za zaštitu i spašavanje životinja u svom dopisu Parlamentarnoj skupštini BiH istakao je kako je eutanazija gotovo pet puta skuplja metoda od sterilizacije i kastracije napuštenih životinja, te da se problem velikog broja pasa na ulicama može riješiti samo dosljednom primjenom postojećeg zakonskog rješenja.
“Imamo zakon koji je trenutno na usvajanju u Evropskoj uniji i koji će važiti za sve zemlje članice EU. Naši političari ili ne žele da uđemo u EU, ili je sve samo, kao što mi tvrdimo da jeste, politička varka. Poslije izbora će isti ti političari vjerovatno pod pritiskom EU ponovo vratiti stari zakon, a u međuvremenu ništa neće uraditi i samo će još više pogoršati situaciju”, smatra Adnan Smailbegović, član Saveza udruženja za zaštitu i dobrobit životinja BiH.
„Sadašnji Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja je urađen na prijedlog njemačkih eksperata i on ne liči ni na jedan zakon koji postoji u Evropskoj uniji. U drugim zemljama nakon izvjesnog vremena čuvanja pasa-lutalica, napuštenih pasa, u azilima, određenim skloništima za pse, oni se eutanaziraju. U našoj zemlji, nema takve odredbe. Prema tome, BiH, odnosno lokalne zajednice bile bi dužne da sve pse koje zateknu na ulici pokupe, smjeste u azile i čuvaju do njihove prirodne smrti, osiguravajući im hranu i veterinarsku zaštitu“, kazala je Zaimović-Uzunović u obrazloženju prijedloga zakona.
No, ovo obrazloženje nije u potpunosti istinito. I sama poslanica Zaimović-Uzunović je, uz prijedlog izmjena Zakona, navela bar tri zemlje u kojima je moguće neograničeno držanje pasa u azilima, a to su Njemačka, Italija i Grčka. Sa druge strane, u velikom broju zemalja rok za čuvanje pasa u azilima je znatno duži od onog koji je postavljen u izmjenama zakona i iznosi između 30 i 60 dana.
Također, sadašnji Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja predviđa mogućnost eutanazije agresivnih životinja, a u organizaciji Dog Trust smatraju da se broj ujeda pasa mogao smanjiti, ponovo, dosljednom primjenom Zakona u posljednje četiri godine.
Iz ove organizacije ističu i kako su u više navrata od dolaska u BiH nudili pomoć lokalnim vlastima kako bi se smanjio broj pasa na ulicama, ali nisu naišli na dobar odziv.
Izmjene ovog zakona u proceduru su, inače, upućene po hitnom postupku na zahtjev poslanice Nermine Zaimović-Uzunović, a usvojene su sa 20 glasova za i 14 glasova protiv.
Protiv je bio i poslanik SNSD-a Slavko Jovićić Slavuj koji je, također gostujući u u emisiji “Odgovorite ljudima“ na Federalnoj televiziji, istakao da je bio protiv isključivo stoga što izmjene zakona nisu prošle proceduru koju su trebale kada je u pitanju ovako važan zakon, koji zahtjeva mišljenje struke – a koje, u ovom slučaju, nije adekvatno uzeto u obzir.
Naime, predložene izmjene nisu razmatrane niti komisijski niti u Vijeću ministara BiH, a aktivisti/ce koji/e se bore za zaštitu pasa i koji su zakazali proteste u nedjelju 15. decembra ispred zgrade PSBiH u Sarajevu i u još nekoliko bh. gradova, nadaju se kako će predložene izmjene “pasti” u Domu naroda i biti vraćene na doradu.
Za kraj, interesantno je obratiti pažnju i kako poslanica Zaimović-Uzunović u pomenutoj emisiji „Odgovorite ljudima“ odgovara na pitanje zbog čega zakon nije provođen:
„Zato što je ovaj zakon prije svega neprovodiv i zato što on nije human ni za ljude ni za životinje“, odgovorila je poslanica na postavljeno pitanje.
Upravo iz ovog odgovora može se vidjeti na koji način su pripremane izmjene Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja – bez ulaženja u razloge njegovog dosadašnjeg neprovođenja, a i bez preuzimanja bilo kakve i bilo čije odgovornosti za to što već četiri godine imamo na snazi zakon koji se naprosto ne provodi. Umjesto da su se potrudili oko poštovanja obaveza propisanih zakonom – čime bi se, u svakom slučaju, postojeći problem barem znatno umanjio, ako ne i u potpunosti riješio – kako bi se naše zakonodavstvo u ovoj oblasti uskladilo sa onima iz EU, poslanici koji su ga tada usvojili, sada predlažu novi, još teže provodiv zakon. O apsurdu činjenice da se zakon “o zaštiti i dobrobiti” životinja pretvara u instrument za njihovo ubijanje, vjerovatno je suvišno govoriti.
(istinomjer.ba)