Piše Kurt Bassuener
Original teksta na engleskom jeziku možete pročitati ovdje
Pitanje da li održati međunarodnu superviziju u Brčkom svakako će biti jedna od najkontroverznijih tema na predstojećem sastanku Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji će se održati u Sarajevu u ponedeljak i utorak, 12. i 13. decembra.
Distrikt Brčko je prekidač u potencijalnom razvoju konflikta, bar u u onoj mjeri u kojoj utiče na pretenzije za nezavisnost Republike Srpske. Bez kontrole nad značajnijim dijelom Brčko distrikta, Republika Srpska ne može imati teritorijalnu povezanost. Upravo zbog toga ovo pitanje nije moglo biti riješeno u Dejtonu i zato je za njegovo rješenje dogovorena obavezujuća arbitraža.
Ispunjavanje uslova za prekid supervizije Brčko distrikta nalazi se među pet ciljeva u “5+2”, kriterijima za zatvaranje OHR-a. To je takođe i jedina od pet tačaka u kojoj u SAD “jednakije od drugih” članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira. Arbitar za Brčko je Amerikanac – bivši pravnik u State Department-u i član pregovaračkog tima u Dayton-u Roberts Owen. Supervizor za Brčko, kao i svi njegovi prethodnici, također je Amerikanac – Zamjenik Visokog predstavnika Roderick Moore. SAD su uložile značajnu razvojnu pomoć, vojno prisustvo, kao i politički kapital u distrikt Brčko. Bez pristanka SAD-a, nije moguće okončati superviziju distrikta Brčko.
Postoje brojni razlozi koji čine upitnim namjeru i dobru volju Republike Srpske da se pridržava Konačne odluke o statusu Brčkog. Prije svega, izjave Predsjednika RS Milorada Dodika o tome kako želi da se u Ustav BiH dodaju odredbe za “mirno razdruživanje”– kako je, prema medijskim izvještajima, izjavio na nedavnom sastanku u Cadenabbiji u Italiji – teško da idu u prilog argumentima za eliminaciju međunarodnih mehanizama u ovoj strateškoj razdjelnici, s obzirom da bi kontrola nad distriktom bila neophodna za nezavisnu Republiku Srpsku. Narodna skupština RS je odbila legitimitet odluke o Brčkom iz 1999 i nije nikada opozvala taj stav. U jednostranim naporima Republike Srpske da povuče međuentitetsku liniju razgraničenja (čime se krši Aneks 2 Dejtonskog sporazuma) također se povlače proizvoljne granice kroz distrikt Brčko. S obzirom na stratešku poziciju Brčkog i preovladavajuću političku nesigurnost – pozivi za nezavisnost RS, hrvatski treći entitet, te moguće nasilne odgovore na kretanja u bilo kojem od ova dva pravca – teško da je sada vrijeme za smanjenje međunarodnih kapaciteta.
U samom distriktu, politička korupcija je raširena, “standardni” modeli BiH politike se sve više ukorjenjuju u, do sad na to imunom, distriktu, a građani/ke Brčkog uglavnom su više naklonjeni /e sigurnosti međunarodne supervizije, nasuprot potencijalno nepredvidivoj situaciji u BiH.
Iskrena procjena činjenica u distriktu Brčko – da i ne govorimo o BiH kao cjelini, gdje se održivost i struktura države neprestano dovode u pitanje na najvišim nivoima vlasti – govori protiv prestanka supervizije u skorije vrijeme.
Ali , hajde da zanemarimo i činjenice na terenu. Završetak supervizije distrikta Brčko je postao fiks-idejom većine kontintentalnih članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (pri čemu je Holandija jedini izuzetak). Baš uoči sastanka Upravnog odbora PIC-a, Republika Srpska je objavila mapu bez međuentitetske linije razgraničenja kroz distrikt, kao odgovor na prethodne prigovore na zvanične mape koje su pokazivale teritorijalno povezanu RS. Na prethodnom sastanku, također podesno tempiranom, EU zvaničnici su obavijestili svoje kolege o novom dekretu koji će promijeniti zakone na osnovu kojih se prave zvanične mape RS-a.
Na žalost, lako se može uvidjeti zašto su EU i njene najveće kontinentalne članice bacile oko na superviziju distrikta Brčko. Na ovom mjestu je koncentrisana američka prednost u Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira. Kada supervizija Brčko distrikta jednom bude iza nas, otpor SAD-a (zajedno sa mnogim drugim članicama Upravnog odbora PIC-a) prema zaobilaženju preostalih “5+2” zahtjeva koji se odnose na državnu i vojnu imovinu, biće teško održiv. A ne treba sumnjati da će ova pitanja biti sljedeća. Već sada, uprkos očitom neuspjehu u ostvarivanju ciljeva u oblastima fiskalne stabilnosti i vladavine prava, EU sa svoje strane ove zahtjeve smatra “ispunjenim”. Teško da će pri ocjenjivanju bilo kog od preostalih kriterija biti pokazano više intelektualne iskrenosti.
SAD su, zajedno sa Velikom Britanijom, Turskom, Japanom, Kanadom i Holandijom, već neko vrijeme u defanzivnoj poziciji u Upravnom odboru PIC-a, kao i u stalnom povlačenju pred pritiskom EU da se oslabe ili eliminiraju dejtonske izvršne ovlasti. Racionalni agrumenti ne djeluju kod EU, budući da motivi EU ne leže u racionalnoj ravni. Stvar je u tome da Brisel dokazuje sam pred sobom da i ovdje ima istu transformativnu moć kakvom se diči (sa mnogo prava) drugdje u post-socijalističkoj Evropi. Bosna i Hercegovina je samo stepenica u izgradnji samopouzdanja za nesigurnu EU. Supervizija Brčko distrikta, OHR i EUFOR sa izvršnim moćima – sve su to odstupanja od evropske dogme proširenja i kao takva moraju biti eliminirana. Kakve god posljedice to imalo po bosanskohercegovačku stvarnost. Besmisleno je upuštati se u dijalog u kojem su činjenice na terenu nevažne za sugovornika. To je dijalog u kojem ste osuđeni na poraz.
Prekid supervizije u Brčkom bi fatalno oslabio napore SAD-a da se odupre pritisku EU za izmještanje ili gašenje OHR-a. Upravo zbog ovoga su Njemačka, Francuska, Italija, Španija i EU institucije u Briselu – u dosluhu sa Vladom RS-a – toliko fokusirane na to da se ova odluka donese na predstojećem sastanku Upravnog odbora PIC-a. Poenta svega je upravo u slabljenju uticaja SAD-a, posebno u očima zemalja koje dijele njihovu zabrinutost. Amerikanci bi popuštanjem napravili grešku. SAD ne može ništa dobiti prekidom supervizije. Dapače, popuštanje na ovom pitanju bi bilo fatalno za očuvanje sigurnosnog izvršnog mehanizma OHR-a koji je, zajedno sa EUFOR-om, jedini bastion protiv prijetnji očuvanju teritorijalnog integriteta države i mira, a i jedini mogući odgovor na njih.
Ako se ne održi supervizija za Brčko, gubi se i posljednja odbranjiva pozicija, s obzirom na vrlo niske kriterije za ispunjavanje “5+2” ciljeva. Logičan kurs onih država koje u Upravnom odboru PIC-a žele voditi realnu politiku – a one dolaze sa tri različita kontinenta – je da jasno stave do znanja da će se supervizija za Brčko održati sve dok postoje razlozi za zabrinutost oko opstanka države . To znači osiguravanje sprovođenja Dejtona dok ne bude zamijenjen trajnom strukturom, usvojenom uz podršku naroda, koja obezbjeđuje uslove za političku odgovornost. A to će potrajati. Do tada, izvršni dejtonski instrumenti moraju biti održani kako bi se spriječio nasilni kolaps. Ne smiju se postavljati vještački rokovi. Proces pridruživanja EU ne podrazumijeva nikakve “prečice” u tom pogledu.
SAD ne smiju ustuknuti po ovom pitanju na sastanku Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira. To bi oslabilo njihovu poziciju u odnosu na EU u pitanjima vezanim kako za BiH, tako i za region. SAD se mogu pouzdati u podršku Britanije, Turske, Japana, Kanade i Holandije, ali samo ako ostanu čvrste u svojoj odluci. A sada nije vrijeme za neodlučnost.
Kurt Bassuener je politički analitičar i viši stručni saradnik u Democratization Policy Council-u , svjetske inicijative za odgovornost u promociji demokratije. Živi u Sarajevu.
(istinomjer.ba)