Tri slučaja tokom 2025. godine pokazala su da je korištenje neprovjerenih i netačnih informacija zgodan alat za prikupljanje političkih poena. Bilo da je riječ o vanjskim faktorima, poput stranih sila i migranata, ili unutrašnjih “neprijatelja”, narativ se svodi na isto – produbljavanje podjela i stvaranje atmosfere straha. Krajnji cilj je isti: za sve probleme i nedaće okriviti nekog drugog.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je početkom februara pred kamerama optužio Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID) da je “kriminalna organizacija, predvođena Murphyjem, za četiri godine potrošila 402 miliona dolara”, i to za kontrolu izbora u BiH. Dodik se nije pozvao ni na jedan relevantan izvor, uz uvjerenje da raspolaže “veoma tačnim podacima”. Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević taj je iznos zaokružio na gotovo milijardu konvertibilnih maraka, koje su, kako je tvrdio, uložene u napade na Republiku Srpsku. Državni ministar finansija Srđan Amidžić optužio je USAID za netransparentno poslovanje s 246 miliona dolara bez traga.
Izvor ove tvrdnje nisu bili državni dokument ni međunarodni izvještaj, već objava koju je s anonimnog naloga “kos_data” na mreži X (bivši Twitter) prenio Richard Grenell, bivši američki diplomata i politički saveznik Donalda Trumpa. U toj je objavi navedeno da je USAID od 2020. do 2024. godine u Bosni i Hercegovini potrošio 402 miliona dolara, što je zapravo vremenski okvir od pet godina.
Međutim, brojka od 402 miliona dolara odnosi se na ukupnu pomoć svim sektorima u BiH pristiglu od više američkih institucija tokom pet godina, ne četiri. USAID-ov udio iznosio je 159,5 miliona dolara, dok su preostala sredstva došla od Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva odbrane, Ministarstva poljoprivrede i drugih agencija. Razlika između prijavljenih i stvarnih iznosa, na koju se pozivao Amidžić, zapravo se može pripisati zamrznutim ili nerealizovanim projektima. Svi ovi podaci nisu bili ni skriveni ni otkriveni, već su oduvijek bili dostupni na stranici ForeignAssistance.gov. Na toj se stranici može vidjeti koliko je pomoći stiglo u BiH od proglašenja samostalnosti.
Ovom narativu pridružili su se političari iz Stranke demokratske akcije (SDA). Zastupnik Faruk Kapidžić optužio je USAID da je uložio 400 miliona u “rušenje SDA”, dok je bivši premijer Fadil Novalić iz zatvora USAID nazvao “zločinačkom hobotnicom” koja je finansirala stranke koje su ga srušile s vlasti.
Obje političke struje godinama su sarađivale s USAID-om i koristile sredstva za javne projekte. Tako je uz pomoć USAID-a kroz projekte FARMA I i FARMA II, koji su okončani 2019. godine, stvoreno više stotina novih radnih mjesta u šest poljoprivrednih sektora.
USAID je finansijski pomogao implementaciju informacionog sistema za registar podsticaja u RS, sistema za kontrolu i naplatu doprinosa, registra inspekcijskih postupaka unapređenja trezorskog načina poslovanja i zdravstvenih ustanova. U Federaciji su podržali projekat reforme fiskalnog sektora (FAR) u okviru koje su Poreznoj upravi FBiH donirani oprema i softverska rješenja, a od 2020. godine najveći fokus USAID-a bio je ulaganje u razvoj turizma. Tada USAID nisu rušili ni SDA ni RS, niti je bio zločinačka hobotnica.
Ipak, u trenutku kada se krenulo u gašenje agencije, najveća zamjerka bila je pružanje podrške organizacijama civilnog društva i nezavisnim medijima. Insinuacije da je riječ o stranom uticaju koji za cilj ima rušenje Republike Srpske, ili druge međunarodne zavjere, poslužile su kao opravdanje za donošenje represivnog zakona o “stranim agentima” koji upravo targetira civilno društvo.
Istovremeno, mediji su većinom nekritički prenosili izjave i netačne tvrdnje političara o utrošenim sredstvima, postavši tako govornice s kojih su širene dezinformacije. Iako su sve tačne informacije dostupne, javni servis iz Republike Srpske i dalje u svojim izvještajima koristi netačne podatke.
Osim korištenja dezinformacija za okrivljivanje drugih, u javnosti su iznošene i netačne informacije kojim je stvarana atmosfera straha.
U martu 2025. godine mediji su prenijeli da britanska vlada razmatra otvaranje centara za povratak odbijenih tražitelja azila u zemljama Zapadnog Balkana, uključujući BiH. U centrima bi bili smješteni migranti koji nemaju više pravo na azil dok čekaju deportaciju. Kako je pisao BBC, plan je u ranoj fazi te bi mogao naići na niz pravnih prepreka. Ipak, ova je informacija bila sasvim dovoljna za podizanje panike u Republici Srpskoj tri mjeseca kasnije.
Na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) 1. jula 2025. godine našla se “Deklaracija o odbacivanju inicijativa Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, EU i njenih država članica o uspostavljanju centara za migrante na teritoriji Bosne i Hercegovine”.
Uoči sjednice NSRS, Ambasada Velike Britanije u Bosni i Hercegovini demantovala je da postoje planovi o slanju migranata iz Velike Britanije u BiH te da to nije bio predmet razgovora tokom posjete britanskog ministra vanjskih poslova u maju 2025. godine.
Ipak, u obraćanju NSRS,Dodik je rekao da je uspostava centara predviđena za Republiku Srpsku te je pozvao na usvajanje te ksenofobne deklaracije u kojoj, između ostalog, stoji da postoji nastojanje da se “dugoročno izmijeni demografska struktura na prostorima Republike Srpske putem tihe islamizacije i usmjeravanja migranata isključivo na srpska područja”.
Sijanje straha bazirano na netačnim informacijama najvidljivije je bilo nakon smrti povratnice srpske nacionalnosti u selo na Ozrenu.
Mediji su 29. juna 2025. godine izvijestili o smrti Jelene Pejić, 76-godišnje povratnice koja je živjela u blizini Lukavca. Kako piše fact-checking portal Raskrinkavanje, u jutarnjim satima 29. juna portal Istraga objavio je da, prema njihovim saznanjima iz istražnih organa, policija sumnja na ubistvo premlaćivanjem. Nedugo potom, portal Raport je također objavio članak u kojem je navedeno da je redakciji “potvrđeno” da je Pejić ubijena i da su saznali da je istraga pokazala da je prebijena nasmrt, kao i da je ranije bila u sukobu s komšijom. U članku nije naveden izvor ovih informacija. Sve su vijesti objavljene bez potvrde MUP-a Tuzlanskog kantona ili Tužilaštva, ali unatoč tome, ova je informacija odmah preplavila medije. Većina portala je bez provjere prenijela da se radi o ubistvu, a političari su iskoristili trenutak za raspirivanje međunacionalne netrpeljivosti.
Milorad Dodik je na društvenoj mreži X naveo da Srbima miran život može garantovati samo Republika Srpska te da je “atmosfera linča i progona koju stvara političko Sarajevo uzela još jedan nevin život”. Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović osudila je “gnusno zlodjelo” i optužila FBiH za “ignorantski odnos prema povratnicima”. Osudama su se pridružili i političari iz Federacije iako tada još nisu postojali nikakvi službeni nalazi. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i ministar raseljenih osoba i izbjeglica FBiH Nerin Dizdar na osnovu neprovjerenih informacija osudili su navodno ubistvo i pozvali na hitnu istragu.
Nekoliko sati nakon što je lažna vijest protutnjala regionalnim medijskim prostorom, uslijedio je demanti Tužilaštva Tuzlanskog kantona. Prema nalazu obdukcije, povratnica je preminula uslijed pada i prirodnih zdravstvenih komplikacija, a tragovi nasilja nisu pronađeni.
Ovaj slučaj demonstrirao je i spremnost političkih aktera da instrumentaliziraju aktuelne događaje i teme za svoje agende, dok je javni interes postao nebitan. Ipak, politički narativi koji ne počivaju na činjenicama nisu novost u Bosni i Hercegovini, kao što nije novost ni izostanak spremnosti da akteri djeluju odgovorno i stanu iza svojih riječi ili da snose posljedice ili barem upute izvinjenje kad ih demantuju dokazi. Sve dok izostaju politička i medijska odgovornost, dezinformacije će nastaviti da oblikuju stvarnost – ne prema činjenicama, već prema potrebama onih koji ih šire.
Tekst je prvobitno objavljen u magazinu Start BiH 25. jula 2025. godine.
(Start BiH/Istinomjer.ba)