Krajem maja navršile su se tri godine otkako je Evropska komisija (EK) objavila Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji (EU). Evropska komisija je u ovom dokumentu ocijenila zahtjev Bosne i Hercegovine na osnovu sposobnosti zemlje da ispuni uslove za članstvo koje je Evropsko vijeće predstavilo u Kopenhagenu 1993. godine i u Madridu 1995. godine. Poseban značaj Mišljenja Evropske komisije ogleda se u 14 prioriteta koje je ova institucija iznijela pred vlasti Bosne i Hercegovine, a koje je nužno realizirati kako bi BiH započela pregovore o pristupanju EU.
Kako je navedeno u dokumentu, “Bosna i Hercegovina će morati temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo ispunjavanje ključnih prioriteta”. Pored ostalog, EK je 2019. godine istakla da Bosna i Hercegovina ne zadovoljava u dovoljnoj mjeri kriterije koje se odnose na stabilnost institucija koje garantuju demokratiju, vladavinu prava, ljudska prava i poštivanje i zaštitu manjina. Preporuke koje su institucije EU obznanile domaćim donosiocima odluka podijeljene su upravo u skladu s Kopenhagenskim kriterijima, pa je tako 14 ključnih prioriteta svrstano u četiri rubrike: Demokratija/Funkcionisanje, Vladavina prava, Osnovna prava i Reforma javne uprave.
Značaj predstavljenih prioriteta ogleda se u činjenici da su uglavnom veoma konkretni te da je stepen njihovog izvršenja lako mjerljiv, što omogućava aktivistima/kinjama i organizacijama civilnog društva da redovno prate angažman institucija BiH ka ispunjenju nametnutih uslova. Bosanskohercegovačkoj javnosti je odveć poznato da mahom sve političke partije u zemlji podržavaju EU integracije, ali i da je zastoj ka pridruživanju EU evidentan, što ostavlja prostor za sumnju da li je podrška zvaničnika/ca ulasku Bosne i Hercegovine u EU samo nominalnog karaktera.
U prilog ovome govori činjenica da je već duže vrijeme, još od jula 2020. godine, jedini od 14 prioriteta koji je u potpunosti ispunjen onaj pod rednim brojem 3 – osiguravanje pravilnog funkcioniranja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Naime, na 8. sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), održanoj 25. 6. 2020. godine, usvojen je Prijedlog odluke o imenovanju članova PSBiH u Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje između PSBiH i Evropskog parlamenta. Predstavnički dom PSBiH potvrdio je odluku Doma naroda, čime je proces imenovanja članova Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje koji dolaze iz BiH završen. Na prvom sastanku izabranih članova PSBiH u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje, održanom 22. 7. 2020. godine, usvojen je Poslovnik o radu odbora, čime je realiziran ovaj prioritet iz Mišljenja Evropske komisije.
Pored ovog, prioritet iz oblasti “Demokratija/Funkcionisanje”, koji je ispunjen u jednoj trećini, prvi je – “osigurati da se izbori provode u skladu s evropskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka i održati lokalne izbore u Mostaru”. Lokalni izbori u Mostaru održani su 20. decembra 2020. godine, i to nakon što su Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) dogovorile izmjene Izbornog zakona BiH u ovom pogledu. Godinu kasnije, izmjene izbornog zakonodavstva ponovo su bile predmet intenzivnih pregovora bh. političkih partija uz medijaciju predstavnika/ca međunarodne zajednice, ali napredak nije postignut, čime ni ostatak prvog prioriteta nije ispunjen.
Odgovornost za nedostatkom elana ka implementaciji preporuka Evropske komisije leži najčešće u rukama vlastodržaca na državnom nivou, međutim, kada su u pitanju prioriteti vezani za izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH, kritike javnosti dospijevale su i na račun međunarodne zajednice. Naime, još od jula 2021. godine, kada je izvršna direktorica Evropske službe za vanjske poslove Angelina Eichhorst u društvu specijalnog predstavnika SAD-a za Zapadni Balkan Matthewa Palmera započela intenzivne sastanka s bh. funkcionerima/kama, bilo je evidentno da su u očima inostranih aktera glavni sagovornici dvije stranke iz entiteta Federacija BiH, SDA i HDZ BiH. Ovakav pristup stvarao je sliku pristrasnog pristupa međunarodne zajednice kako među građanima/kama, tako i među opozicionim političkim opcijama, bez čijih glasova u donjem domu Parlamentarne skupštine BiH nije moguće dogovoriti amandmane na Ustav BiH.
Pored toga, još od prvog pojavljivanja Eicchorst i Palmer naljeto 2021. godine, sve do nezvaničnog kolapsa pregovora oko izmjena Izbornog zakona u martu 2022. godine, od bh. javnosti bio je skriven sadržaj predloženih paketa izmjena izbornog zakonodavstva. Osim uobičajenog insistiranja američke i EU administracije ka povećanju transparentnosti izbora, izostali su javno izneseni stavovi u pogledu suprotstavljenih ideja političkih partija vezanih za implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava, odnosno Ustavnog suda BiH. Nakon još jednog od neuspješnih pokušaja da se dođe do dogovora u martu ove godine, Eichhorst je kao uzrok neuspjeha, između ostalog, iznijela “neslaganje u stavovima između SDA i HDZ-a”, dodavši da se pregovaralo “na pitanju funkcionalnosti Federacije BiH i utvrđivanja mehanizama deblokade”.
Prioriteti iz rubrike “Vladavina prava” već su duže vrijeme pod posebnim fokusom predstavnika/ca međunarodne zajednice. Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borrell, šef Delegacije EU u Bosni i Hercegovini, kao i drugi zvaničnici/e EU, u prethodnom periodu aktivno su apelirali na zakonodavnu vlast u BiH da usvoji tri zakonske regulative iz prioriteta 6 i 7, o javnim nabavkama, sukobu interesa te Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV). Kako su i bh. parlamentarci/ke javno obznanili/e, oslanjajući se na izvore iz EU, usvajanje ove tri zakonske mjere omogućile bi našoj zemlji sticanje kandidatskog statusa, što bi bio finalni korak ka otvaranju pristupnih pregovora sa EU. Međutim, konkretna podrška vlasti je izostala te, iako su sva tri prijedloga zakona usvojena u Predstavničkom domu PSBiH, oni nisu dobili podršku delegata/kinja u Domu naroda PSBiH.
Blago bolja situacija je u vezi s prioritetima u sekciji “Osnovna prava”, s obzirom na to da je Ustavni sud BiH u oktobru 2019. godine ukinuo odredbu Ustava Republike Srpske o postojanju smrtne kazne, čime je polovično ispunjen prioritet pod rednim brojem 10. Djelimično je ispunjen i 11. prioritet, nakon što je tokom 2020. godine Brčko distrikt usvojio novi zakon o slobodi okupljanja, koji je usklađen s evropskim standardima.
Finalno, korak ka realizaciji posljednjeg prioriteta, koji se tiče reforme javne uprave, napravljen je krajem 2020. godine, kada je Vijeće ministara BiH donijelo Odluku o usvajanju Akcijskog plana za reformu javne uprave. Međutim, proces usvajanja javnih politika vezanih za reformu javne uprave, kako je naveo i Transparency International BiH, “praćen je političkim nesuglasicama, što ukazuje na evidentan nedostatak političke volje i spremnosti za istinsko provođenje reformi”. S tim u vezi, implementacija 14. prioriteta još uvijek je na samom početku.
Otežavajuća okolnost funkcioniranju državne vlasti i ispunjavanju prioriteta Evropske komisije tokom poslednjih godinu dana, koja svjedoči narušenom demokratskom sistemu i manjku odgovornosti za nepoštivanje vladavine prave, bila je ograničen rad predstavnika političkih partija iz entiteta Republika Srpska u institucijama Bosne i Hercegovine. Nakon što je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko donio odluku kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, a koja je uspostavila kaznenu odredbu zabrane i kažnjavanja negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, kao i veličanja ratnih zločinaca, predsjednici političkih partija sa sjedištem u Republici Srpskoj su 26. jula 2021. godine jednoglasno odbacili “nametnutu odluku” te usvojili zaključak da “ne postoje uslovi za rad” predstavnika/ca ovih partija u institucijama BiH.
Kako domaći pravosudni organi nisu reagirali, ponovo se za opstrukciju rada institucija morao čekati odgovor izvan granica BiH. Tako su se ove godine na listi sankcioniranih osoba SAD-a, odosno Velike Britanije, između ostalih našli član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alen Šeranić, predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara te drugi. Također, nakon decenije mirovanja, visoki predstavnici ponovo su aktuelizirali takozvane bonske ovlasti, pa su tako, u nedostatku domaće odgovornosti ka zabrani veličanja genocida ili osiguravanju održavanja izbora, morali reagirati Valentin Inzko, odnosno Christian Schmidt.
Činjenica da je svega jedan od 14 prioriteta Evropske komisije u potpunosti ispunjen, odnosno da je posljednji napredak u ovom kontekstu zabilježen još 2020. godine, ne ostavlja puno prostora za optimizam ka skorom sticanju kandidatskog statusa i otvaranju pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine sa EU. Političke partije čiji programi nedvojbeno podržavaju evropske integracije istovremeno otvoreno podrivaju demokratske procese u Bosni i Hercegovini i čine sve kako bi zemlja stagnirala ili čak bila sve dalje od evropske perspektive. Kako će građani/ke ocijeniti angažman nadležnih ka zadovoljenju osnovnih postulata EU članstva i da li ih zadovoljava bilans ispunjenih prioriteta Evropske komisije bit će poznato nakon izbora u oktobru ove godine.
(Istinomjer.ba)
*Ovaj tekst prvobitno je objavljen u magazinu Start BiH 17.6.2022. godine.