Da li je kriza u Bosni i Hercegovini, koju i sami briselski zvaničnici nazivaju najozbiljnijom do sada i sa potencijalom da ugrozi temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i samu stabilnost u zemlji i regionu, dovoljna za uvođenje sankcija odgovornima, saznat ćemo vrlo brzo. U suprotnom, s pravom se može postaviti pitanje zašto mehanizmi uvođenja sankcija od EU uopšte i postoje kao takvi.
Osam zastupnika u Evropskom parlamentu, Tineke Strik (Evropska pučka stranka – EPP), Michael Gahler (EPP), Tonino Picula (Socijalisti i demokrati – S&D), Hilde Vautmans (Renew), Reinhard Bütikofer (Zeleni/EFA), Paolo Rangel (EPP), Dietmar Köster (S&D) i Klemen Grošelj (Renew), 21.10.2021. godine uputilo je pismo visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini Christianu Schmidtu i visokom predstavniku Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepu Borrellu, u kojem se “izražava duboka zabrinutost zbog dešavanja u BiH i koraka koji vode ka secesiji entiteta Republika Srpska”, uz naglašavanje da to ugrožava mir u cijeloj regiji.
Parlamentarci su u pismu pitali visokog predstavnika EU i OHR-a “koje su konkretno mjere, uključujući sankcije i smjene odgovornih, uzete u obzir kako bi se očuvali teritorijalni integritet BiH i mir u regiji”, podsjećajući istovremeno da je dužnost evropske Vojne misije EUFOR Althea u BiH da očuva teritorijalni integritet BiH.
I nešto ranije, 5.11.2021. godine, zastupnici/ce u EU Parlamentu Tineke Strik, Dietmar Koester i Klemena Grošelja (Renew Europe) pisali su, ovoga puta, komesaru za proširenje EU Oliveru Varhelyju, tražeći pokretanje aktivnosti protiv člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika “zbog bojkota neophodnih reformi u Bosni i Hercegovini, podrivanja vladavine prava, i nanošenja štete Bosni i Hercegovini u procesu pristupanja Europskoj uniji”.
Strik je u pismu pozvala Evropsku komisiju “da osigura da ove neprihvatljive radnje dobiju svoje finansijske posljedice”.
Podsjećajući da Uredba (COD) o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) predviđa odredbe o uvjetovanosti finansiranja povezane s učinkom zemlje u oblasti reformi u području vladavine prava, temeljnih prava i demokratskih institucija, Stirk je navela i da, u slučaju značajne regresije ili stalnog nedostatka napretka u područjima obuhvaćenim pristupom, opseg i intenzitet pomoći treba, shodno tome, i prilagoditi.
Naglašeno je i da je praktična implikacija trenutnog bojkota da su sve značajne reforme ili napredak u procesu pristupanja BiH onemogućeni, te da bi, budući da entitet Republika Srpska također ima koristi od finansiranja kroz IPA III fondove, ovaj bojkot trebao pokrenuti relevantne odredbe navedene uredbe.
Na kraju ovog pisanog obraćanja Varhelyju, navodi se da bi “obustava sredstava mogla poslužiti kao važan politički signal Evropske komisije u ovoj političkoj krizi, te se izražava uvjerenje da je u interesu stanovnika BiH, kao i evropske budućnosti zemlje, da Evropska unija pošalje snažan signal političkom vodstvu Republike Srpske kao odgovor na njihove nedemokratske i neopravdane poteze”.
I pored navedenih apela, na sastanku šefova diplomatije zemalja Evropske unije, održanog 15.11.2021. godine u Briselu, uvođenje sankcija političarima u BiH nije zvanično razmatrano, pa tako ni donesene bilo kakve odluke u vezi s tim.
“Zabrinuti smo što neki političari koriste ovu priliku za retoriku podjela”, izjavio je tako nakon sastanka visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell te, ponavljajući da Evropska unija podržava jedinstvenu i suverenu BiH, pozvao političare u BiH da, kako je rekao, sjednu za pregovarački stol, ustvrdivši i da će pokušaji da se zemlja podijeli i u tom smislu naprave nove institucije biti spriječen.
No, diplomatska ofanziva da se sankcije ipak uvedu nastavljena je i nakon sastanka šefova diplomatije zemalja Evropske unije, i to, a kako je prenio Radio Slobodna Evropa,
od Njemačke, koja je zatražila od Evropske službe za spoljne poslove (EEAS) “da izradi dokument sa prijedlozima o sankcijama protiv zvaničnika Republike Srpske”. Kako je navedeno, o tom pitanju se raspravljalo na sastanku političkog i bezbjednosnog komiteta EU, i to na nivou ambasadora država članica EU, koji je održan 17.11.2021. godine.
Na same najave uvođenja sankcija od EU, a posebno na nešto ranije datu izjavu njemačkog šefa diplomatije Heika Maasa da, pored ostalog, Njemačka “niti može niti hoće usmjeravati novac njemačkih poreskih obveznika u entitet koji aktivno radi na uništavanju Bosne i Hercegovine kao države”, te da će se u tom smislu “razmisliti o pojedinačnim mjerama protiv onih koji dovode u pitanje teritorijalni integritet ove zemlje”, najžešća reakcija stigla je iz Ruske Federacije.
“Moskva je uvjerena u pogubnost pristrasnih ocjena njemačkog šefa diplomatije Heika Maasa, koji je svu odgovornost za veliku unutrašnju političku krizu u BiH svalio isključivo na Republiku Srpsku”, izjavila je tako portparolka ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova, izrazivši, između ostalog, svoje uvjerenje u, kako je rekla, pogubnost ovakvih pristrasnih procjena.
U kontekstu mogućnosti uvođenja sankcija, treba podsjetiti na mehanizam koji na raspolaganju ima i Evropska unija, u čijem Ugovoru o funkcioniranju, u Glavi IV, pod nazivom “Restriktivne mjere”, član 215, stavovi (1) i (2), stoji da, “kada odluka donesena u skladu s Poglavljem 2. Glave V. Ugovora o Evropskoj uniji predviđa prekid, odnosno djelomično ili potpuno smanjenje gospodarskih i finansijskih odnosa s jednom ili više trećih zemalja, Vijeće kvalificiranom većinom, na zajednički prijedlog visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije, donosi potrebne mjere, o čemu se obavještava Evropski parlament”.
Pored toga, navodi se dalje, “kada odluka donesena u skladu s Poglavljem 2. Glave V. Ugovora o Evropskoj uniji tako predviđa, Vijeće može donijeti restriktivne mjere prema postupku iz stava (1) protiv fizičkih ili pravnih osoba i skupina ili nedržavnih subjekata”.
Novo pravilo uvedeno je 1.11.2014. godine, te je od tada, prilikom glasanja Vijeća EU o prijedlogu Komisije ili visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, kvalificirana većina postignuta ako su ispunjena dva uslova. Prvi je da 55% država članica glasa “za”, a drugi da tih 55% država predstavlja najmanje 65% cjelokupnog stanovništva Evropske unije. Odluka se može blokirati ukoliko postoji tzv. blokirajuća manjina, koja mora uključivati najmanje četiri člana Vijeća, a koji predstavljaju više od 35% stanovništva EU.
Vijeće EU je 31.3.2021. godine produžilo Odluku o mjerama ograničavanja, s obzirom na stanje u BiH, na osnovu kojih EU može uvesti sankcije bh. političarima ili organizacijama, a koja će biti na snazi do 31. marta 2022. godine.
Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, mehanizme koje ima na raspolaganju Evropska unija nikada do sada nije koristila niti se od 2011. godine, od kada su na snazi, u okviru zvaničnih institucija u Briselu o njihovoj primjeni ozbiljno raspravljalo.
Da li će i ovoga puta biti tako, odnosno da li je kriza u Bosni i Hercegovini, koju i sami briselski zvaničnici nazivaju najozbiljnijom do sada i s potencijalom da ugrozi temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i samu stabilnost u zemlju i regionu, dovoljna za uvođenje sankcija odgovornima, saznat ćemo vrlo brzo.
U suprotnom, s pravom se može postaviti pitanje zašto mehanizmi uvođenja sankcija od EU uopšte i postoje kao takvi.
(Istinomjer.ba/Magazin Start BiH)