Jučer objavljena izjava ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije izazvala je mnoštvo ogorčenih komentara na račun efikasnosti domaćeg pravosuđa.
Prije dva dana, Sarajevo i BiH pogodila je tragična smrt Selme Agić i Edite Malkoč, studentica koje je na pješačkom prelazu pored Zemaljskog muzeja pokosio Sanjin Sefić, krećući se brzinom od preko 100 km/h. Građani/ke Sarajeva sutradan su se okupili na mjestu gdje su stradale Selma i Edita, a uslijedili su i protesti zbog sigurnosne situacije u gradu.
Sefić je iste noći kada je počinio ubistvo napustio državu i pobjegao u Srbiju, prešavši granicu kod Uvca, iako ga je u tom trenutku već tražio MUP KS, o čemu su bile obaviještene i granične službe. Zbog propuštanja Sefića preko granice danas su suspendovana četiri službenika Granične policije BiH.
U međuvremenu, objavljena je vijest da se Sefić nalazi “u rukama” MUP-a Republike Srbije, koji čeka raspisivanje međunarodne potjernice kako bi ga uhapsio. Informaciju je jučer objavio sam MUP Srbije, prenijevši sljedeću izjavu ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića:
Pripadnici MUP-a Srbije pružiće svu neophodnu pomoć u konkretnom slučaju, u skladu sa zakonima Republike Srbije i drugim međunarodnim propisima. Ipak, treba imati u vidu da do ovog trenutka Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova BiH nije raspisalo međunarodnu crvenu poternicu koja je ujedno i nalog za hapšenje. To znači da ne postoji zakonski osnov za lišenje slobode lica koje se sumnjiči za ovo krivično delo.
Ova je izjava izazvala mnoštvo ogorčenih komentara na portalima i društvenim mrežama, u kojima su građani/ke BiH optuživali pravosudne i istražne organe zbog neraspisivanja međunarodne potjernice za Sefićem.
Međutim, Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izručenju, koji je potpisan 2013. godine, propisuje da se lišavanje slobode lica koje je osumnjičeno za krivično djelo, može izvršiti i bez međunarodne potjernice.
Tako se u stavu (1) Člana 22. Ugovora o izručenju navodi:
U hitnim slučajevima, na izričit zahtjev nadležnog organa države molilje, nadležni organ zamoljene države može privremeno pritvoriti traženo lice i prije prijema molbe za izručenje. U zahtjevu se navodi postojanje jedne od isprava iz člana 4. tačka 3. ovog ugovora i da postoji namjera da se podnese molba za izručenje. Zahtjev treba da sadrži i podatke o krivičnom djelu zbog kojeg će se tražiti izručenje, vrijeme i mjesto njegovog izvršenja, podatke o propisanoj ili izrečenoj sankciji, odnosno njenom ostatku, kao i, ukoliko je to moguće, opis lica čije će se izručenje tražiti.
Ukoliko je Republika Srbija primila ovakav zahtjev od Bosne i Hercegovine, on je bio dovoljan zakonski osnov za privremeno pritvaranje Sanjina Sefića – jednako validan kao i međunarodna potjernica (stav (3) istog člana Ugovora). U stavu (5) istog člana se navodi da privremeni pritvor može trajati do 18 dana, koliko je predviđeno za dostavljanje sve potrebne dokumentacije za izručenje drugoj državi.
Dakle, u ovom slučaju, iako međunarodna potjernica za Sefićem nije bila raspisana istog dana kada je napustio BiH, ako je Republika Srbija primila zahtjev za njegovim privremenim pritvaranjem, time su stvoreni i zakonski uslovi za njegovo zadržavanje od strane srbijanskog MUP-a. Do sada ni institucije BiH, ni institucije Republike Srbije, nisu objavile da li je ovakav zahtjev uručen od strane BiH nakon što je Sefić prešao državnu granicu.
(istinomjer.ba)