“To nam niko ne treba pisati, mi smo preuzeli obavezu da do kraja marta riješimo pitanje ‘Sejdić–Finci’. Očekujem da ćemo početkom aprila imati rješenje”, rekao je Čović novinarima u Sarajevu, napominjući da bi bilo neodgovorno da se ne ispuni ta obaveza.
Komentar:
Prošao je i 11. april, a sa njim i još jedan rok koji su lideri šestorke postavili sami sebi za konačno rješavanje odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić – Finci“.
Jedan od njih, lider HDZ-a BiH Dragan Čović, u februaru je izjavio kako bi nepostizanje dogovora o implementaciji ove odluke bilo „neodgovorno“. Uprkos tome, u svakom svom javnom istupu, Čović je pokazao da pregovore o implementaciji odluke “Sejdić i Finci” posmatra isključivo kao platformu za “rješavanje hrvatskog pitanja”, to jest načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Potvrđuje to i posljednja izjava koju je dao o pregovorima, iako je već tada bilo jasno da neće biti ništa od dogovora do ranije najavljenog dolaska Evropskog komesara za proširenje Stefana Fullea u BiH 11. Aprila, kao i da je situacija više nego kritična. No, to nije spriječilo lidera HDZ-a da i dalje insistira na pitanjima koja se uopšte ne tiču provođenja Odluke Evropskog suda za ljudska prava:
“Ne vidim nijedne poteškoće da se sutra dogovorimo o osnovnom principu koji bi trebalo da bude zadovoljen, a odnosi se na to da jedan narod ne može drugome birati kandidate za članove Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH”, rekao je Čović 2. aprila, uoči nedavno održanog sastanka u Mostaru.
Fulle je došao iako dogovor oko implementacije odluke nije postignut, a prilikom dolaska je samo još jednom naglasio koliko je hitno da se ona provede.
Navedena Čovićeva izjava ilustruje način na koji je on doživio provođenje odluke, kao i ono na čemu je insistirao cijelo vrijeme, a što nema apsolutno nikakve veze sa stvarnim izmjenama Ustava BiH kojima bi se u Predsjedništvu BiH i Domu naroda PS BiH ukinula diskriminacija nad građanima BiH koji ne pripadaju konstitutivnim narodima – na šta se odluka jedino i odnosi.
Čović je, stoga, za ovu izjavu zaslužio bar dvije ocjene – istinita je njegova tvrdnja da je ovakvo ponašanje bh. lidera neodgovorno prema građanima i građankama BiH, koji/e će trpiti posljedice neispunjavanja naših međunarodnih obaveza. Nije, međutim, pretjerano ustvrditi da je sam Čović bio jedan od ključnih – ako ne i presudni – generator upravo te i takve neodgovornosti, budući da je od samog početka (zlo)upotrebljavao pregovore o ustavnim reformama za rješavanje drugih pitanja, na taj način uništavajući ionako male šanse da se konačni dogovor postigne.
Njegovo obećanje dato u februaru svakako je ostalo neispunjeno.
(Istinomjer.ba)