Za razliku od 42 zastupnika/ce u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koje građani i građanke biraju neposredno na izborima, 15 delegata Doma naroda ne bira se direktno, već se delegiraju posredno, iz entitetskih zakonodavnih tijela.
Građani i građanke Bosne i Hercegovine na izborima neposredno biraju 42 zastupnika/ce u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dok se 15 delegata Doma naroda delegira iz entitetskih zakonodavnih tijela.
Ustav Bosne i Hercegovine Domu naroda igra jednako važnu ulogu u zakonodavnom procesu kao i Predstavničkom domu, jer je za usvajanje svakog zakona potrebna saglasnost oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Hoće li zakoni koje zastupnici/e usvoje na kraju zaista biti doneseni, odlučuje 15 delegata.
Pet bošnjačkih delegata iz Federacije BiH bira Klub Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH, dok pet hrvatskih delegata bira Klub Hrvata iz ovog doma. Delegati iz reda Srba i ostalih u federalnom Domu naroda ne učestvuju u izboru bošnjačkih i hrvatskih delegata za državni Dom naroda.
Pet delegata iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske. Za razliku od postupka u Federaciji BiH, u ovom izboru učestvuju svi poslanici NSRS-a, uključujući poslanike iz reda Bošnjaka, Hrvata i ostalih.
Važna razlika je i činjenica da federalne delegate/kinje biraju pandani s ovog nivoa vlasti, odnosno delegati/kinje u Domu naroda Federacije BiH. Tako se do državnog Doma naroda dolazi posredno: građani/ke na izborima biraju zastupnike/ce u entitetskim i kantonalnim zakonodavnim tijelima, a zatim ta tijela, odnosno njihovi klubovi, biraju 15 delegata koji će sjediti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Ko što je već navedeno, zakon usvojen u Predstavničkom domu neće biti usvojen ako ne dobije potrebnu podršku i u Domu naroda. Da bi Dom naroda mogao odlučivati, potreban je kvorum od devet delegata. Međutim među njima moraju biti najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.
Iako se Vijeće ministara BiH formalno potvrđuje u Predstavničkom domu, sastav Doma naroda u velikoj mjeri određuje koliko će parlamentarna većina na državnom nivou moći funkcionisati.
Budući da se delegati/kinje ovog doma ne biraju direktno, rezultati izbora za kantonalne skupštine i Narodnu skupštinu Republike Srpske posredno se prenose i na državni nivo.
Od odnosa snaga u kantonima zavisi sastav Doma naroda Parlamenta FBiH, a zatim i izbor bošnjačkih i hrvatskih delegata u državni Dom naroda, dok pet srpskih delegata bira Narodna skupština RS. Zbog toga rezultat entitetskih i kantonalnih izbora može biti presudan i za odnos političkih snaga u državnom Parlamentu.
Politička većina koja ima podršku u Predstavničkom domu, stoga, ne mora automatski imati i uslove za nesmetan rad Doma naroda. Ako nema saradnju s najmanje tri delegata iz nekog od klubova, njihovo neprisustvo može srušiti kvorum i zaustaviti odlučivanje, što se u posljednjih nekoliko godina redovno dešava.
Dom naroda je tako postao ključan čimbenik u zakonodavnim procesima. Čak i kada postoji jasna većina u Predstavničkom domu i politički dogovor o radu Vijeća ministara, taj dogovor može ostati ograničen ako ne postoji saradnja u Domu naroda.
U praksi to znači da se politička stabilnost države ne određuje samo rezultatima direktnih izbora za državni nivo već zavisi i od odnosa snaga koje se formiraju u kantonima i entitetima, a zatim prenose u Dom naroda. Kada u Domu naroda nema minimalne političke saradnje, posljedica nije samo zastoj jednog doma već i potencijalna blokada zakonodavne vlasti Bosne i Hercegovine u cjelini.
(Istinomjer.ba)