Vijeće ministara nije usvojilo odluku kojom bi se, na nešto više od tri mjeseca, uvele privremene carine na uvoz čelika i zaštitila domaća proizvodnja. Ukoliko bi došlo do zatvaranja Nove Željezare Zenica pretpostavlja se da bi se posljednice ogledale u gubituku velikog broja radnih mjesta u cijelom proizvodnom lancu.
Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine (VTK BiH) sredinom januara 2026. godine zatražila je hitnu reakciju nadležnih institucija povodom donošenja uredbe o ograničenju kvota i uvođenju carina na uvoz čelika u Republici Srbiji. Istakli su tada da kvote koje je uvela Srbija ne prate realne tokove trgovine te da donošenje uredbe predstavlja limitirajući faktor za dugoročne ugovore koje kompanije iz BiH imaju sa kompanijama na tržištu Republike Srbije.
Nakon što je u maju 2024. godine zatvorena koksara u sklopu Željezare Zenica, u februaru 2026. godine vrata je zatvorila i posljednja koksara u BiH, ona u Lukavacu. Tako je zenička željezara ostala bez domaćeg proizvođača koksa neophodnog za proizvodnju čelika.
Zenička željezara je i jedini kupac željezne rude iz Rudnika željezne rude “Ljubija” a.d. Prijedor. Početkom marta 2026. godine došlo je do obustave prevoza rude iz ovog rudnika u Zenicu, a tada je najavljeno i postepeno zatvaranje pogona zeničke željezare za kraj aprila 2026. godine.
Sve ovo imalo je posljedice i na željeznice u oba entiteta. Najveći partner Željeznica Republike Srpske upravo je rudnik Ljubija, a Željeznice Federacije su već pogođene gašanjem koksare.
Prema medijskim izvjštajima, u dvjema željeznicama zaposleno je oko 4200 radnika, u rudniku Ljubija oko 600, dok je prema podacima sa stranice Company Wall, u željezari zaposleno 1878 radnika.
Opstanak industrije čelika u BiH upitan je i zbog trenda uvođenja carina na čelik i željezo u Evropskoj uniji, ali i u susjednoj Srbiji.
Carine na čelik i željezo izvan BiH
Evropska komisija je u oktobru 2025. godine predložila smanjenje kvota te uvođenje carina na uvoz čelika iz zemalja izvan Evropske unije, koje bi stupile na snagu 1. jula 2026. godine. Evropski Parlament i Evropsko vijeće 13. aprila 2026. godine postigli su privremeni dogovor o ovoj uredbi.
Nedugo nakon prijedloga Evropske komisije iz oktobra, Vlada Srbije donijela je krajem 2025. godine Uredbu o uvođenju privremene mjere za obezbjeđenje ekonomske stabilnosti industrija od strateške važnosti za ekonomiju.
Između ostalog, mjera se primjenjuje prvih šest mjeseci 2026. godine i odnosi se na tačno određene proizvode od željeza, čelika i cementa, za koje je uveden sistem pet tarifnih kvota podijeljenih po državama, a dodatna carina od 50 posto naplaćuje se tek nakon što se individualna kvota za određeni proizvod iscrpi.
Reakcije u BiH
S ciljem ublažavanja ekonomskih posljedica, 18. februara pred Vijećem ministara BiH našao se Prijedlog odluke o uvođenju privremene zaštitne mjere prilikom uvoza čelika i čeličnih proizvoda. Prvobitna odluka odnosila se na uvođenje carina na uvozni čelik u iznosu od 30% u periodu od 200 dana. Ipak, razmatranje ove tačke ostavljeno je za neku od narednih sjednica Vijeća ministara.
Nakon sjednice ovu odluku komentirao je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković (NiP), ističući da donošenje ovakve odluke dovodi do kršenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH s Evropskom unijom (SPP) i ugovora CEFTA-e. Pomenuo je da je Srbija prekšila ove dokumente, te da je pitanje carina na uvoz i izvoz čelika moguće riješiti “reciprocitetom”.
O izmjenjenom prijedlogu odluke o uvođenju carina Vijeće ministara je raspravljalo 12. marta 2026. godine. Tada je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac (SNSD), kao predlagač ove odluke, prihvatio mišljenje Vlade Federacije BiH da iznos nametnute carine bude 20%. Međutim, odluka nije dobila podršku Vijeća ministara.
Nakon sjednice ministar Košarac naveo je da su vlade Federacije BiH i Republike Srpske podržale donošenje ove odluke, kako bi se spriječilo zaustavljanje rada Željezare, rudnika i željezničkog saobraćaja u BiH.
Ja mislim da bi bilo potpuno logično da na temelju tretiranja svih međunarodnih sporazuma da danas donesemo Odluku o uvođenju privremenih zaštitnih mjera prilikom uvoza čelika i čeličnih proizvoda na 200 dana, što nam Sporazum o stabilizaciji i pridružavanju omogućava. I da onda u roku od 200 dana definišemo pitanje eventualno trajnih mjera, odnosno primjene tehničkih propisa (…) ili da naravno vidimo na koji način dalje možemo da se krećemo po tom pitanju kako ne bismo zaustavili rudarenje u BiH, kako ne bi stala Željeznica RS, kako ne bi stala Željezara.
Staša Košarac, 12.3.2026.
Predsjedavajuća Borjana Krišto (HDZ BiH) istaknula je da je pitanje carina uređeno SSP-om, a svako ponovno uvođenje ili povećanje moguće je isključivo uz striktno poštivanje procedura koje su predviđene ovim sporazumom i pravilima Svjetske trgovinske organizacije.
Donošenjem ovakve odluke mi kršimo SSP, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i pravila vanjskotrgovinske organizacije, znači sve nam je to u obavezi. Mi ovakvim putem otvaramo nešto što se zove opet uvođenje možda zaštitnih mjera prema nama i za neke druge proizvode.
Borjana Krišto, 12.3.2026.
Uslovi SSP između BiH i EU predviđaju postepeno uspostavljanje zone slobodne trgovine i zabranjuje uvođenje novih uvoznih i izvoznih carina te dažbina s istim učinkom u međusobnoj trgovini, kao i povećanje postojećih nameta. Sporazum navodi i da se pravila o ukidanju uvoznih carina odnose i na carinske pristojbe fiskalne naravi. Isti uslovi važe i za Srbiju, koja je bez obzira na vlastiti SPP, uvela carine i kvote na uvoz ovih materijala.
Teška industrija stoji na kuli od karata pritisnuta svim problemima koje ima Bosna i Hercegovina. Iako postoje namjere za očuvanje ove industrije u BiH, posmatrajući širu sliku njen opstanak ostaje upitan, čak i kada bi bile uvedene mjera zaštite domaće proizvodnje u trajanju od 200 dana.
(Istinomjer.ba)