Zbog rata na Bliskom istoku došlo je do povećanja cijena naftnih derivata širom svijeta. Zemlje u regionu reagovale su donošenjem fiskalnih mjera u vidu smanjenja akciza ili smanjenja PDV-a. Takve mjere u Bosni i Hercegovini nije moguće donijeti.
Prijedlog zakona o dopuni Zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini usvojen je po hitnom postupku 16. marta 2026. godine u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Ovim izmjenama data je mogućnost Vijeću ministara da u situacijama poremećaja tržišta ili nekih drugih vanrednih okolnosti može donijeti hitnu odluku o privremenom ukidanju ili smanjenju iznosa akcize. Predviđeno je da izmjene mogu trajati najviše šest mjeseci tokom jedne kalendarske godine.
Zastupnica u Predstavničkom domu Sanja Vulić (SNSD) ovaj prijedlog zakona okarakterisala je kao nepoštovanje ustavnih nadležnosti te je izjavila da to neće biti dopušteno.
Ovo je tema za dvije vlade – RS i Federacije BiH. Pokušaj pravljenja vlade od Vijeća ministara BiH i pokušaj pravljenja Skupštine BiH od Predstavničkog doma PSBiH za nas je neprihvatljivo i mi to nećemo podržati (…), ali ključni razlog zašto smo uopšte protiv ovog prijedloga zakona je upravo nepoštovanje ustavne nadležnosti, odnosno pokušaja prenosa nadležnosti. Dok mi sjedimo u ovom domu, to nećemo dopustiti.
Sanja Vulić, 16.3.2026.
Ipak, Prijedlog zakona prošao je Predstavnički dom i zastao gdje stanu svi zakoni s kojima se jedna nacionalna komponenta ne slaže – u Domu naroda.
Na sjednici Doma naroda održanoj 23. marta, član Kolegija ovog doma Nikola Špirić izmjene Zakona o akcizama okarakterisao je nezakonitim i neustavnim. Slično kao Vulić, i on je iznio stav da se entitetske vlade moraju dogovoriti o tome i da je donošenje predloženog zakona opasnije od inflacije i rasta cijena.
Vlade se mogu dogovoriti, ukinuti akcize na godinu dana, na šest mjeseci, na tri mjeseca. Kako god, mi ćemo to podržati, ali nismo spremni da uradimo nešto od čega niko neće imati koristi. Jedino opasnije od galopirajuće inflacije rasta cijena jeste pravna anarhija.
Nikola Špirić, 23.3.2026.
I prije četiri godine ista priča
Slična situacija dešavala se tokom 2022. godine, nakon početka rata u Ukrajini, kada su cijene nafte također rasle.
Na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH održanoj 9. marta 2022. godine raspravljalo se o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini, koji su predložili iz Kluba poslanika SDP-a. Zakon je predviđao ukidanje akciza na naftu i naftne derivate na šest mjeseci. Sedam dana kasnije isti je zakon razmatrao Dom naroda, ali delegati/kinje iz RS, uključujući SNSD, nisu glasali/e ili su bili/e suzdržani/e.
Tokom juna, jula i augusta 2022. godine zakonski prijedlog ponovo je razmatran, ali se nije postigla saglasnost u usaglašavanju teksta zakona. U augustu 2022. godine u Domu naroda glasalo se o amandmanu delegatkinje Dušanke Majkić (SNSD) koji se odnosio na ukidanje akciza na mjesec. Iako je ovaj amandman usvojen u Domu naroda, nikada nije potvrđen u Predstavničkom domu.
S obzirom na to da su tekstovi u oba doma bili različiti, formirana je zajednička komisija u septembru 2022. godine, čiji je Izvještaj Predstavnički dom usvojio u januaru 2023. godine. Tekst zakona koji je komisija tada usaglasila predviđao je rješenje ukidanja akciza na šest mjeseci, s mogućnošću produženja na još tri mjeseca. Dom naroda u aprilu iste godine nije podržao, uz protivljenje delegata/kinja SNSD-a i HDZ-a BiH.
Šta rade zemlje iz okruženja?
Dok se u BiH problem visokih cijena nafte politizuje, sve zemlje regije reagovale su na rast cijena goriva kombinacijom administrativnih i fiskalnih mjera.
Hrvatska je ograničila maksimalne maloprodajne cijene goriva uz dvosedmični obračun i privremeno smanjenje akciza na dizel i benzin. Srbija je uvela sedmično određivanje maksimalnih cijena, smanjila akcize za 20% te dodatno intervenisala zabranom izvoza i puštanjem u prodaju 40.000 tona dizela iz rezervi.
Crna Gora smanjila je akcize (dizel do 50%, benzin do 25%) i odredila maksimalne cijene odlukom koju donosi svakih sedam dana. Sjeverna Makedonija također je odredila maksimalnu cijenu uz smanjenje PDV-a na gorivo s 18% na 10%.
Zajednički obrazac svih zemalja jeste pokušaj ublažavanja rasta cijena kombinacijom kontrole cijena i smanjenja poreznog opterećenja.
A u Bosni i Hercegovini?
Federacija Bosne i Hercegovine još je 2021. godine ograničila marže, i to na 0,06 KM/l goriva za veleprodaju i 0,25 KM/l za maloprodaju. Republika Srpska donijela je istu mjeru u martu 2026. godine. Oba entiteta uradila su jedino što su mogla.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić izjavio je 12. marta 2026. godine da je Vlada FBiH spremna podržati privremeno smanjenje akciza na gorivo kako bi se ublažio teret rasta cijena. Iz Republike Srpske takvih prijedloga nije bilo.
Bivši predsjednik RS Milorad Dodik 18. marta 2026. godine iznio je prijedlog za ublažavanje rasta cijena goriva po modelu povrata dijela akcize. Premijer Republike Srpske Savo Minić izjavio je da će Vlada RS razmotriti kako provesti prijedlog o vraćanju dijela novca od akciza kako je predložio Dodik. Ipak, ovakav prijedlog naišao je na niz kritika. Portal Capital izračunao je da bi povrat novca na 40 litara goriva iznosio između 2,40 i 3,50 KM, a da bi trošak ostvarivanja povrata bio veći nego sam povrat.
Ustavnost kao argument
Već je ustaljena praksa da se (ne)ustavnost koristi kao argument. Kada je 2024. godine delegat u Domu naroda Želimir Nešković (SDS) dostavio Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH, delegati iz SNSD-a glasali su da se taj prijedlog uvrsti na dnevni red. Prijedlog zakona nije usvojen zato što su delegati iz Kluba Bošnjaka prekinuli sjednicu rušenjem kvoruma 27. juna 2024. godine.
Iako su strane sudije propisane Ustavom Bosne i Hercegovine, u tekstu Prijedloga zakona bilo je navedeno da sudije mogu biti isključivo državljani BiH, što je u direktnoj suprotnosti s ustavnim odredbama. Ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović rekao je tada da bi nametanje zakonskog rješenja vodilo ka novoj krizi i postupku pred Ustavnim sudom BiH.
Dok su zemlje regiona na rast cijena goriva odgovorile kombinacijom fiskalnih i regulatornih mjera, u Bosni i Hercegovini takav odgovor izostaje zbog političkih i institucionalnih blokada na državnom nivou.
Istovremeno, ovaj slučaj ukazuje i na političku nedosljednost. Dok se u pojedinim situacijama podržavaju prijedlozi koji su u koliziji s ustavnim rješenjima, u slučaju akciza, isti akteri pozivaju se na “pravnu anarhiju” kao argument protiv mjera koje bi mogle ublažiti rast cijena. Time se ponavlja obrazac u kojem politički interesi imaju prednost nad dosljednom primjenom principa i donošenjem sistemskih rješenja na korist građanima i građankama BiH.
Pišu: Rijalda Ramusović i Biljana Livančić-Milić
(Istinomjer.ba)