Bosna i Hercegovina je država koja je, prema svim relevantnim mjerenjima i istraživanjima, visoko “zaražena” korupcijom. Korupcija je u BiH prisutna u svim sferama i oblicima, uključujući i one najopasnije, koji destabiliziraju čitav društveni i ekonomski sistem, kao što je korupcija kod javnih nabavki, u obrazovanju ili zdravstvu.
Prema „Indeksu percepcije korupcije” (CPI – Corruption Perception Index) za 2011. godinu Transparency International-a, koji mjeri stepen percipirane korupcije među službenicima i političarima, od ukupno 178 država BiH se nalazi na 91. mjestu, koje dijeli sa Liberijom, Zambijom i Trinidadom i Tobagom.
Prema Global Integrity izvještaju za 2011. godinu, Bosna i Hercegovina ima odgovarajuću strategiju i legislativu za borbu protiv korupcije ali implementacija ovih zakona i dokumenata već godinama u potpunosti izostaje. Anti-korupcijski zakoni BiH su ocijenjeni kao “veoma jaki” (ocjena 92 od 100), dok je implementacija pravnog okvira ocijenjena kao “veoma slaba” (35 od 100), te ukupnog rezultata borbe protiv korupcije, koji BiH rangira kao “slabu” državu (ocjena 61 od 100).
Kao jedan od ključnih problema navodi se praksa nekažnjavanja korupcije, koju najbolje ilustruje podatak da je tokom prethodnih 5 godina od od skoro 1500 sudskih procesa vođenih za slučajeve korupcije, svega 211 završeno dosuđenim zatvorskim kaznama. Kada je u pitanju korupcija na visokom nivou, situacija je znatno gora – od visokih političkih zvaničnika optuženih za korupciju, nijedan nije služio zatvorsku kaznu čak ni onda kada im je dokazana krivica, a institucija pomilovanja često se u ovakvim slučajevima koristi ne samo da se negira sudska presuda – čime se dodatno podriva ionako krhki pravosudni sistem – već i da se izbriše krivični dosije osuđenog, poslije čega ne postoje prepreke da on nastavi raditi u javnoj službi (što je česta praksa). Ovakvi procesi po pravilu traju predugo, neefikasni su i često se završavaju odbacivanjem optužnice jer se dokazi “zagube” u procesu prebacivanja slučaja između sudova različitih nadležnosti – sve ovo su jasni indikatori da se političkim uticajem na pravosuđe onemogućava efikasno procesuiranje slučajeva korupcije, posebno one na najvišem nivou. Global Integrity navodi da su politički pritisci na sudstvo evidentni, otvoreni i pogubni za uspostavljanje efikasnog pravosudnog sistema za kažnjavanje korupcije.
Ova je činjenica prepoznata i u 3. evaluacijskom izvještaju Grupe država za borbu protiv korupcije (GRECO), kao i u posljednjem izvještaju o napretku BiH Evropske komisije iz 2011. godine, u kom je istaknuto da je “korupcija i dalje široko rasprostranjena u javnom i privatnom sektoru“, da je postignut vrlo ograničen napredak na ovom polju (a nikakav napredak u procesuiranju slučajeva korupcije na visokom nivou), te se i u ovom izvještaju navodi da je pravni okvir za borbu protiv korupcije uglavnom uspostavljen, ali se postojeće zakonodavstvo ne provodi i nije osigurana usklađenost antikoruptivnih mjera u cijeloj zemlji. U izvještaju GRECO-a se, pak, više naglašavaju nedostaci u bh. pravnom okviru za borbu protiv korupcije, poput neusklađenosti relevantnih pravnih odredbi u različitim zakonodavnim tekstovima i na različitim administrativnim nivoima u cijeloj zemlji, jer nisu poduzeti koraci na harmonizaciji zakonodavnih odredbi na državnom i entitetskom nivou i osiguranju jednake primjene zakona u cijeloj zemlji.
Cijelu politiku preuzmite na linku: Borba protiv korupcije