Prošlo je više od pola godine otkako je u Bosni i Hercegovini zakonom zabranjeno negirati genocid u Srebrenici. Odluka visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, objavljena na stranici OHR-a 23. jula 2021. godine, uspostavila je kaznenu odredbu zabrane i kažnjavanja negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, kao i veličanja ratnih zločinaca. Ipak, većina političara/ki iz Republike Srpske i danas traži način kako relativizirati genocid u Srebrenici, a njihovi pokušaji da se zakon o zabrani negiranja genocida ukloni iz pravnog sistema BiH manifestuju se kroz različite načine.
Presudama Međunarodnog suda pravde (MSP), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Suda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid. Odluka Valentina Inzka, bivšeg visokog predstavnika u BiH, da na samom kraju svog mandata, u skladu sa svojim ovlaštenjima, učini negiranje genocida u Srebrenici krivičnim djelom, prouzrokovala je blokadu institucija BiH, koja ni danas nije u potpunosti prevaziđena.
Predsjednici političkih partija sa sjedištem u Republici Srpskoj su na sastanku kod predsjednika Narodne skupštine RS Nedeljka Čubrilovića 26. jula 2021. godine jednoglasno donijeli stavove u vezi sa odlukom visokog predstavnika, zaključivši tako da odbace “nametnute odluke”, te da “ne postoje uslovi za rad” predstavnika/ca ovih partija u institucijama BiH.
U međuvremenu, pojavilo se nekoliko formalnih i neformalnih prijedloga kako Inzkovu odluku potisnuti, te problemu negiranja genocida u Srebrenici pristupiti kroz donošenje zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH (PSBiH).
Jedan od pobornika takvog pristupa je Branislav Borenović, predsjednik PDP-a i poslanik u Predstavničkom domu PSBiH. On je ustvrdio da se pitanje “Inzkovog zakona” treba “razriješiti” kroz domaći dogovor:
Očigledno da vladajuća koalicija nema namjeru da razriješi ovo pitanje nametnutoga zakona. Nekoliko mjeseci je iza nas u kojima smo očekivali da će biti dovoljno političke zrelosti i mudrosti sa svih strana da se pitanje bespotrebno nametnutog zakona razriješi kroz domaći dogovor, kroz parlamentarnu proceduru onako kako je to Ustavom propisano i da Parlament BiH u oba svoja doma usvoji zakonsko rješenje koje tretira vrlo ozbiljnu, osjetljivu materiju onako kako to rade demokratske zemlje.
Branislav Borenović, 4.11.2021.
Borenović je mjesecima kasnije ostao pri stavu da se u parlamentarnim klupama treba donijeti novi zakon, te je u gostovanju na Federalnoj televiziji obrazložio da bi se izabranim i imenovanim zvaničnicima trebalo “zabraniti komentarisanje pravosnažnih sudskih presuda vezano za ratne zločine”. Lider PDP-a tom prilikom nije iznio mišljenje kako bi se negiranje genocida trebalo sankcionisati ukoliko takvi pokušaji dolaze od ostatka populacije, a ne isključivo političara/ki.
Pristup SDS-a zakonu o zabrani negiranja genocida pojasnio je Mirko Šarović, predsjednik te stranke, a prema njegovom mišljenju, ovaj zakon treba da bude “zaleđen od primjene jedan vremenski period dok se ne nađe rješenje koje štiti interese RS i nudi kompromis”.
Međutim, sama odluka visokog predstavnika jasno nalaže da navedeni zakon PSBiH može usvojiti isključivo u istom obliku kako je donesen, a da će sve do tada on biti na snazi, bez obzira na to što se najviše zakonodavno tijelo BiH nije očitovalo o njemu:
1. Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kako je predviđeno u članku 2. tog Zakona, na privremenoj osnovi sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
2. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
OHR, 22.7.2021.
Ipak, korak dalje otišli su poslanici/e SNSD-a u Predstavničkom domu PSBiH Jakov Galić i Snježana Novaković-Bursać, koji su u parlamentarnu proceduru početkom februara 2022. godine uputili Prijedlog zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocida, kojim bi se “predstavljanje ideja o genocidu” sankcionisalo kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ko govori ili piše ili na drugi način učini javno dostupnim tekstove, slike ili svako drugo predstavljanje ideja o genocidu, omalovažavajući ili izlažući javnoj poruzi Bosnu i Hercegovinu, Republiku Srpsku, Federaciju Bosne i Hercegovine i Brčko distrikt BiH, kao i grupu osoba ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vjere, porijekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, a i na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv BiH, RS, FBiH, Brčko distrikta, kao i takve grupe osoba i člana te grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Prijedlog zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocida, član 3
Za sadržaj Prijedloga zakona SNSD-a predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Denis Zvizdić rekao je da je neprihvatljiv i da se radi o “novom obliku negiranja genocida, jer ne postoji ideja o genocidu, kako to stoji u Zakonu, postoji samo zločin genocida”.
Sličnog stava bio je i Saša Magazinović, poslanik u Predstavničkom domu PSBiH, prema kojem je, osim što se suštinom zakona “manipulira pojmom genocida”, problematično i što je SNSD svoj prijedlog dostavio kao novi zakon, a ne dopunu postojećeg Krivičnog zakona BiH.
Svojim nastupima, političari/ke iz Republike Srpske pokazuju da im, pored činjenice da je krivičnu odredbu zabrane negiranje genocida u Srebrenici donio visoki predstavnik, ne odgovara ni sadržaj teksta zakona, te nijedan od njih ne nastoji nedvojbeno priznati da je u Srebrenici počinjen genocid.
Izgovor da će problem biti riješen ukoliko dođe do “domaćeg odgovora”, odnosno kada bi predstavnici/e zakonodavne vlasti u BiH, kako demokratija i nalaže, donijeli/e zakon koji će tretirati negiranje genocida, nije utemeljen, zbog činjenice da je u tri navrata ovakav prijedlog zakona upućen u parlamentarnu proceduru, te nikad nije dobio dovoljnu podršku.
Tako je još 2007. godine odbijen Prijedlog zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, koji je ponudio poslanik Ekrem Ajanović, a kojim bi onaj ko “ciljano negira, znatno minimizira, pokuša opravdati, ili odobrava holokaust, zločin genocida ili zločine protiv čovječnosti” bio kažnjen “kaznom zatvora u trajanju između osam dana do tri godine i sa novčanom kaznom u iznosu između 1000 i 10000 konvertibilnih maraka”.
Četiri godine kasnije, poslanici/e Azra Hadžiahmetović i Beriz Belkić poslali/e su u parlamentarnu proceduru, koja je na kraju obustavljena, Prijedlog zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, sličnih odredbi i sankcija kao spomenuti prijedlog zakona.
Konačno, Prijedlog zakona o zabrani javnog poricanja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, kojeg su 2016. godine podnijeli zastupnici Denis Bećirović, Saša Magazinović i Mirsad Mešić, odbijen je u prvom čitanju u drugom krugu glasanja. I ovaj prijedlog zakona nastojao je sankcionisati javno poricanje, minimiziranje, opravdavanje i odobravanje holokausta, zločina genocida ili zločina protiv čovječnosti.
Prijedlozi o “rješavanju” nametnutog zakona o zabrani negiranja genocida kroz učešće domaćih predstavnika/ca konstantno dolaze, iako je evidentno da su u prošlosti oboreni zvanični pokušaji da se negiranje genocida kažnjava. Za razliku od prijedloga upućenih 2007, 2011. i 2016. godine, ali i odluke visokog predstavnika, nijedno od rješenja koje su ponudili/e zvaničnici/e iz Republike Srpske ne nastoji nedvojbeno priznati da je u Srebrenici počinjen genocid.
(Istinomjer.ba)