Piše: ADIS MUHIBIĆ
Konjic je, pored ostalog, poznat i po svojim volonterima koji za dobro zajednice ugrađuju dio sebe. Rad na afirmaciji humanizma i solidarnosti u ovome vremenu i na ovome prostoru od historijskog je značaja zato što je protekli rat potpuno narušio međuljudske odnose, pokidao socijalnu mrežu, donio povećano prisustvo kriminala, droge, destrukcije svake vrste, te poremetio sistem društvenih vrijednosti. Sve to se najteže odražava na život u zajednici i utiče na odgoj, dehumanizaciju života i perspektive mladih.
Da bi se neki sistem mogao zvati demokratskim, u nekoj državi, svaki građanin mora imati ista prava i slobode (sve dok tuđa prava i slobode ne prekrši). Demokratska društva karakterizira supostojanje tri sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo jesu građani koji se aktivno i slobodno upliću u sve sfere društvenog djelovanja. Svojim angažmanom, učešćem u javnom životu direktno utičemo na proces donošenja odluka koje se tiču kvaliteta života u zajednici u kojoj živimo.
Ignorancija kojom je prije pet godina dočekan moj prijedlog da se rekonstruišu dječija igrališta u Konjicu od strane tadašnjeg predsjednika MZ Trešanica, nije uspjela. Bio je to trenutak koji nikada neću zaboraviti. Držao sam u ruci bezobrazni akt iz općine Konjic kojim me informišu da je neka komisija zauzela nekakav stav, da jednostavno neće raditi igrališta djeci?! U toj neprihvatljivoj konstataciji i pogrešnom rezonu servisa građana u meni se probudio inat i želja da pariram općinskim službama preuzimajući odgovornost kao roditelj za svoju djecu.
Mjesne zajednice kao mjesto za razvoj lokalne demokratije i učešća građana u BiH u većini slučajeva to nažalost nisu. Ni Konjic po tome nije izuzetak. Mehanizmi za učešće građana koji lijepo izgledaju na papiru u stvarnom životu ne postoje niti se primjenjuju. Zbog neshvatljivog straha i teškog birokratizma pojedinih službenika koji vlada u općini Konjic mnogi trpe. U gradskim MZ zbog općinskog centralizma dešava se marginalizacija građana. Zborovi građana gotovo i ne postoje, primjedbe građana ignorišu se, građanske inicijative imaju mukotrpan hod.
Zahtjevajući da izabrani predstavnici lokalne vlasti u Konjicu zastupaju interese i potrebe djece i roditelja postigao sam da se i stvari po pitanju aktivizma i NVO sektora u Konjicu pomjere sa mrtve tačke. I onda se dogodilo. Ljudi su počeli da me slijede – u početku s oklijevanjem, ali sada to čine rado. Postao sam svjestan da imam sposobnost da budem vođa i da imam uspjeha u tome. Odlučivši da ne trpim i zbog stvarne potrebe u Konjicu sam zajedno sa prijateljima organizovao neformalnu grupu građana pod nazivom “Volonteri i prijatelji Konjica” (NGG VIPK). Za kratko vrijeme postigli smo ogroman uspjeh i masovnost. Dva naša člana proglašena su za volontera godine BiH, a nedavno je grupi dodjeljeno i laskavo priznanje „GRAD MLADOSTI“ od strane Građanskog edukativnog centra iz Tuzle.
Ističem s ponosom da sam sa svojim saradnicima iz NGG VIPK identifikovao niz problema u zajednici, ponudio rješenje onima koji su dužni da ih rješavaju i riješio iste. Konjički volonteri dokazali su se kao izvrsni borci u stvarnoj borbi za prava djece u našem gradu. I pored neshvatljivo dugog otpora uspjeli smo da ubjedimo “tvrde uši” lokalne vlasti da pristupe rekonstrukciji dječijih parkova i da zaštite djecu u saobraćaju postavljanjem “ležećih” policajaca. Pored toga veliki broj djece iz socijalno ugroženih porodica u Konjicu imao je podršku i pomoć članova naše grupe.
Vlastitim primjerom pokušavam da i dalje pomažem građanima, kako bi shvatili da ne mogu promijeniti svaku činjenicu, ali mogu izabrati svoj stav prema problemu i usmjeriti sinergijsku snagu na ono što može da mijenja. Ovu priču mogu pričati ljudi koji još uvijek imaju jak patriotski osjećaj prema svojoj zemlji, koji su pozitivna snaga i afirmacija vrijednosti zajednice i koji se nikada ne predaju. Ubjeđen sam da se razvoj ne dešava sam od sebe, već zahtijeva aktivno uključivanje građana.
Prenoseći svojim sugrađanima iskustvo procesa učešća u lokalnoj zajednici, koji su bili izvan tog procesa postigli smo veliki značaj za poboljšanjem kvalitete života nas, naše porodice, naših sugrađana, kao i za ukupan razvoj lokalne zajednice. Osnažili smo društvenu koheziju, a posebno, razvila se i ojačala svijest mladog čovjeka o njegovom značaju i odgovornosti za doprinos ovom procesu. Na taj način izvršili smo preraspodjelu moći u političkom životu zajednice i direktno smo unaprijedili demokratiju. Time smo i praktično smanjili mogućnost da izabrani predstavnici vlasti jedini odlučuju o najvažnijim pitanjima za život građana u lokalnoj zajednici. Udahnuli smo nadu mnogima. Istinski vjerujemo u svoj rad i u vidljive promjene koje radom stvaramo. Postali smo glas naroda, jer vodimo promjene i dio smo njih. Vjerujem, da će u skorije vrijeme lokalne institucije, a kada to kažem mislim na rukovodstvo u opštini, prihvatiti nas kao ravnopravne partnere, a ne kao suparnike.
Biti dobar policajac i zaštitnik nemoćnih želja je koja me pratila iz djetinjstva. Kao policijski inspektor praktično potvrđujem uspjeh rada policije u zajednici, jer je cilj zaštititi građanina prije nego što mu se nešto dogodi. Prija mi osjećaj, kada mi se djeca i sugrađani iz moje ulice i drugih kvartova s povjerenjem obraćaju. Volonterskim radom za zajednicu odužujem se društvu koje je omogućilo da postanem bolji čovjek. U svijetu volonterizam pomaže država i cijeni cijela zajednica. Jedna od ključnih značajki volontera je uvjerenje da globalno počinje lokalnim, tj. da ekonomski i društveni napredak ne izrasta od vrha prema dnu, već od lokalnog i najširih slojeva prema gore. Hoćemo graditi državu, krenimo od haustora i stvarajmo dobre međuljudske odnose i vrijednosti u našoj sredini.
Volonterizam je temelj civilnog društva. Nesebično pomaganje drugima jača zajednicu i pokazuje mladima da se prave vrijednosti ne mogu kupiti novcem.
Ubjeđen sam, da će moj volonterski rad i aktivizam građana Konjica sada, ali i mnogo jače u budućnosti pomoći da se lokalna zajednica odgovornije ponaša i djeluje. Svojim djelovanjem nastaviti ću da doprinosim sigurnosti i izgradnji mostova povjerenja između policije i građana.
Adis Muhibić, predsjednik Glavnog odbora Udruženja “Volonteri i prijatelji Konjica“, rođen 1977. godine, zaposlen u Federalnoj upravi policije, otac dva sina, završio Fakultet sporta i tjelesnog odgoja i Akademiju za političko usavršavanje Vijeća Evrope, stečena znanja i vještine koristi za pokretanje i implementaciju volonterskih, građanskih i humanitarnih inicijativa usmjerenih ka unapređenju kvaliteta života u njegovoj lokalnoj zajednici u Konjicu, dobitnik prve nagrade u pojedinačnoj kategoriji na natječaju “BHVP2008”, trener-volonter u Karate klubu “Igman”, stanuje u ulici Civilnih žrtava rata, član UO Sindikata službenika FMUP-a i Vijeća roditelja, bivši sudija-porotnik, jedan od najuspješnijih predsjednika kućnog savjeta u općini Konjic…