U bh. javnosti često se prenose neutemeljene i netačne izjave o tome u kom svojstvu su susjedne države pristupile mirovnim pregovorima, odnosno potpisivanju Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, tzv. Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Jedna u nizu izjava na ovu temu je i izjava Maria Karamatića, delegata HSS-a u Domu naroda BiH. Komentirajući tvrdnje da su Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, Karamatić je za RTRS rekao:
To su strane koje su potpisale Dejtonski sporazum i koje su obavezne da se brinu o njegovom sprovođenju. Primjera radi, Hrvatska u svom Ustavu ima obaveza da se brine o Hrvatima u BiH, tako da je ta priča u domenu naučne fantastike, kao što je bila i revizija tužbe protiv Srbije.
(Mario Karamatić, 20.11.2017.)
Da je Hrvatska potpisnica u svojstvu ugovorne strane stoji već u prvoj alineji/rečenici preambule Općeg okvirnog sporazuma za mir u BIH:
“Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (strane)“, na kraju teksta Općeg okvirnog sporazuma, stavljeni su potpisi „strana“ potpisnica, odnosno tadašnjih predsjednika tri suverene države.
“Potpisnici Općega okvirnog sporazuma su, prema redoslijedu potpisivanja, za republiku BiH Alija Izetbegović, za republiku Hrvatsku dr. Franjo Tuđman i za Saveznu Republiku Jugoslaviju Slobodan Milošević. Potpisivanju su svjedočili i to potvrdili svojim potpisima, prema redoslijedu potpisivanja, za Predsjedništvo Europske unije Felipe Gonzalez, za Francusku Republiku Jacques Chirac, za Saveznu Republiku Njemačku Helmut Kohl, za Rusku Federaciju Viktor Černomirdin, za Ujedinjeno Kraljevstvo John Major i za Sjedinjene Američke Države William Clinton. “
Republika Hrvatska, zajedno sa BiH i Srbijom, u ovom Sporazumu, odnosno “mirovnom ugovoru”, svojim potpisom sporazumno pristaje na okončanja “tragičnog sukoba u regiji”.
“Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (“strane”),
Priznajući potrebu za sveobuhvatnim sporazumom radi okončanja tragičnog sukoba u regiji,
Želeći pridonijeti tome cilju i promicati trajni mir i stabilnost,
Potvrđujući svoje prihvaćanje Dogovorenih temeljnih načela od 8. rujna 1995., Daljnjih dogovorenih temeljnih načela od 26. rujna 1995. i Sporazuma o prekidu vatre od 14. rujna i 5. listopada 1995.,
Primajući na znanje Sporazum od 29. kolovoza 1995. godine, kojim je delegacija Savezne Republike Jugoslavije ovlaštena potpisati u ime Republike Srpske dijelove mirovnoga plana koji se odnose na nju, uz obvezu stroge i dosljedne provedbe postignutoga sporazuma,
Sporazumjele su se kako slijedi…”
(Opći okvirni sporazum za mir u BIH)
Iz navedenog se jasno vidi da je Hrvatska sudionik, a ne “garant” ovog sporazuma.
Svjedoci Dejtonskog mirovnog Sporazuma (EU, UN te predstavnici država: Francuske, Njemačke, UK, SAD i Ruske Federacije), koji su primjenom međunarodnog prava i neke vrste „političke sile“ omogućili, stranama u sukobu, potpisivanje ovog sporazuma sada su članice Vijeća za provedbu mira (PIK), te u svojstvu članica PIK-a imaju ovlasti da vode ”brigu o sprovođenju” istog, odnosno sankcionišu opstrukcije i nedosljednu provedbu Dejtonskog sporazuma.
Nedavno je na ovo podsjetio i OHR, odnosno Ured visokog predstavnika za BiH, kao ovlaštena institucija za provedbu “civilnih aspekata mirovnoga rješenja ” (u skladu sa Anexom X Dejtonskog mirovnog sporazuma).
Zbog svega navedenog, Karamatić za svoju izjavu, kojom daje podršku tvrdnjama da su susjedne zemlje garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, od Istinomjera dobija ocjenu neistinito.
(Istinomjer.ba)