Agencija za statistiku BiH danas (30.06.) je objavila rezultate popisa stanovništva, nepune tri godine nakon što je isti sproveden, a samo dan prije konačnog roka za objavu istih. Vječno aktuelni rezultati popisa, praćeni nizom problema, nepravilnosti i nedostatkom političkog konsenzusa, napokon su ugledali svjetlo dana.
Zakon o popisu stanovništva, koji je podijelio političare u BiH, usvojen je početkom 2012. godine, nakon intenzivne političke borbe oko određenih članova zakona. Ni sam proces implementacije usvojenog Zakona nije tekao ništa brže i jednostavnije od procesa usvajanja. Većina predviđenih zadataka, kao i preporuka Međunarodne misije za monitoring popisa (IMO) nisu ispunjeni u zakonski predviđenim rokovima.
Tako je popis trebao biti sporoveden u aprilu 2013. godine, ali je odgođen za oktobar po preporuci IMO, zbog nedovoljne spremnosti Agencije za statistiku BiH koja je, uz entitetske zavode za statistiku, bila glavni nosilac procesa sprovođenja popisa, te zbog tehničkih nedostataka. Tako je Bosna i Hercegovina svoj prvi popis stanovništva izvršila u periodu od 01. do 15. oktobra 2013. godine.
Agencija za statistiku BiH je u protekle tri godine više puta najavljivala, a zatim probijala rokove za objavljivanje zvaničnih rezultata popisa. Zbog političkih nesuglasica u utvrđivanju kriterija za tretiranje rezidentnog i nerezidentnog stanovništva, objavljivanje zvaničnih rezultata popisa bilo je odgođeno na neodređeno vrijeme, to jest dok se ne postigne politički dogovor.
Brojni drugi problemi pratili su proces implementacije Zakona i doveli do probijanja zakonski predviđenih rokova i njegovog kršenja.
Za usvajanje finansijskog plana, definisanja uloge, dužnosti i odgovornosti statističkih insitucija, te općinskih popisnih komisija, pa do izbora terenskih radnika, rokovi su probijani i do 12 sedmica.
Iako to nije imalo značajnog utjecaja na sam popisni proces, treba napomenuti da se i sa brojnim logističkim pripremama kasnilo i po nekoliko sedmica. Tako je, npr. Ugovor o najmu Centralnog prostora za skladištenje i obradu podataka potpisan tek nakon što je započeo popis stanovništva.
Značajan problem predstavljala je i činjenica da je veliki broj popisivača i općinskih instruktora odustao od rada na popisu zbog kašnjenja sa uspostavom procedura za njihovo plaćanje. Dodatno, niko od popisivača koji su provodili popis nije potpisao ugovor i izjavu o tajnosti podataka prije njegovog početka, a mnogi ga nisu potpisali ni kada je popis bio skoro gotov. Ovo ukazuje na činjenicu da su državne institucije ilegalno zaposlile otprilike 20.000 ljudi na poslovima vezanim za popis stanovništva.
Sa tri mjeseca zakašnjenja utvrđen je način popisivanja osoba koje žive na granici BiH, kao i osoba koje žive u inozemstvu duže od 12 mjeseci. Pored samog kašnjenja u izradi metodologije za popis ovih osoba, problem je nastao i u činjenici da ni Zakon ni popisna metodologija nisu obezbijedili nikakve instrukcije za situacije kada je cijelo domaćinstvo odsutno za vrijeme popisa za period kraći od jedne godine. Popisnice, niti drugi vidovi popisivanja, nisu omogućeni za ovu kategoriju osoba, što je rezultiralo time da su porodice ili domaćinstva koja se sastoje od samo jedne osobe, a pripadaju ovoj kategoriji, ostale nepopisane.
Kao i sa gore navedenim, uveliko se kasnilo i sa izradom tehničke podrške za sprovođenje popisa. Sistem izvještavanje o dnevnom napretku bio je inovativni pristup dogovoren od strane sve tri statističke institucije za praćenje rada na terenu. Razvoj i testiranje sistema se dogodio u posljednjem trenutku, sa 12 sedmica zakašnjenja. Centralni sistem za praćenje informacija (CMIS) završen je pred sam početak popisa, sa gotovo 4 mjeseca zakašnjenja. Slična situacija bila je i sa e-flow platformom i g-code aplikacijom.
Tokom i nakon popisa stanovništva, evidentirani su i značajni problemi kojima su se direktno narušavala ljudska prava. Najvažniji od njih tiče se zaštite ličnih podataka. Sam Zakon o Popisu ovo je pitanje definisao prilično nejasno, navodeći kako će se zaštita ličnih podataka osigurati Zakonom o zaštiti ličnih podataka i Zakonom o statistici Bosne i Hercegovine. Međutim, nijedan od ovih zakona ne uzima u obzir specifičnost podataka dobivenih popisom, te ne sadrži nikakve mjere koje se tiču mnogobrojnih situacija koje proizlaze iz procesa popisivanja. To je prije svega pitanje korištenja ličnih podataka prikupljenih tokom popisa i njihovo uništavanja.
Iako Zakon navodi da se podaci prikupljeni popisom koriste isključivo u statističke svrhe, ne propisuje mjere koje se odnose na uništavanje podataka koji nisu potrebni za isto. Zakon nadalje propisuje i to da “direktor Agencije donosi Pravilnik o uništavanju popisne građe”, ali ne i rokove za njihovu implementaciju, odnosno sankcije za neizvršavanje istog.
Pravilnik o uništavanju popisne građe još uvijek nije usvojen.
Ukoliko se u obzir uzme gore navedeno, u pitanje se dovodi i primjena člana 36. Zakona o Popisu, te njegova eventualna zloupotreba. Član 36. propisuje mogućnost Agencije da koristi sve baze podataka i evidencije institucija BiH, entiteta i Brčko distrikta radi provođenja statističke kontrole tačnosti i kvaliteta podataka sa terena. Jasnim nepropisivanjem uništavanja ličnih podataka ostavljen je prostor za pitanja o mogućoj zloupotrebi ličnih podataka, budući da se oni mogu vezati i za druge baze podataka.
Zaštita ličnih podataka dodatno je bila ugrožena tokom samog procesa popisivanja. I Zakon o Popisu i Zakon o zaštiti ličnih podataka direktno se kršio nenošenjem ispunjenih popisnica u sigurna skloništa. Umjesto da budu na sigurnim lokacijama, koje imaju ograničen pristup, kako to Zakon zahtijeva, popisivači su popisnice, sa ličnim podacima, nosili u svoje domove. Pored ovoga, dodatni problem je bila i činjenica da većina popisivača nije potpisala izjave o tajnosti (a ni ugovore o angažmanu) prije nego je počela raditi na popisu, iz čega proizilazi da čak ni sami popisivači nisu bili obavezni da čuvaju tajnost ličnih podataka građana/ki.
Cjelokupan proces popisa stanovništva dodatno je kočila i polemika o tzv. “osjetljivim pitanjima” (pitanja broj 24, 25 i 26, koja se tiču etniciteta/nacionalnosti, jezika i religije). Loša definisanost ovih pitanja u samom Zakonu, kao i njihova formulacija u sklopu popisnica, otvorila je brojna politička pitanja, te javni diskurs oko popisa okrenula u pogrešnom pravcu. Proces formulisanja ovih pitanja trajao je jako dugo, te je ozbiljno polarizovao društvo, iz čega je izrodilo više neslužbenih zagovaračkih kampanja oko popisa.
Sama službena informativna kampanja Agencije za statistiku BiH i statističkih zavoda entiteta trajala je samo 15 dana i pokrenuta je tek nekoliko dana prije nego što je popis stanovništva započeo, najvažnije informacije nisu bile predstavljene kroz kampanju, a web stranica Agencije nije bila optimizirana za prosječnog korisnika interneta, tako da nije uspjela pružiti relevantne informacije na user-friendly način. Zbog ovakvog odnosa institucija veliki broj građana nije ispravno informisan o procesu popisa stanovništva.
Dodatno, pozivni centar Agencije počeo je sa radi samo 4 dana prije popisa. Također, tokom dvije sedmice trajanja popisa, pozivni centar Agencije bio je dostupan isključivo radnim danima od 8:00 do 17:00, iako je popis vršen svaki dan od 09:00 do 21:00.
U jednom od Izvještaja ocjene IMO se navodi: “Glavni nedostatak službene kampanje je taj da je bila usmjerena uglavnom na fazu popisivanja i objašnjenje o osjetljivim pitanjima, ali nije dovoljno naglasila značaj popisnih rezultata za budući razvoj zemlje.”
Kao odgovor na polemiku nastalu o tome kako odgovoriti na “osjetljiva pitanja” izrodila se i najveća neoficijelna popisna kampanja, pod nazivom “Bitno je biti Bošnjak”. Kampanju je provodila koalicija nevladinih organizacija pod istoimenim nazivom, sa ciljem instruiranja javnosti o tome kako se izjasniti na predstojećem popisu i time smanjiti broj ljudi koji će se izjasniti na druge načine (Bosanac, Hercegovac i slično). Sličnu kampanju provodila je i HDZ BiH, te crkveni vjerodostojnici, pozivajući Hrvate iz dijaspore da se popišu u BiH i instruirajući im kako se izjasniti na “osjetljiva pitanja”. Na taj način, pažnja javnosti odvučena je od stvarnog značaja popisa stanovništva za BiH, a isti je pretvoren u nadmetanje u prebrojavanju etničkih grupa u ovoj zemlji.
O brojnim nepravilnostima u sprovođenju popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH svjedoče i preliminarni rezultati popisa, objavljeni početkom novembra 2013. godine, koji pokazuju ogromna razilaženja od statističkih podataka o broju stanovništva.
Analiza građanskog monitoringa Popisa 2013, pokazala je da je u nekim opštinama popisan mnogo veći broj osoba od stvarnog broja stanovništva, dok je u drugim opštinama vjerovatno došlo do nepopisivanja velikog broja građana/ki, te je popisan znatno manji broj ljudi od realnog. Najdrastičniji su primjeri opština Dobretići (SBK) i Ravno (HNK), u kojima je popisano 214%, odnosno 130% više osoba nego što je zabilježeno u demografskim podacima iz 2012. godine. Ogromne razlike zabilježene su i u Kantonu 10 u opštinama Kupres (67,06%) i Bosansko Grahovo (51,59%), dok je, sa druge strane, u opštini Istočni Mostar popisano čak 69,13% manje osoba od broja stanovništva iz 2012. godine.
S obzirom da se uskoro može očekivati objavljivanje detaljnih rezultata popisa, biće zanimljivo vidjeti kakav je međusobni odnos finalnih i preliminarnih rezultata po opštinama, ali i njihov odnos sa aktuelnim statistikama, koje su praćene od strane entitetskih zavoda. Pri tome je posebno zanimljiva činjenica da Zavod za statistiku RS već tri godine koristi preliminarne rezultate popisa kao zvanični statistički podatak o broju stanovnika u opštinama, te je pitanje koji će se podatak koristiti nakon objave finalnih rezultata, koje Zavod, kako je već najavljeno, odbija priznati.
Spor nastao oko jedinstvene metodologije obrade podataka, čije je (ne)usvajanje kočilo objavljivanje podataka, još je samo jedan rezultat nedovoljne pripremljenosti naših institucija za sprovođenje popisa. Sporna pitanja koja se odnose na kontrolu kontingenta rezidentnih i nerezidentnih stanovnika, odnosno na to kako od ukupnog broja popisanih odrediti ko su oni koji stalno borave u BiH te kao takvi ulaze u konačan broj stanovnika BiH, probudila su nove-stare polemike o etnicitetu, te podijelila stavove među entitetskim zavodima. Problem je eskalirao u proteklih nekoliko mjeseci, sa približavanjem roka za objavu podataka sa popisa (1.7.2016.) poslije kog oni više ne bi bili validni. U svjetlu te činjenice, nevjerovatno djeluje podatak da su statističke agencije tek prošle godine uopšte pristupile utvrđivanju metodologije obrade podataka koja je, po svakoj logici, morala biti spremna kada i ostale metodološke upute – prije nego što je sam popis proveden.
Na sjednici Centralnog popisnog biroa BiH, održanoj 18. maja, konačno je saopćeno da je usvojena metodologija obrade podataka popisa stanovništva. Velimir Jukić, direktor Agencije za statistiku kazao je da je donio odlukuo tome kako će se primjeniti metodologija, u skladu sa Zakonom i sa preporukama međunarodnih statističkih institucija, što je podržala i IMO misija. Na njegovu odluku burno su reagovali predstavnici Republike Srpske, proglašavajući je nezakonitom. SNSD je preko svojih predstavnika_ca u PD PSBiH prenio ovu raspravu i u državni parlament, te je krajem maja održana 5. hitna sjednica PD PSBiH, sa koje je Vijeću ministara upućen zahtjev da u roku od 10 dana dostavi “Informaciju o Odluci o usvajanju Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH 2013. godine koju je donio direktor Agencije za statistiku BiH Velimir Jukić.” Parlament ovu informaciju nije prihvatio, a Dodik je prije nekoliko dana najavio da će, u slučaju objave rezultata popisa po usvojenoj metodologiji, obustaviti sve procese u kojima učestvuje RS na državnom nivou i provesti novi popis u Republici Srpskoj. I pozicija i opozicija ovog bh. entiteta stanovišta su da RS treba sama da objavi rezultate popisa, a direktorka RS Zavoda za statistiku i danas je ponovila da njen zavod neće priznati objavljene rezultate, te da će “dalje postupiti u skladu sa zaključcima nadležnih institucija RS-a.” Kakve će to posljedice imati na realnu primjenu rezultata popisa u Bosni i Hercegovini, ostaje da se vidi.
Ono što je sada – a i godinama unazad – već vidljivo, je činjenica da je cijeli proces planiranja, provođenja i ozvaničavanja rezultata popisa od početka bio više politički nego statistički, da je kompromitovan po više osnova, te da su svi njegovi akteri, uključujući i međunarodne, odgovorni za haos koji je nastao i koji vjerovatno nije završen ni današnjom objavom rezultata popisa.
(istinomjer.ba)