Stanje u sektoru penzionog osiguranja i zapošljavanja: Stvarni efekti i izazovi – šta dalje?

Piše: Amil Kamenica

(Vezani članak: Stanje u sektoru penzionog osiguranja i zapošljavanja: Predizborna obećanja, programi rada vlada i realno stanje)

Predizborna obećanja i programi vlada na svim nivoima u najvećoj mjeri nisu ispunjena. Sredstva prikupljena od doprinosa opadaju, pa entitetske vlade prolongiraju isplatu penzija i izvode finansijske „akrobacije“ kako bi osigurale isplatu penzija. Kod obećanja za povećanje penzija, u RS je umjesto prethodnog isplatnog koeficijenta (koji je kreiran kako bi se visina isplate uskladila sa visinom prikupljenih doprinosa) uveden oblik bodovnog (punkt) sistema, koji visinu rasta penzija djelimično usklađuje sa rastom plata a djelimično sa rastom cijena. U FBiH nije bilo izmjena zakona, ali je Vlada FBiH donosila odluke o povećanju isplatnog koeficijenta u skladu sa pritiscima (i prijetnjama) Udruženja penzionera, koje je najzastupljenije u Upravnom odboru Federalnog Zavoda za PIO/MIO. Povećanja isplatnog koeficijenta nisu bila bazirana na stvarnim mogućnostima, pa je Federalni Zavod za PIO/MIO stvorio značajne deficite, te bi bez budžetskih doznaka isplata penzija bila nemoguća.

Posljednja odluka Vlade FBiH o povećanju penzija od 5% (februar 2014) će se finansirati iz sredstava koja su bila predviđena za aktivne mjere zapošljavanja. Sredstva koja su preusmjerena će biti dovoljna za finansiranje manje od 3 mjesečne razlike (povećanja penzija u odnosu na sadašnji isplatni fond). Efekat ove odluke će biti obustavljanje finansiranja aktivnih programa zapošljavanja u FBiH, te kratkoročno održivo povećanje penzija (vjerovatno do oktobra 2014, uz iznalaženje sličnih izvora koji se mogu „preusmjeriti“).

Trajno rješavanje ova dva ključna pitanja u BiH – nezaposlenosti i osiguranja dostojnog životnog standarda za lica koja nemaju radnu sposobnost zahtjeva niz politički nepopularnih poteza, za koje svaka politička snaga zna da imaju cijenu na narednim izborima, te su stoga malo vjerovatni.

Na strani sistema penzionog osiguranja, prvi obuhvata reviziju prava. Osim demografskih i ekonomskih trendova (starenje stanovništva i smanjenje broja zaposlenih lica koje uplaćuju doprinose), penzioni sistem, posebno onaj u FBiH, je bitno ugrozilo i uvođenje značajnog broja osoba u pravo prema posebnim odlukama i uredbama. Najčešće se radilo o političkim potezima, koji se odnose na penzionisanje radnika preduzeća u stečaju za koje nisu izmireni doprinosi, penzionisanju demobilisanih pripadnika oružanih snaga i slično. Sve ove penzije koje su ostvarene pod privilegovanim i vanrednim uslovima su se dijelom ili u potpunosti finansirale iz sredstava dorpinosa, sve do trenutka dok obaveza nije postala tolika da je vlada morala da interveniše budžetskim sredstvima. Ova prava zahtjevaju značajnu reviziju, najviše zbog toga jer se radi o osobama koje su nastavile biti radno aktivne (vrlo često rade čak i u javnom sektoru po ugovoru o djelu, a mogu se pronaći i u nekim kabinetima), te o mladim osobama ili osobama srednje životne dobi, za koje se pretpostavlja da će ovo pravo koristiti dugi niz godina. Dosljedna revizija korisnika bi utvrdila stanje i omogućila ukidanje prava licima koje imaju radnu sposobnost, te eventualno povećanje prava onim licima kod kojih postoji stvarna potreba.

Naredni korak se odnosi na dalje zaoštravanje parametara penzionog sistema (efektivna i nominalna starost za penzionisanje, mogućnost ranijeg penzionisanja, način usklađivanja rasta penzija i slično). Iako su izmjene zakona iz 1999. godine pomjerile starosne granice na 65 godina, efektivna starost za penzionisanje je još uvijek niska zbog velikog broja porodičnih i prijevremenih penzionisanja. Parametre je potrebno zaoštriti uvođenjem malusa za ranije penzionisanje, koji korisnike demotivišu za ranije penzionisanje. Demagogija protiv ovog argumenta, „da treba otvoriti radna mjesta za mlade“ nije argumentovana, jer mlade osobe bez radnog iskustva ne predstavljaju direktan substitut za osobe sa dugim radnim iskustvom, niti ova penzionisanja utiču na fluktuaciju radne snage.

Najveći kratkoročni efekat bi se osjetio prinudnom naplatom neuplaćenih doprinosa i povećanjem obuhvata zaposlenih osoba kroz kampanje suzbijanja i sankcionisanja rada na crno. Slične kampanje koje su provođene 2007. godine su nakratko povećale zaposlenost za 12%, ali je nakon završetka kampanje značajan broj prijavljenih odjavljen. Ova kampanja podrazumijeva pravičan tretman i obuhvat svih poslodavaca, pa i onih koji imaju političku zaštitu. Za firme koje krše zakon i isplaćuju plate bez uplate doprinosa, potrebno je primjeniti sankcije koje su već definisane u zakonu.

Ove mjere mogu dovesti do kratkoročnih poboljšanja, ali da bi ta poboljšanja bila dugoročno održiva, BiH mora stvoriti ambijent za masovno zapošljavanje. I ovdje je neophodno napraviti bolne rezove. U okviru sistema zapošljavanja, potrebno je napraviti dosljednu provjeru statusa osoba koje su prijavljene kao nezaposlene (a često rade na crnom tržištu, posjeduju značajnu imovinu, ili su dobrovoljno nezaposlene osobe iz različitih razloga). Sve osobe koje su registrovane na birou samo radi ostvarivanja različitih socijalnih prava treba proslijediti na službe socijalne zaštite, koje bi trebale utvrditi njihov stvarni status socijalne potrebe kroz posjete pojedinačnim korisnicima. Ove posjete bi otežale ili onemogućile sadašnju praksu da korisnici imovinu i automobil prijavljuju na druga lica, donesu potvrdu da nemaju registrovanu imovinu niti automobil, i tako ostvare prava. Službe socijalne zaštite trebaju bitno poboljšati sistem preispitivanja stanja socijalne zaštite i poboljšati politiku targetiranja korisnika.

Naredni predloženi korak odnosi se na ukidanje prava koja se isplaćuju iz sistema zapošljavanja, a nemaju veze sa istim (kao što su npr naknade za boračku populaciju). Odluka o isplatama naknada za nezaposlene veterane u FBiH dovela je do masovne tranzicije osoba iz statusa zaposlenosti u status nezaposlenosti, gdje su se lica odjavljivala i prelazila u neformalni sektor, time stvarajući ogromne troškove za sistem. Broj korisnika naknada za nezaposlene borce se kretao oko 100,000 korisnika koji su duži vremenski period ostvarivali naknadu od 150 KM mjesečno. Trošak ove odluke, koja je donesena nekoliko dana prije izbora 2006 godine, u bliskoj koordinaciji parlamentarnih stranaka i udruženja veterana, paralisao je sistem zapošljavanja, a ukupan iznos prava premašuje ukupan deficit u 2014 godini (za vlade na svim nivoima), za koji će se BiH vlade zadužiti kod međunarodnih finansijskih institucija.

Naredno dugoročno poboljšanje sistema zapošljavanja bilo bi dalje jačanje sistema planiranja i monitoringa nad korištenjem sredstava za aktivne mjere. Ove mjere su čest subjekt političkih zloupotreba, te je potrebno eliminisati uticaj politike, i spriječiti odluke o usmjeravanju sredstava na politički popularne mjere koje nisu u skladu sa definisanim planovima zapošljavanja, specificiranim ciljnim grupama i mjerama koje su određene za ove ciljne grupe.

Rješavanjem ovih problema, stvorio bi se prostor za rješavanje svih drugih nagomilanih problema. Potrebno je samo čudo, ili dolazak meritokratije koja se ne boji političke cijene bolnih, ali zaista neophodnih reformi.

7. mart 2014. godine