Vlada Republike Srpske je u decembru 2014. godine usvojila plan Ekonomske politike za 2015. godinu. Mjere predviđene ovim planom, kako najavljuju zvaničnici iz ovog entiteta, bi trebale da značajno poboljšaju situaciju u RS, privuku strane investitore, poboljšaju zaposlenost i olakšaju situaciju za poslodavce, u smislu smanjenja nameta. Po ko zna koji put najavljuju se korjenite promjene, što zvuči nevjerovatno ako se uzme u obzir da vlast u Republici Srpskoj u proteklih osam godina čine iste tri stranke (SNSD, DNS i SPRS).
Svakako vrijedi napomenuti da ova Ekonomska politika, kao i Budžet Republike Srpske za 2015. nisu dobili podršku tri ključna partnera Vlade RS. Podsjećamo, ključni zahtjevi tri najvažnija partnera, Privredne komore RS, Unije poslodavaca RS i Saveza sindikata RS su bile rasterećenje privrede od fiskalnih i parafiskalnih nameta, povećanje neoporezivog dijela plaće, izmjene zakonske regulative koja bi osigurala povoljniji privredni ambijent (Privredna komora RS), činjenica da nije precizirano usvajanje novog Zakona o radu (Udruženje poslodavaca RS), te nepovezivanje doprinosa radnicima/ama, kao i mali iznos sredstava planiranih za socijalno zbrinjavanje radnika/ca (Savez sindikata RS).
Istinomjer ovom analizom donosi presjek i poređenje najvažnijih mjera iz Ekonomske politike 2015. sa obećanjima koje su partije koje čine Vladu RS dale u predizbornim kampanjama 2010. i 2014. godine.
Govoreći o programima stranaka koje čine Vladu RS, zanimljivo je da su Socijalistička partija i SNSD u 2014. godini dale značajno manji broj obećanja nego u kampanji za izbore 2010. godine. SNSD je smanjila broj obećanja sa 231 na 113, dok je SPRS smanjila broj obećanja sa 125 na tek 14. DNS je obećavala više nego 2010. godine (86 obećanja 2010. godine – 214 obećanja 2014. godine). Socijalistička partija, pored toga što je dala tek 14 obećanja, nije imala ni poseban program za ove izbore, nego je u tu svrhu koristila Program rada svoje partije. Podsjetimo da je za prošle izbore SPRS prosto prepisala predizborni program Demokratske partije socijalista Crne Gore.
Prema Ekonomskoj politici, u 2015. godini ključni ciljevi Vlade RS su: oporavak privrede i privredni rast, reforma javnog sektora, fiskalna konsolidacija, očuvanje socijalne sigurnosti i europski put Republike Srpske. Vlada RS je u istom dokumentu iznijela niz mjera koje će dovesti do ispunjenja ovih ciljeva, pa krenimo redom.
OPORAVAK PRIVREDE I NOVI PRIVREDNI RAST
Ova politika će se zasnivati na tri cilja, a to su, pozitivan privredni rast, poboljšanje konkurentnosti i likvidnosti privrede i povećanje broja zaposlenih. Kao mjere za postizanje ovih ciljeva se navodi donošenje više zakona i drugih mjera, od kojih su najzanimljiviji:
- rasterećenje obaveza na rad za novozaposlene radnike na određeni vremenski period
- donošenje Zakona o poreskom sistemu RS
- izmjena Zakona o administrativnim taksama
- donošenje novog Zakona o porezu na dobit
- utvrđivanje jedinstvene poreske stope za porez na nepokretnosti za sve lokalne zajednice
- izgradnja TE Ugljevik i TE Stanari
- izgradnja više hidroelektrana
- nastavak izgradnje više autoputeva u RS
- povećanje najniže plate
- subvencioniranje poljoprivrede
Prema planovima Vlade RS, ove mjere bi trebale povećati broj zaposlenih, privući strane investitore poboljšanjem poslovne klime i olakšavanjem poslovanja u RS. Isto bi trebala učiniti i izgradnja termoelektrana, hidroelektrana i autoputeva.
Ova obećanja su donekle u skladu sa obećanjima koje su partije koje čine Vladu RS dale u predizbornom periodu. I DNS i SNSD su pred izbore obećavale umanjenja poreza, fiskalno rasterećenje privrede i povećanje subvencija u poljoprivredi. Što se tiče izgradnje elektroenergetskih objekata i infrastrukture (u ovom slučaju autoputeva), SNSD u svom predizbornom programu ova pitanja nije spomenuo, dok je DNS u svom programu naveo obje stavke, posebno naglasivši izgradnju autoputa od Banja Luke do Doboja, te od Doboja ka granici sa Hrvatskom. SPRS, budući da program za izbore 2014. praktički nije ni imala, se nije doticala ovih oblasti.
Problematično u svemu ovome je, međutim, to što su ove partije već dale ovakva obećanja, još 2010. godine, te su u naredne četiri godine vrlo malo ili nimalo radile na njihovom ispunjenju. Tako je npr. SNSD obećavao uvođenje više stopa poreza na dohodak, pojednostavljenje procedura za pokretanje poslova, a ni izgradnja novih hidroelektrana i termoelektrana nije započeta. Jedino u oblasti infrastrukturnih obećanja, konkretno, po pitanju izgradnje novih autoputeva je u mandatu 2010-2014 zabilježen neki napredak, iako su i ta obećanja ispunjena sa velikim zakašnjenjem, a bitno je napomenuti da u četiri godine mandata nisu završene ni pripreme za prolazak kodidora Vc kroz Republiku Srpsku. Još jedna zanimljivost je da je u proteklih 8 godina SNSD večinu svog programa posvetio energetskom sektoru, konkretno izgradnji novih termoelektrana i hidroelektrana, a u programu za izbore 2014. godine, energetski sektor nije ni spomenut.
REFORMA JAVNOG SEKTORA
Do reforme javnog sektora će se, prema Ekonomskoj politici 2015. doći ispunjenjem sljedećih pet ciljeva: efikasna javna uprava i lokalna samouprava, konsolidacija zdravstvenog sektora, profitabilna javna preduzeća, stabilan finansijski sektor, efikasno pravosuđe i kvalitetno obrazovanje.
Ispunjenje ovih ciljeva se planira postići mjerama kao što su reforma Vlade i republičke uprave u smislu boljeg pozicioniranja resora, smanjenjem uposlenih u organima lokalne samouprave, definiranjem razvoja lokalne samouprave u narednom periodu, smanjenjem uposlenih u javnim preduzećima i izjednačavanjem plata sa platama zaposlenih u javnoj upravi, stabilizacijom finansijske situacije u zdravstvenom sektoru, objedinjavanjem nadzora finansijskog sektora, borbom protiv korupcije, te kroz reformu obrazovnog sektora u smislu kreiranja upisnih politika u skladu sa tržištem rada.
U programu za Opšte izbore 2014, SNSD i DNS su davali obećanja koja su vezana za reformu javne uprave i lokalne samouprave i ta obećanja su se uglavnom odnosila na racionalizaciju administracije, skraćivanje procedura, informatizaciju uprave, te veće ovlasti lokalne samouprave.
Ova obećanja su bila aktuelna i 2010. godine kod dvije od tri partije koje su činile i još uvijek čine vlast u RS. Tako je npr. SNSD imao više obećanja o uštedama u javnoj upravi i administraciji, slično kao i SPRS. Ne treba ni napominjati da ova obećanja nisu ispunjena. Kada je u pitanju lokalna samouprava, u proteklom mandatu su usvojene izmjene i dopune Zakona o lokalnoj samoupravi koji je, prema najavama, trebao dati veće ovlasti lokalnim samoupravama i generalno poboljšati njihov položaj. Takva obećanja su u svojim kampanjama za izbore 2010. godine imale i SPRS i SNSD, pa je tako SNSD obećao ojačati ulogu lokalnih zajednica, a SPRS obećavao jačanje institucija direktne demokratije u lokalnim zajednicama, samostalnost jedinica lokalne samouprave u upravljanju vlastitom imovinom, te decentralizaciju. Niti jedno od ovih obećanja nije ispunjeno u potpunosti, što je izgleda postalo jasno i vlastima u RS, budući da i poslije novih izbora obećavaju iste stvari. Zaista je neophodno zapitati se šta je konkretno ova vlast radila u proteklih osam godina u ovom entitetu.
Zanimljivo je da SNSD, u programu za izbore 2014. godine, nije posvetio nimalo pažnje zdravstvenom sektoru. DNS je, za razliku od svojih koalicionih partnera, zdravstvu posvetio malo više pažnje, pa iz ove oblasti ima 15 obećanja, ali se njihova obećanja ne odnose na finansijsku konsolidaciju zdravstvenog sektora, nego uglavnom na uspostavljanje što većeg nivoa partnerstva između javnog i privatnog zdravstva, te zdravstvenu zaštitu stanovništva u ruralnim sredinama.
Za razliku od ovih izbora, SNSD je 2010. godine dao nekoliko značajnih obećanja u oblasti zdravstva. Dio njih se odnosio na izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih bolnica, dok je SPRS obećavao gradnju ambulanti u seoskim područjima, što je u skladu sa obećanjima DNS-a pred izbore 2014. godine. DNS je, sa druge strane i u 2010. godini obećavao reorganizaciju zdravstvene zaštite i izjednačavanje društvene i privatne prakse u zdravstvu. U prošlom mandatu je bilo malog napretka u smislu izgradnje i rekonstrukcije bolnica, mada niti jedan od najavljivanih projekata nije u potpunosti priveden kraju, dok nikakve reorganizacije zdravstvene zaštite nije bilo.
Borba protiv kriminala i korupcije je lajt motiv reforme pravosuđa koja se predlaže u Ekonomskoj politici 2015. Naravno, ova pitanja su spomenuta i u predizbornim programima partija koje čine vlast u RS, pa je tako DNS obećao strogo kažnjavanje korupcije pri javnim nabavkama, SNSD se posvetio pravnoj sigurnosti poslovanja, a čak i SPRS ima dva obećanja u ovoj kategoriji.
Tokom proteklog mandata nije se mnogo radilo na jačanju pravosuđa i borbi protiv korupcije, što jasno pokazuju rezultati obećanja o jačanju pravosuđa u RS (SNSD) te usklađivanja krivičnih zakona sa EU regulativama (SPRS). Dakle, iako je lajt motiv skoro svih političkih figura u Bosni i Hercegovini borba protiv kriminala i korupcije, iz njihovog rada, a i izvještaja međunarodnih institucija, jasno je da je za političare u RS-u i cijeloj BiH borba protiv korupcije i kriminala samo mrtvo slovo na papiru.
Vlasti u RS će, prema Ekonomskoj politici 2015, izvršiti reformu obrazovanja na način da će uskladiti upisne politike sa tržištem rada. Partije na vlasti u RS su i u predizbornoj kampanji 2014. godine obećavale upravo ono što je i napisano u Ekonomskoj politici, što uopšte ne bi predstavljalo problem da nisu isto obećavale i 2010. godine. Naravno, u tom mandatu nije bilo nikakve značajnije reforme obrazovanja.
FISKALNA KONSOLIDACIJA
Prema planovima Vlade RS, do finansijske konsolidacije ovog entiteta bi trebalo doći prije svega smanjenjem javne potrošnje, poboljšanjem naplate javnih prihoda i efikasnijim radom kontrolnih organa. Navedeno je i da će se pojačati kontrola trošenja javnih sredstava, te da će se smanjiti broj zaposlenih u javnoj upravi. Ekonomska politika je u ovoj oblasti konzistentna sa obećanjima koje su dvije od tri partije (SNSD i DNS), dale u predizbornim programima za izbore 2014. godine, budući da su i jedna i druga partija najavljivale racionalizaciju administracije i bolju kontrolu trošenja javnih sredstava.
U svom programu za izbore 2010. godine DNS nije imao niti jedno obećanje koje se odnosi na racionalizaciju javne uprave/administracije ili smanjenja troškova u istoj, dok su njihovi koalicioni partneri SNSD i SPRS imali više takvih obećanja, pa je tako SNSD obećavao manje troškove u državnoj upravi i javnim fondovima, identifikaciju suvišnih troškova i ostvarenje ušteda u budžetskom planiranju i manje troškove administracije, dok je SPRS u svom “posuđenom” predizbornom programu obećao smanjiti troškove administracije za 25%. Niti jedno od ovih obećanja nije ispunjeno.
OČUVANJE SOCIJALNE SIGURNOSTI
Da bi očuvala socijalnu sigurnost, Vlada RS planira postići sljedeće ciljeve: dugoročnu stabilnost penzijskog sistema, očuvati dostignuti nivo davanja boračkim kategorijama, unaprijediti socijalnu, porodičnu i dječiju zaštitu, poboljšati položaj mladih, te završiti započete projekte trajnih rješenja za raseljena lica, izbjeglice i povratnike.
U smislu stabilnosti penzijskog sistema, u Ekonomskoj politici se navodi da će Vlada posebnu pažnju posvetiti regulisanju rada na crno i sive ekonomije, imajući u vidu trenutno nezadovoljavajući odnos broja osiguranika prema broju korisnika prava. Također se navodi i da će se penzije nastaviti povećavati, te da će se razmotriti modeli novih izvora finansiranja penzijskog sistema.
U programima DNS-a i SNSD-a za izbore 2014. godine spominje se jedino borba protiv sive ekonomije dok o ostalim mjerama iz ekonomske politike nema riječi. SNSD je sa druge strane, u predizbornoj kampanji 2010. godine dao niz obećanja koja su trebala značajno poboljšati i stabilnost penzionog sistema, a i sam položaj penzionera u RS, među kojima su penzije u visini od 60% prosječne plate u RS, podsticajne mjere za dobrovoljnu penzionu štednju, sporiji rast broja penzionera, kao i promociju trećeg stuba PIO. Do ispunjenja ovih obećanja nije došlo, pa su se u Vladi RS poslužili već oprobanom taktikom reciklaže obećanja, prešućujući činjenicu da su ove mjere mogli sprovesti i prije četiri godine.
Oblast boračke politike neće biti izložena radikalnim promjenama. U Ekonomskoj politici se navodi da će Vlada u prvoj polovini 2015. godine završiti program stambenog zbrinjavanja 5.606 porodica iz kategorije boračke populacije, te da će se nastaviti pružati podrška zapošaljavanju i samozapošljavanju boraca i RVI. DNS je jedina partija u ovom sazivu Vlade RS koja je u predizbornom programu za izbore 2014. godine posvetila barem malo prostora pravima i položaju boraca, a njihova obećanja se najviše odnose na pomoć pri zapošljavanju boraca.
Zanimljivo je da je u intervjuu Oslobođenju 13.01.2015. godine, premijerka Cvijanović izjavila kako je program stambenog zbrinjavanja boraca završen, što je prema navodima iz Ekonomske politike 2015, a i prema monitoringu koji je sproveo Istinomjer, očigledna neistina. SNSD je u prošlom mandatu također obećao i pokretanje novih programa stambenog zbrinjavanja boraca i RVI, kao i podsticaje za preduzetništvo demobilisanih boraca i visok nivo invalidnina najviših RVI. Kao što se može vidjeti, ni ova obećanja nisu ispunjena u prethodnom mandatu.
Što se porodice i mladih tiče, u Ekonomskoj politici se navodi da će se nastaviti sa unapređivanjem sistema zaštite od nasilja u porodici, te da će se realizovati aktivnosti na sprovođenju mjera populacione politike kroz projekat „Fond treće i četvrto dijete“. Kao jedna od mjera se spominje i projekat subvencioniranja kamatnih stopa na stambene kredite mladim bračnim parovima.
SNSD u svom programu nije imao obećanja vezanih za ovu oblast, dok je DNS imao obećanja koja su u skladu sa napisanim u Ekonomskoj politici. U proteklom mandatu, SNSD je u okviru ove oblasti obećavao podsticaje za višečlane porodice i kreditne linije za zbrinjavanje mladih bračnih parova. Niti jedno od ova dva obećanja nije ispunjeno u potpunosti.
EUROPSKI PUT REPUBLIKE SRPSKE
Svoj put u EU Republika Srpska planira započeti uspostavljanjem mehanizma koordinacije sa EU, rješavanjem pitanja “Sejdić i Finci”, te unapređivanjem regionalne saradnje.
DNS i SPRS su, za razliku od SNSD-a, u predizbornim programima 2014. godine imali obećanja koja se tiču EU i NATO integracija i spoljne politike uopšte, ali niti jedno koje se može uporediti sa konkretnim mjerama iz Ekonomske politike. U proteklom mandatu, SNSD je bio dio vlasti na državnom nivou koja nije uspjela implementirati presudu “Sejdić i Finci”, niti uspostaviti mehanizam koordinacije za EU integracije. Što se odnosa sa zemljama regiona tiče, odnos RS je bio zadovoljavajući jedino sa Srbijom, u smislu ekonomske saradnje, dok se odnos sa ostalim zemljama iz regiona svodio na protokolarne sastanke.
Ekonomska politika Republike Srpske za 2015. godinu je skup mjera koje bi, ukoliko se sprovedu većim dijelom ili u potpunosti, sigurno dovele do poboljšanja stanja u RS. Međutim, kao što se može pročitati u ovoj analizi, skoro sve mjere su bile obećane još 2010. godine, ali budući da su ove partije ispunile samo 4% obećanja u mandatu 2010-2014, i pored toga što je ista koalicija na vlasti posljednjih 10 godina, teško je vjerovati da će se Ekonomska politika 2015. implementirati u većoj mjeri.