Kultura javne riječi

screencapture-webcache-googleusercontent-search-1478191901020

 

Emire Suljagiću, nije bitno iz čije si se kutarisao nego u čiju se zavlačiš. Šta ćeš jadan ne bio, ako se parkiraš s tom lijepom glavom u nečiju ko ne izlazi iz tuđe dok ne naplati. Biće da si izabrao do sada najgore, a hodao si iz jedne u drugu, jadan ne bio, ko anamo nekakva.

Kad ste tražili da vam se pomogne, pričao si da sam jedan od rijetkih koji je to razumio. Jadan ne bio, kakav si doktor nauka kad ništa ne pamtiš. Ispada, da bi bolje bilo da sam vas sikterisao nego što sam vam pomogao. Ima jedan Mustafić iz tvog sela koji je devedesete iz moje kuće odnio dobar peškeš. Prodao ga familiji po Sarajevu, vratio se u Srebrenicu i srao ko što ti sada sereš. Njega sam sikterisao davno, a ima vas bukadar što ste gori od njega. Bojim se, kad bi vam ko platio da bi protiv sebe svjedočili. Nije mi krivo za njega jer je budala i nepismen, a za tebe mi je žao jer sam znao da ovo drugo nisi a da ovo prvo jesi.

Nisam ja ni pamtio ono što sam halalio, a cvijet sam stavio da bi ti, jadan ne bio, kazao da je važnija Srebrenica, da treba pobjedu zato što kažu da je devedesetih imala 28.000 Bošnjaka, 7.500 Srba.

Pitaj Fadila, Ibrahima, Bibera i Tarana ko je i što je dolazio ‘90. i ‘91.godine u Bratunac i Srebrenicu, pa nek ti kažu ne bi li i ti nešto naučio. Ne trebam ja da ti se obraćam, nego oni koje nikad nisam unizio kad su mi se obraćali. Što ne pitaš žene iz Srebrenice, filmadžije iz Srebrenice, školsku djecu sa Ilidže što sa 12 autobusa obiđu Srebrenicu svake godine, one što idu na Marš mira, one što su im asfaltirani putevi sa mojim odobrenjem ili one što šalju dopise pa grade džamije.Pitaću ih i ja što puštajuiI tebe da misliš da si ti zbog nečeg dobar čovjek.

Trebao si reći ljudima da je 500 KM dato za akciju da Bošnjaci u Republici Srpskoj postignu što bolji rezultat na pretprošlim izborima. Provjeri što je, nakon što se pokrenuo narod, neko zaboravio platiti obećano aktivistima u Brčkom, Gradišci, Banja Luci, Zvorniku i Srebrenici. Išao si u Tursku da završiš finansijsku konstrukciju. Turcima si glumio velikog političara samo da ti daju pare. Ako su vam dali pare šta ste s njih uradili i što me ne spomenu prijateljima kojima sam rekao da ćeš doći. Ne prodaji jadan ne bio Srebrenicu i ne spominji mene kad trguješ. Ne idi u partije koje dobivaju glasove što prodaju obećanja, a ne rade ništa osim što svakoga kritikuju.

Moj bivši ministre, skinuo si 500.000 KM sa škole u Blažuju da se ne napravi, a jedini su ti problem bile religije u školama. Proučuću ti Fatihu, jer sam video da ti nećeš da je učiš, da ti Bog da pamet, jadan ne bio, jer za takve kod Bošnjaka žene kažu “možda je ograjso”, a Fatiha je najbolja dova da Bog pomogne i onima koji su zalutali.

P.S.

Općina Ilidža je u periodu 2012. – 2016.godine za podršku povratka, infrastrukturnu podršku i sjećanje na žrtve genocida izdvojila 201.427,05 KM direktnih budžetskih sredstava bez vanbudžetske podrške i iznalaženja sredstava od drugih izvora. Finansirali smo razne projekte od izgradnje ulica, finansijske pomoći udruženjima koja zastupaju interese Srebreničana do podrške samoj Općini Srebrenica. Ilidža je po najmanje primjer Općine koja nema senzibilitet za bolnu ranu svih Bošnjaka Srebrenicu, sve u svrhu oživljavanja Srebrenice jer smo svjesni da bez Srebrenice nema cjelovite Bosne i Hercegovine. Napomenuo bih da su poslije genocida mnogi Srebreničani svoj novi život nastavili upravo na Ilidži, a mi smo ih primili onako kako braći dolikuje. U mandatnom period 2012. – 2016.godine, predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg su porijeklom iz Srebrenice.

Saopćenje načelnika općine Ilidža, Senaida Memića, objavljeno na zvaničnoj stranici Općine 2.11.2016. (u međuvremenu obrisano sa iste).

Pitajte Istinomjer!