Koliko je “mostarizacija” Bosne i Hercegovine zaista moguća?

Vidljivo je da političari pod “mostarizacijom” Bosne i Hercegovine podrazumijevaju različite stvari i vide različite uzroke i moguće krivce. Tako je za jedne “mostarizacija” opasnost od neodržavanja izbora, za druge nemogućnost biranja domova naroda i s tim u vezi njihovo “nepostojanje” nakon izbora, što bi rezultiralo nemogućnošću donošenja zakona, a za treće “betoniranje faktičkog stanja” u cilju “održavanja na vlasti” određenih političkih partija u BiH.

Svjedoci smo da već izvjesno vrijeme političke ličnosti u Bosni i Hercegovini u javnosti koriste termin “mostarizacija” Bosne i Hercegovine, upotrebljavajući ga isključivo u konekstu nove političke krize nastale nakon presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po apelaciji Bože Ljubića. Tako se pod “mostarizacijom” Bosne i Hercegovine uglavnom podrazumijeva neka vrsta blokade funkcionisanja političkog sistema Bosne i Hercegovine koja bi mogla nastati kao posljedica nerješavanja problema izmjene Izbornog zakona BiH, aludirajući na stanje u kojem se nalazi Grad Mostar u kojem već 10 godina nisu održani lokalni izbori. Podsjećamo, lokalni izbori u Mostaru posljednji put su održani 2008. godine. Nakon što je Ustavni sud BiH 18.01.2012. godine donio Rješenje kojim je utvrdio da “Parlamentarna skupština BiH nije izvršila odluku Ustavnog suda BiH broj U9/09 od 26.11.2010. godine u ostavljenom roku od 6 mjeseci od dana nakon objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, te da “odredbe čl. 19.2 stav 1.i 3. i čl. 19.4. stav 2. do 8. Izbornog zakona BiH prestaju da važe…”, Izborni zakon BiH nikada nije izmijenjen na način da se ova odluka sprovede i time obezbijede uslovi za održavanje lokalnih izbora u Gradu Mostaru.

Podudarnost mostarskog problema sa problemom vezanim za izmjene Izbornog zakona BiH nakon presude Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića, više je nego očita. U oba slučaja odluke Ustavnog suda BiH nisu provedene, nakon čega su sporni članovi Izbornog zakona izbrisani, te izborni proces ugrožen.

Stoga je, ubrzo nakon što je postalo jasno da bi implementacija presude po Ljubićevoj apelaciji mogla postati okidač za novu političku krizu, termin “mostarizacija” Bosne i Hercegovine postao opšteprihvaćen od svih aktera političke scene, te često korišten u svrhu obrazlaganja mogućeg razvoja situacije.  

Tako delegat u Domu naroda PS BiH, Mario Karamatić kaže:

Imamo ozbiljnu presudu Ustavnog suda BiH. Mi ako ne napravimo izmjene Izbornog zakona koje određuju na koji način će biti izabrano i koliko zastupnika, doći ćemo u tzv. “mostarizaciju BiH”, odnosno da nećemo moći izabrati nove članove domova naroda. Ako nema Doma naroda, nema državnih zakona i doći ćemo u blokadu, a ono što je najgore nakon toga više neće imati tko donijeti zakonska rješenja.

Marijo Karamatić, 29.09.2017.

Staša Košarac, delegat u Zastupničkom domu PS BIH o “mostarizaciji” BiH govori na slijedeći način:

Jedino u tom slučaju, kada ne bi bilo izbora, SDA i njen lider bi mogli da zadrže pozicije na kojima su sada. S obzirom na dramatičan pad rejtinga SDA kod bošnjačkih birača, pokušaj “mostarizacije” cijele BiH je Bakirova jedina šansa da se održi na vlasti.

Staša Košarac, 04.12.2017.

Ministar vanjskih poslova BiH, Igor Crnadak također smatra “da ukoliko dođe do veće blokade BiH, može doći i do “mostarizacije cijele države”, dok poslanik Nezavisnog bloka u Zastupničkom domu PS BiH, Senad Šepić ide korak dalje i mišljenja je “da neće doći do dogovora, te tvrdi da  SDA i HDZ pokušavaju napraviti “mostarizaciju” cijele BiH, ali da u tome neće uspjeti”. Sličnog stava kao Šepić je i predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a HNK, Zoran Mikulić koji tvrdi “da je vidljivo da SDA i HDZ BiH ne žele doći do bilo kakvih izmjena zakona i da žele da, uz asistenciju i međunarodne zajednice, na neki način zabetoniraju faktičko stanje i da dođe do mostarizacije FBiH“.

Na mogućnost “mostarizacije” upozorio je i predsjedavajući Zastupničkog doma PS BiH, Šefik Džaferović koji je na pitanje novinarke “može li se Bosni i Hercegovini dogoditi da postane ono što je danas Mostar…” između ostalog odgovorio:

Svi moramo najozbiljnije shvatiti takvu mogućnost. To bi nas vodilo u destabilizaciju. Bosna i Hercegovina mora održati Opšte izbore ove godine i svi trebamo učiniti sve kako bi smo došli do izmjena Izbornog zakona koji će nam omogućiti održavanje izbora.

Šefik Džaferović, 21.01.2018.

Da su i predstavnici međunarodne zajednice u BiH usvojili taj izraz, svjedoči i izjava Valentina Incka, koji komentarišući zaključke sa jedne od sjednica Savjeta za provođenje mira naglašava da “ne treba gubiti vrijeme i razmišljati o tome da li naredne izbore treba odložiti ili otkazati”:

S tim u vezi, bilo je dosta debate. Od nekih mišljenja da neće biti nikakav problem dobiti novi Izborni zakon, do drugih mišljenja da će možda doći do “mostarizacije”, što znači da neće biti izbora na državnom nivou idućeg oktobra…

Valentin Incko, 24.2.2017.

Vidljivo je dakle da političari pod “mostarizacijom” Bosne i Hercegovine podrazumijevaju različite stvari i vide različite uzroke i moguće krivce. Tako je za jedne “mostarizacija” opasnost od neodržavanja izbora, za druge nemogućnost biranja domova naroda i s tim u vezi njihovo “nepostojanje” nakon izbora, što bi rezultiralo nemogućnošću donošenja zakona, a za treće “betoniranje faktičkog stanja” u cilju “održavanja na vlasti” određenih političkih partija u BiH.

No, koliko je “mostarizacija” Bosne i Hercegovine u smislu blokade funckionisanja njenog političkog sistema na bilo koji način zaista moguća?

Prije svega, Centralna izborna komisija (CIK) imala je zakonski osnov da raspiše Opšte izbore, te je uskladu sa tim to i učinila. Sada je sasvim izvjesno da će Opšti izbori biti održani u oktobru 2018 godine. Dakle, u tom segmentu “mostarizacije” ne može i neće biti.

Kada se govori o “mostarizaciji” u kontekstu opasnosti “nepostojanja” domova naroda ukoliko se ne iznađe rješenje za implementaciju Izbornih rezultata u tom dijelu, važno je napomenuti da je u nekim svojim ranijim odlukama Ustavni sud BiH dao jasne stavove, mišljenja i obrazloženja koja ne idu u prilog tezi o mogućem “nepostojanju” domova naroda. Govoreći tako na temu isteka mandata delegatima u domovima naroda, član CIK-a, Vlado Rogić pozivajući se na član 13. a Izbornog zakona BiH koji između ostalog kaže da “mandat članova predstavničkih organa izabranih na redovnim izborima traje četiri godine i teče od dana objavljivanja rezultata izbora u Službenom glasniku BiH”, te dodaje:

Članak 13 a Izbornog zakona BiH je tu nedvosmislen. Dakle mandat zastupnika odnosno izabranih dužnosnika traje 4 godine. Definirano je da on svoju dužnost preuzima proglašenjem u Službenom listu BiH. Dakle, danom objave u Službenom listu i protekom 4 godine ističe mandat zastupniku, odnosno izaslaniku.

Vlado Rogić, 13.05.2018.

Sa druge strane, njegov kolega Suad Arnautović podsjeća na stav Ustavnog suda BiH u predmetu U-1/11 od 13. jula 2012. godine, kada je Ustavni sud BiH rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića koji je u vrijeme podnošenja zahtjeva obnašao dužnost zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, između ostalog iznio stav u kojem se govori o “kontinuitetu funkcioniranja države”. Podsjećamo, tokom rješavanja predmeta, od strane Narodne skupštine Republike Srpske pokušana je biti osporena “formalna aktivna legitimacija podnositelja Zahtjeva (Sulejmana Tihića) s obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini prije podnošenja Zahtjeva održani parlamentarni izbori, čime je prestao mandat na funkciji podnositelju Zahtjeva”. Dakle, u momentu kada je Tihić podnio Zahtjev, on je bio delegat u Domu naroda PS BiH i njegov potpredsjednik i sa ostalim delegatima iz Doma čekao implementaciju izbornih rezultata u dijelu u kojem se oni odnose na imenovanje novih delegata u Dom naroda PS BiH. Ustavni sud BiH tom prilikom “utvrdio je kako je Tihićev mandat, koji je počeo 14. marta 2007, tekao do 14. marta 2011. godine, ali pod uvjetom da je novi saziv Doma naroda konstituiran do tog datuma”. Ustavni sud navodi dalje da “ovakva odredba ima za cilj da osigura kontinuitet vlasti i stalnost Parlamenta u državi, jer nemogućnost konstituiranja tijela nakon izbora ne smije utjecati na mogućnost izvršavanja vlasti, a time i na funkcionalnost države…Ukoliko bi se ovim subjektima uskratio legitimitet, naveo je Ustavni sud, da to čine u vremenskom periodu od novih izbora do konstituiranja relevantnog tijela, očigledno je da bi postojala praznina u zaštiti ustavnosti, što zasigurno nije bila namjera ustavotvorca…”.

Arnautović na kraju naglašava da u skladu sa ovim i sličnim odlukama Ustavnog suda, “sadašnji organi vlasti moraju nastaviti u kontinuitetu funkcionirati kako bi se osigurao kontinuitet vlasti i stalnost Parlamenta u državi, jer nemogućnost konstituiranja tijela nakon izbora (iz bilo kojeg razloga) ne smije utjecati na mogućnost izvršavanja vlasti, a time i na funkcionalnost države” dodajući da “državni organi u sadašnjem sazivu nastavljaju djelovati sve dok se, kako je propisano citiranim odredbama Izbornog zakona BiH, novoizabrani delegati, poslanici i članovi ne konstituiraju nakon izbora, jer njihov mandat otpočinje danom konstituiranja predstavničkih tijela i kada izabrani nositelj mandata koji je izabran direktnim ili indirektnim izborom potpiše izjavu kojom prihvaća ili odbija mandat”.

26.02.2018.

Dakle, ovakvi stavovi Ustavnog suda BiH ne idu u prilog tezi o “mostarizaciji” Bosne i Hercegovine ni u kontekstu u kojem se o njoj govori u smislu blokade funkcionisanja države, jer će domovi naroda u oba saziva biti u zakonskoj obavezi da nastave svoje mandate sve do imenovanja novih saziva, ma kada i ma kako to bilo učinjeno, što obezbjeđuje kontinuitet vršenja vlasti.

Dvije stvari su jasne.

Prva, obzirom na navedene stavove Ustavnog suda BiH, do “mostarizacije” Bosne i Hercegovine u smislu blokade njenog funkcionisanja ne može doći. Bilo kakva blokada izazvana vanzakonskim djelovanjem nešto je sasvim drugo i uvijek moguće, sa ili bez kriza “izazvanim” odlukama ustavnih sudova. U tim slučajevima takvu vrstu problema trebala bi rješavati nadležna tijela zadužena za provedbu vladavine prava.

I druga, ono što jeste i što ostaje problem koji će morati biti rješen, je način implemetacije izbornih rezultata u dijelu koji se odnosi na izbor delegata u Dom naroda PS FBiH. I dalje, u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH, prevashodna odgovornost stoji na zakonodavcu – Parlamentarnoj skupštini BiH. I dalje, građani Bosne i Hercegovine čekaju da delegati koje su oni izabrali i koje plaćaju da rade svoj posao, ispune svoju zakonsku obavezu.

(istinomjer.ba)

 

Većina u NS RS-a odbila Šukalovu inicijativu o izmjenama i dopunama Zakona o javnim tužilaštvima i Zakona o krivičnom postupku Srpske.

Šukalo je svoju inicijativu obrazložio time da “treba brisati član 29. Zakona o izmjenama zakona o javnim tužilaštvima...

Neodlučni CIK i stranka “Dr. Vojislav Šešelj”

Opći izbori sve su bliže, a Centralna izborna komisija BiH (CIK), ako je suditi po ovjerama kandidatura političkim partija, prilično neodlučno dočekuje iste. Naime, CIK je najprije odbio ovjeriti...



Bećirović tvrdi da Izetbegović nije sarađivao sa opozicijom

Da je Bakir Izetbegović ipak sarađivao i sarađuje sa opozicijom svjedoči nekoliko primjera, od kojih je primjer saradnje tokom razgovora o izmjenama Izbornog zakona BiH najaktuelniji. U...