Oslobođenje: Javno ste na nizu primjera, kao što je Agencija za promociju stranih investicija (FIPA), ilustrirali nacionalni debalans na štetu Bošnjaka kada je u pitanju raspodjela rukovodećih mjesta. Kakvo je stanje kada je u pitanju više od 70 državnih agencija, uprava i direkcija?
Bakir Izetbegović: Ovo se pitanje jednom zasvagda mora izvesti na čisto. Nisam za to da trošimo vrijeme na prebrojavanje krvnih zrnca Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima u zajedničkim institucijama vlasti, ali ovako neće ići. Nije prihvatljivo da neko uzme više nego što mu pripada, a onda govori kako nije ravnopravan, kako mu to ne treba.
(Oslobođenje, 17. 3. 2012.)
Komentar:
SDA, čiji je Izetbegović potpredsjednik, je na press-konferenciji održanoj 24. 11. 2011. godine (Link OVDJE) prebrojala krvna zrnca svim uposlenim u državnim institucijama, pozivajući se na Dejtonski mirovni sporazum:
“SDA će nastaviti sa insistiranjem na postizanju i provođenju Sporazuma o etničkoj zastupljenosti na glavnim pozicijama u institucijama Bosne i Hercegovine, a u skladu sa dosljednim poštivanjem „slova“ Daytonskog mirovnog sporazuma i odredbi Ustava Bosne i Hercegovine (član IX, tačka 3.). „Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.“
Zbog stalnog preglasavanja, unazad 5 godina od strane srpskih i hrvatskih stranaka, napravljen je debalans na štetu Bošnjaka, zbog čega se u 77 BiH institucija, Bošnjaci umjesto na 33, nalaze na 26 čelnih pozicija, Srbi na 24, koliko im i pripada te Hrvati na 20 umjesto na 13. Osim brojčano, Bošnjaci se nalazi na čelu manje značajnih institucija koje raspolažu sa znatno manjim budžetskim sredstvima. Tako imamo situaciju da Bošnjaci sa 26 čelnih pozicija raspolažu sa ukupno 76.827.000,00 KM, Srbi sa 24 vodeće pozicije sa ukupno 175.509.000,00 KM, dok Hrvati sa 20 rukovodećih pozicija raspolažu sa ukupno 200.159.000,00 KM.
Za SDA su potpuno neprihvatljivi pokušaji parcijalnog tumačenja i parcijelane primjene odredbi Ustava BiH kao dijela međunarodnog mirovnog sporazuma.”
SDA je ipak “trošila vrijeme” na nacionalna prebrojavanja, “podebljana” finansijskom moći kojom narodi “raspolažu”, te čelnim pozicijama u državnim institucijama. Za navedeno je definitivno bilo potrebno nekoliko poznavalaca stanja “na terenu”, uz dane ili mjesece rada, i to uz odobravanje čelnih ljudi SDA, u koje spada i Izetbegović. Sumirano, Izetbegović jednostavno nije govorio istinu.