Nedosljedno

Dodikove akrobacije sa referendumom: Daleko je 2002.

Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik je 28. juna 2015. godine najavio da će tražiti održavanje posebne sjednice NSRS o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Nametnuli su nam Sud i Tužilaštvo da progone srpske vojnike i oficire a da puštaju one zločince za koje svi znaju da su počinili zločin i čiji su zločini dokumentovani i čiji se zločini institucionalno brane od institucija BiH. Zato ću ja, kao predsjednik Republike Srpske, u prvim danima naredne sedmice predložiti i zahtjevati posebnu sjednicu Narodne skupštine i da raspiše referendum te da odbaci postojanje Suda i Tužilaštva BiH i njegovo djelovanje na prostoru Republike Srpske”

Milorad Dodik, 28.06.2015.

Dodik je zaista već iduće sedmice zatražio sazivanje posebne sjednice NSRS, te je ona i održana 14. i 15. jula 2015. godine. Na ovoj sjednici je bilo posebno zanimljivo, te su, pored referenduma, zastupnici i Dodik značajan dio vremena posvetili i međusobnom vrijeđanju, te smo tako imali priliku da čujemo i verbalni duel između Milanka Mihaljice i Milana Kovača u kome su jedan drugog nazvali mravojedom i Zmajem od Šipova. Ni Milorad Dodik nije propustio da učestvuje u sličnim raspravama, pa je između ostalog, za sebe izjavio da je politička gromada, a požalio se i da ženi sina, koji je već godinu dana nezaposlen.

Nakon ovih i sličnih rasprava, koje su se protegle na dva dana, NSRS je zaključila da će se referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH održati, nakon čega su bošnjački zastupnici u NSRS najavili da će pred Vijećem naroda u RS pokrenuti i pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa, tako da se može očekivati da će se na održavanje referenduma još malo sačekati.

Ono što je već sada jasno je da je najavljeno raspisivanje referenduma još jedan pokušaj za skretanje pažnje građana/ki Republike Srpske sa stvarnih problema koji neumoljivo pritišću ovaj entitet, u kome su Dodik i SNSD demonstrirali višestruku nedosljednost u odnosu prema postojanju Suda i Tužilaštva BiH.

Glavni Dodikov argument za pokretanje referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH jeste njihova navodna neustavnost, što se vidi kako iz izjava koje su on i ostali čelnici/e SNSD-a davali o ovom pitanju, tako i iz samog referendumskog pitanja, koje glasi “Da li podržavate neustavno i neovlašćeno nametanje zakona od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?”.

No, SNSD iza sebe ima čitav niz postupaka koji pokazuju da je ova partija mijenjala odnos prema “ustavnosti” ovih institucija onako kako im je to odgovaralo u različitim političkim trenucima.

Pored neosporne činjenice da su upravo poslanici/e SNSD-a 2002. i 2003. godine glasali za uspostavljanje Suda i Tužilaštva BiH, zanimljivo je i da je od poslanika ove partije, Milorada Živkovića, došla i inicijativa da se u Predstavničkom domu PSBiH “u paketu” usvoji 19 zakona koje je donio Visoki predstavnik, uključujući i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH. Na 5. sjednici Predstavničkog doma PSBiH, 15.03.2007, Živković je ovu inicijativu, koju je pokrenuo zajedno sa Berizom Belkićem i Nikom Lozančićem, objasnio ovim riječima:

Naime, svjestan činjenice da u BiH imamo na snazi zakone koje je nametnuo Visoki predstavnik, a koji nije potvrdila ova Parlamentarna skupština. Istovremeno imamo zakone koje ova Parlamentarna skupština potvrdila i oni su u proceduri, odnosno oni se primenjuju. Isto tako imamo i zakone koje je Visoki predstavnik nametnuo, a onda je Parlamentarna skupština donijela paralelne zakone i to se dešava od 2002. godine kad je taj zakon, jedan od ovih zakona, donesen pa sve do, do, evo, ove zadnje odluke koju je Visoki predstavnik naveo. Ja mislim da je to stanje neodrživo. Istovremeno htio sam na ovaj način da dam svoj doprinos da se ta pravna nejasnoća u BiH jednom za svaki put riješi. Ja sam duboko svjestan i činjenice da je Venecijanska komisija još 2005. godine, donijela preporuku u kojoj kaže da demokratski princip suvereniteta naroda traži da zakon usvaja tijelo koje je narod izabralo član 3. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, traži da zakonodavno tijelo biva narod, a ovo pravo je lišeno svog sadržaja ako zakone usvaja neko drugo tijelo. Duboko znači svjestan ove činjenice, međutim isto tako i moja želja da se u BiH ne tjera politika inata, nego politika u kome ćemo se međusobno uvažavati. Ja sam svjestana da nakon ovoga više nisam spreman u ovome parlamentu da dignem za bilo koji zakon ruku koji donosi Visoki predstavnik. Ovo je upozorenje i Međunarodnoj zajednici i svim onima koji misle da će ovako dalje moći i da dobro pročitaju što je Venecijanska komisija predložila da ovim podvlačimo crtu sa svim zakonima koje je Visoki predstavnik donio, rekao je Živković za skupštinskom govornicom.

Da SNSD tada nije imao problem sa ustavnošću Suda i Tužilaštva BiH, pokazuje i njihov izborni program iz 2006. godine, u kom se, između ostalog, našlo i sljedeće obećanje vezano za suđenja za ratne zločine:

“Naša realnost narednih godina biće i suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima. To je jedini način za utvrđivanje individualne krivice, koji mora biti objektivan, nepristrasan i obuhvatan prema svima podjednako, bez gledanja kroz prste bilo kojoj političkoj, nacionalnoj ili drugoj grupaciji.

Da bi se izbjegle politizacije i sumnje u objektivnost, SNSD traži vrlo visok stepen odgovornosti i profesionalizma u Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, osposobljavanje svih lokalnih okružnih sudova za ova suđenja i suđenje po mjesnoj i stvarnoj nadležnosti ili pred Sudom Bosne i Hercegovine”

Vidi se da je u tom trenutku SNSD apsolutno priznavao i uvažavao postojanje ovih institucija, te nije dovodio u pitanje njihovu ustavnost.

Situacija se značajno promijenila nakon što je Tužilaštvo BiH 2008. godine pokrenulo istragu protiv Milorada Dodika zbog zloupotrebe položaja i sumnji za korupciju pri izgradnji administrativnog centra Vlade RS i autoputa Gradiška – Banja Luka. Istragu je provodila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), koja je 2009. godine objavila i izvještaj o rezultatima istrage. Nakon što je Dodik sa svojim saradnicima postao predmet istrage državnog tužilaštva, uslijedio je potpuni zaokret u odnosu prema ovoj instituciji i Sudu BiH, te su se u izbornom programu SNSD-a 2010. godine ponovo našli Sud i Tužilaštvo BiH, ali ovog puta u znatno drugačijem kontekstu nego 2006, te je proglašeno da ove institucije treba da “dobiju veomа redukovаnu ulogu ili dа budu ukinute”.

Na pokretanje istrage protiv Milorada Dodika, on i njegova partija reagovali su serijom izjava o neobjektivnosti, pristrasnosti i “antisrpskoj nastrojenosti” Suda i Tužilaštva BiH. Situacija se najviše zaoštrila 2011, kada je Dodik prvi put pokrenuo pitanje referenduma o ovim institucijama. NSRS je i tada prihvatila njegovu inicijativu, a Dodik je samouvjereno izjavljivao da se odluka o raspisivanju referenduma ne može ukinuti:

S obzirom na to da Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS nije iskoristio pravo veta na Odluku o referendumu, ne vidim razloga zašto bi odluku suspendovao visoki predstavnik u BiH. Mislim da su sami uvideli da nema formalnih prepreka za održavanje referenduma i da politikanstvo ne može da im pomogne, rekao je Dodik 23. aprila 2011 godine.

Desetak dana nakon toga, 9. maja 2011, Dodik je izjavio kako se referendum može odgoditi, ali se od njega neće odustati. Uslijedila je posjeta tadašnje Visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Catherine Eshton, 13. maja kada je dogovoreno da se započne Strukturirani dijalog sa EU o reformi pravosuđa u BiH. No, ono što nije bilo predmetom zvaničnih razgovora – a što je svakako tištilo Milorada Dodika više od bilo kojih drugih pitanja – takođe je “riješeno”, s obzirom da je vrlo brzo nakon postizanja dogovora između Ashton i Dodika, Tužilaštvo BiH ustupilo ovaj slučaj Specijalnom tužilaštvu RS “zbog stvarne nadležnosti”. Nakon što je Specijalno tužilaštvo RS preuzelo ovaj slučaj 1. juna 2011, istraga je obustavljena u roku od pola godine.

Jasno je da su aktivnosti Milorada Dodika i SNSD-a vezane za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH bile više povezane sa istragom protiv Dodika nego sa bilo kojim drugim pitanjem. No, čak i nakon ponovnog ovogodišnjeg pokretanja priče o referendumu, Dodik je, kao i 2011, nastavio sa nedosljednostima čak i u izjavama datim u razmaku od samo dva dana.

Tokom rasprave u NSRS Dodik je, recimo, davao ovakve izjave:

Potčinjenost, reklo bi se čak i snishodljivost Ustavnog suda BiH prema Visokom predstavniku, dala je očekivanu odluku – da je takav Zakon o Sudu BiH, u saglasnosti sa ustavom BiH. Pošto ne može da nađe nikakvu ustavnu ni pravnu zasnovanost u pogledu nadležnosti za uspostavljanje Suda BiH, Ustavni sud BiH pribjegava proizvoljnim procjenama i očekivanjima, pa time još dodatno potvrđuje svu nepravnost i neozbiljnost takve konstrukcije, kako u Odluci Visokog predstavnika da nametne takav zakon, tako i u svojoj odluci da taj zakon proglasi ustavnim.

Ustav BiH koji je Aneks 4. Dejtonskog sporazuma, u određivanju nadležnosti BiH, nije odredio pravosuđe, pa ono u skladu sa članom 3.3.a. Ustava, pripada entitetima kao njihova nadležnost. Tako je i bilo sve dok Visoki predstavnik Volfgang Petrič svojom odlukom 12. novembra 2000. godine, nije nametnuo Zakon o Sudu BiH. Na tu Petričevu odluku je dvadesetpet poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, uputilo zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH, sa obrazloženjem da pravosuđe nije predviđeno kao nadležnost Bosne i Hercegovine”,kazao je i dodao da su članom 3.1. Ustava BiH definisane nadležnosti institucija BiH, a članom 3.a. je određeno da ”sve državne funkcije i ovlašćenja koja ovim Ustavom nisu izričito dodijeljena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaće entitetima.

Taj izmišljeni i nametnuti „državni“ pravosudni sistem, Bosnu i Hercegovinu čini dodatno nestabilnom i još više podijeljenom. Razvijen je čitav instrumentalizovani sistem koji je u funkciji selektivne pravde i vladanja Bosnom i Hercegovinom suprotno Ustavu i zakonima čime se krši vladavina prava kao jedan od postulata demokratskih i suverenih država.

Međutim, dva dana nakon što je usvojena odluka o referendumu, Dodik se susreo sa premijerom Srbije, Aleksandrom Vučićem, nakon čega je održana zajednička konferencija za štampu, na kojoj je Vučić pokazao rezerve prema odluci NSRS, izjavivši da je “zamolio Dodika da još jednom razmisli o referendumu”. Iako je samo dva dana ranije čvrsto stajao na poziciji da su Sud i Tužilaštvo BiH neustavni i da nema zakonskih osnova za njihovo postojanje, Dodik je nakon razgovora sa Vučićem izjavio da se referendum neće održati ukoliko se ispune četiri zahtjeva: “nezavisnost Suda i Tužilaštva BiH, procesuiranje svih koji su činili zločine nad Srbima, promjena krivičnog zakona u dijelu gdje se proširuju nadležnosti Suda i Tužilaštva BiH, kao i primjena zakona koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.”

Kako je za tako kratko vrijeme došlo do ovakvog zaokreta, nije teško pretpostaviti. No, Dodikova nagla promjena stava nakon što je, očigledno, izostala Vučićeva podrška za ovaj projekat, još je nedosljednija kada se pogledaju njegove reakcije na osude različitih međunarodnih aktera koje su pristigle povodom odluke o referendumu. Jedna od najupečatljivijih je svakako bila i ta da se ”Međunarodni predstavnici u Sarajevu dodvoravaju Bošnjacima jer se plaše protesta koji bi uslijedili protiv njih”, što je Dodik takođe izjavio tokom skupštinske rasprave o referendumu.

Na kraju, osim što je jasno da motivi Milorada Dodika za “igranje” s referendumom najmanje imaju veze sa njegovom navodnom posvećenošću održavanja dejtonskog ustavnog poretka, te da Dodik u ovom procesu zapravo pokušava da ‘obori’ nešto što je sam stvorio, nije zgoreg reći ni da postoje mnogo veći problemi u Republici Srpskoj koji bi se trebali rješavati.

Podsjećamo, penzije u ovom entitetu iz mjeseca u mjesec sve više kasne, budžetski prilivi su sve manji, a prema nekim indicijama izmirenje budžetskih obaveza poslije septembra ove godine neće biti moguće, jer njihov dalji opstanak ovisi o raznim kreditima (ruskim, MMF-a ili kod komercijalnih banaka). Pored toga, redovno se ‘friziraju’ podaci o broju nezaposlenih i zaposlenih u Rebublici Srpskoj, kako bi se stvorio privid blagostanja u ovom entitetu.

Pitajte Istinomjer!