Čvrsti otpad u BiH- standardi daleko a smeće blizu

Vidljivo je da zakona, strategija i planova za rješavanje problema odlaganja čvrstog otpada ne nedostaje. Međutim, ozbiljnih pomaka nema, a građanima Bosne i Hercegovine od usvojenih zakona puno je uočljivija nebriga nadležnih institucija, oličena u gomilama otpada svih vrsta koje bukvalno zatrpavaju njihovu životnu sredinu. Broj divljih deponija, kao i onih koje ne funkcionišu u skladu sa propisima rapidno raste, te je praktično nemoguće utvrditi koliko ih zaista ima.

Problem odlaganja čvrstog otpada prisutan je već duže vrijeme u Bosni i Hercegovini, te je kako vrijeme odmiče sve veći. I pored toga što jako često od strane političkih ličnosti i funkcionera na različitim pozicijama i nivoima vlasti čujemo kako naša zemlja ima veliki turistički potencijal, te kako prirodna bogatstva i samo okruženje kao takvo treba zaštititi i sačuvati, jako malo ili gotovo ništa se uradilo da to tako zaista i bude.

Dok javnost sluša lijepe riječi i obećanja, izgradnja savremenih deponija za čvrsti otpad uključujući i sistem sabirališta, postrojenja za povrat komponenti te odlagališta životinjskog otpada koji bi osigurali zaštitu životne sredine i zdravlja građana, održivo upravljanje okolišem, modernizaciju usluga, dodatno zapošljavanje, te uopšte unaprijedile kvalitet života u Bosni i Hercegovini, nisu visoko na listi prioriteta nadležnih institucija.

Eklatantan primjer katastrofalnog stanja po ovom pitanju je dolina rijeke Drine, koja je “zatrpana” nelegalnim, divljim, i deponijama koje ne ispunjavaju ni minimum propisanih standarda, te je Istinomjer u nekoliko navrata javnosti na to skretao pažnju. Tako smo u našem tekstu pod nazivom Raščišćavanje deponije Šišeta još uvijek na čekanju, govorili o neriješenom problemu odlaganja čvrstog otpada u goraždanskoj opštini. Na ovom primjeru se jasno vidi da pored ekološkog, problem odlaganja čvrstog otpada može prerasti i u sigurnosni izazov. Tome svjedoči i požar koji je avgusta ove godine izbio na divljoj deponiji Šišeta, a koju šira goraždanska regija još uvijek koristi za odlaganje otpada.

Pisali smo i o problemu gradske deponije koja se nalazi na samom ulazu u još jedan grad na rijeci Drini, Višegrad, koja također već dugi niz godina čeka na rješavanje. Da je ovo ozbiljan izazov sa kojim se lokalne zajednice ali i viši nivoi vlasti moraju ozbiljno pozabaviti, prilikom svoje posjete Višegradu naglasio je i Specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Lars-Gunnar Wigemark koji je tom prilikom izjavio:

Čuli smo o problematici zagađenja toka rijeke Drine. Velike količine smeća koje se odlažu su loše za okolinu i prva stvar na kojoj bi trebalo raditi je jačanje kulture i razumijevanja da ne možete odlagati smeće na ilegalnim deponijama.

Lars-Gunnar Wigemark, 13.04.2018.

Obećanja da će se stvari pokrenuti sa mrtve tačke ne nedostaje. Jedno od takvih dao je i načelnik višegradske opštine, Mladen Đurević koji je tokom posjete amabasadora Wigemarka Višegradu izjavio:

Otpad na rijeci Drini iznad Hidroelektrane Višegrad je veliki problem. Želja svih nas je da se taj problem riješi. Jedna od tema je bila i rješavanje naše gradske deponije i ja sam ubijeđen da ćemo i taj problem riješiti.

Mladen Đurević, 13.04.2018.

U Zvorniku je stanje nešto bolje, ali i pored funkcionisanja regionalne deponije na Crnom vrhu kojom se, kako se navodi, riješio problem divljih deponija u devet opština RS i FBiH, stvari ne funkcionišu dovoljno dobro. Naime još tokom 2017. godine, Javnom preduzeću „Regionalna deponija“, “komunalna preduzeća iz ovih opština za odlaganje otpada za pet mjeseci rada već duguju 180.000 KM”. Aleksandar Vračević, direktor JP „Regionalna deponija” s tim u vezi kaže:

Ono što iznenađuje jeste činjenica da su u svim opštinama iz kojih se otpad dovozi na našu deponiju komunalnim preduzećima dozvolili ili povećanje cena usluga ili neke subvencije kako bi pokrili povećnje troškova za odlaganje smeća na deponiji, ali smo za kratko vreme u potraživanju više od polovine fakturisanih sredstava…

Aleksandar Vračević, 10.07.2017.

Ovakve ili slične probleme ima gotovo svaka lokalna zajednica i grad u Bosni i Hercegovini, gdje ni glavni grad države nije izuzetak. Svoj su glas tako, krajem prošlog mjeseca po ko zna koji put digli stanovnici Sarajeva, pozivaju nadležne da riješe problem deponije u Smiljevićima.

Upravljanje otpadom nije uređeno na nivou države, te je osnovni zakonski okvir koji reguliše ovu oblast u Bosni i Hercegovini uspostavljen 2002. i 2003 godine usvajanjem entitetskih zakona- Zakona o upravljanju otpadom u Federaciji BiH, te Zakonom o upravljanju otpadom Republike Srpske. U skladu sa zakonskim obavezama, usvojen je i Federalni plan upravljanja otpadom 2012.-2017. godine. Međutim, Ured za reviziju institucija u FBiH u zaključku dokumenta pod nazivom „Određene mjere iz Federalnog plana upravljanja otpadom nisu implementirane u zadatim rokovima“ između ostalog navodi da se “opredjeljenja vlasti u ovoj oblasti ne ostvaruju planiranom dinamikom”, te se “procjenjuje da nadležne institucije kasne u provođenju planiranih mjera.” Revizorski tim dalje zaključuje “da institucije na svim nivoima nisu efikasne u implementiranju planiranih mjera iz Strategije zaštite okoliša 2008.-2018.godine i Federalnog plana upravljanja otpadom 2012.- 2017.godine.” Dokument Ureda za reviziju zaključuje i da nije donesen Federalni plan upravljanja opasnim otpadom, te da “niži nivoi vlasti koji su usvojili Planove upravljanja otpadom, su u nedovoljnoj mjeri implementirali zacrtane cilljeve, dok u većini kantona, odnosno opština ovi dokumenti nisu doneseni. Pored toga u većini kantona i opština nisu pripremljene studije izvodljivosti za regiju i određene lokacije na osnovu istražnih radova za Regionalne centre upravljanja otpadom.” U skladu sa navedenim zaključcima date su i preporuke kako za  Federalno ministarstvo okoliša i turizma, tako i za nadležna kantonalna ministarstva, te jedinice lokalne samouprave.

Kada je Republika Srpska u pitanju, vlada tog entiteta aprila 2010. godine usvojila je Strategiju upravljanja otpadom za period od 2010. do 2019. godine.  Kratkoročni ciljevi u okviru Strategije bili su “izgradnja 12 regionalnih centara za upravljanje otpadom do 2014. godine, uspostavljanje posebnih tokova otpada, saniranje postojećih smetlišta, podsticanje korišćenja otpada kao goriva u cementarama, te uspostavljanje Sistema upravljanja opasnim otpadom”, dok će se dugoročno težiti “ izgradnji spalionice medicinskog i opasnog otpada, uspostavljanju sistema upravljanja građevinskim otpadom i ponovnom iskorištavanu i reciklaži ambalažnog otpada.”

Nakon što je krajem decembra prošle godine, Ustavni sud Republike Srpske utvrdio da su pojedine odredbe Zakona o upravljanju otpadom neustavne, kao i odluka o koeficijentima za obračun naknade za opterećivanje životne sredine ambalažnim otpadom i ciljevima upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom za 2015. i 2016. godinu, početkom 2018. godine, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je po hitnom postupku Zakon o izmenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom.

“Cilj ovog zakona  je normiranje koeficijenata i ciljeva za obračun naknade za opterećivanje životne sredine ambalažnim otpadom, koja se prikuplja po principu „zagađivač plaća”. Novi Zakon takođe predviđa i dodatno uređivanje pitanja izrade i donošenja Republičkog plana upravljanja otpadom u skladu sa Direktivom broj 2008/98 Evropskog parlamenta i Savjeta od 19. decembra 2008. godine o otpadu i stavljanju van snage određenih direktiva”, saopšteno je iz Vlade Republike Srpske.

Pored ovoga, Vlada RS je tokom 2018. godine usvojila i Nacrt Strategije upravljanaja otpadom (2016.-2025.), te je aprila ove godine prezentirana i metodologija izrade Plana upravljanja otpadom u Republici Srpskoj.

Vidljivo je dakle da zakona, strategija i planova ne nedostaje. Međutim, ozbiljnih pomaka nema, a građanima Bosne i Hercegovine od usvojenih zakona puno je uočljivija nebriga nadležnih institucija, oličena u gomilama otpada svih vrsta koje bukvalno zatrpavaju njihovu životnu sredinu. Broj divljih deponija, kao i onih koje ne funkcionišu u skladu sa propisima rapidno raste, te je praktično nemoguće utvrditi koliko ih zaista ima. Određene procjene govore da takvih deponija u Bosni i Hercegovini ima preko 10 000. S tim u vezi, pokrenut je i projekat „Mapiranje divljih deponija“ u sklopu kojeg je objavljen telefonski broj (080 05 05 06) za besplatnu i anonimnu prijavu divljih deponija u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji po riječima voditelja projekta Zorana Adžaipa, ne prestaje zvoniti.

Stručnjakinja za okoliš i upravljanje otpadom, Maja Čolović-Daul o tome kaže:

Zabrinjavajuće je da skoro sve opštinske deponije u BiH, osim nekih regionalnih, a u cijeloj BiH ih je trenutno pet, ne zadovoljavaju uvjete adekvatnog odlaganja. Tih (i)legalnih deponija u BiH je gotovo onoliko koliko i opština u BiH i kada dodamo na to impozantan broj od više hiljada malih divljih deponija pa još dodamo da se na tim lokacijama odlaže i opasni otpad (baterije, infektivni i animalni otpad, elektronski i elektronički otpad itd), kao i građevinski otpad, i da se one obično nalaze pored rijeka, onda je utjecaj na okoliš i ljude aksiom koji ne treba dokazivati.

Maja Čolović-Daul, 06.07.2017.

Ima i svijetlih primjera koji govore o tome da se problem odlaganja otpada ipak može riješiti na društveno odgovoran način. No, oni su nažalost toliko rijetki, da se u ovom trenutku mogu smatrati izuzecima. Deponija u Ramićima, sa izgrađenim sistemom za degasifikaciju deponijskih gasova i sanitarnom ćelijom, jedna je od takvih.

Činjenica je da već dugo vremena u razvijenom svijetu čvrsti otpad nije smeće, već predstavlja kapital. U Evropskoj uniji koja na godišnjem nivou ima 2,5 milijardi tona otpada ovaj problem se tretira onako kako zaslužuje-na najozbiljniji mogući način, te su prevencija, reciklaža, korištenje u proizvodnji energije (paljenje otpada) i  odlaganje pod zemljom načini da se otpad na efikasan način ne samo ukloni, već i iskoristi za stvaranje novih materijalnih vrijednosti, te se od reciklaže otpada u Evropskoj uniji godišnje ostvari prihod od 145 milijardi eura.

Nažalost, kao i u većini drugih oblasti Bosna i Hercegovina je decenijama daleko od standarda koji je dostignut u razvijenom svijetu kada je rješavanje problema čvrstog otpada u pitanju. Krivce za takav odnos prema našoj okolini prevashodno treba tražiti u nadležnim insitucijama, ali, u određenoj mjeri i u građanima Bosne i Hercegovine čija svijest o zaštiti svoje okoline nije na nivou na kojem bi trebala biti. Tako, dok smo sve dalje od evropskih i svjetskih standarda, posljedično, naše sopstveno smeće sve nam je bliže.

(istinomjer.ba)

 

Šta nam obećavaju budući predsjednici?

U skladu sa preliminarnim i nezvaničnim rezultatima koje je objavila Centralna izborna komisija, članovi Predsjedništva...

ZOI ‘84 i upravljanje olimpijskom dvoranom Zetra

Godinama svjedočimo činjenici da u preduzeću ZOI '84, ali i drugim javnim preduzećima, cijelu deceniju nije revidirano poslovanje, uprkos tome što ova javna preduzeća godinama sukcesivno propadaju, o...


Vlada KS: Za djecu iz autističnog spektra polovična i privremena rješenja

Prošle godine svjedočili smo poražavajućoj činjenici da školska 2017/2018. godina nije počela za svu djecu u KS, a to se nije desilo ni ove godine. Resorno ministarstvo, na čelu sa ministrom Elvirom...