Sefer Halilović

Rođen je 6.1.1952. u Prijepolju, SFRJ, SR Srbija. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u rodnom gradu, da bi školovanje na Vojnoj akademiji nastavio u Begoradu i Zadru. Kao oficir JNA službovao je u Mostaru, Vinkovcima i Đakovu. JNA napušta 13.9.1991. bijegom iz Komandno – štabne akademije u Beogradu, a zbog neslaganja sa politikom tadašnjeg Generalštaba JNA, četnizacijom, te zbog napada srbizirane JNA na Republiku Hrvatsku.

Za Seferom Halilovićem je 1993. od strane Resora državne bezbednosti Srbije raspisana potjernica sa nalogom za hapšenje.

Sefer Halilović se uključuje u rad Patriotske Lige RBiH i biva autor šeme odbrane Sarajeva koji mu je odobren na sastanku 2.12.1991. od strane predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića u Hrasnici kod Sarajeva, u kući r.Kasima i Hasije Ibrahimović. Po Halilovićevoj šemi urađena je i šema odbrane Republike BiH od nadolazeće agresije.

Na savjetovanju Patriotske Lige RBiH u s.Mehurić kod Travnika, Sefer Halilović predstavlja “Direktivu za odbranu suvereniteta i integriteta RBiH”.

Dana 25.5.1992. Sefer Halilović je postavljen za komandanta TO RBiH. Pod njegovim rukovođenjem i komandovanje TO RBiH prerasta u Armiju RBiH sa pet (5) korpusa i preko 200.000 vojnika. ARBiH se ustrojava sa Štabom vrhovne komande, uprava štaba, korpusima, operativnim grupama, brigadama, bataljonima i specijalnim jedinicama. ARBiH do kraja rata nije bitno mijenjala svoju strukturu.

Sefer Halilović postaje načelnik Glavnog štaba Armije RBiH (prvi čovjek Armije) – najviša funkcija u modernim armijama svijeta, i ujedno član Ratnog Predsjedništva RBiH u kojem učestvuje aktivno kao predlagač i pokretač mnogih inicijativa važnih za odbranu Republike BiH.

Sefer Halilović na poziciji načelnika Glavnog štaba ARBiH ostaje do 1.11.1993. kada je odlukom Predsjedništva RBiH stavljen “na raspolaganje” što je eufemizam za eliminisanje političkih neistomišljenika.

Treba istaći da je u atentatu od 7.7.1993. koji je izveden na Halilovićev stan život izgubila njegova supruga Mediha i njen brat Edin. Istraga oko ovog zločina nikada nije provedena na validan način a izvještaji koji su urađeni međusobno se isključuju. Za ovaj atentat porodica Halilović tereti tadašnji vrh MUP-a RBiH, državne bezbjednosti RBiH i nekolicinu pripadnika terorističke organizacije državne bezbjednosti RBiH pod imenom “Ševe” da su organizatori i provoditelji ovog zločina koji je do danas ostao nekažnjen. Država BiH nikada nije uradila kvalitetnu i valdinu istragu tokom koje bi se uzeli u obzir svi činioci, dokazi i saslušali svi svjedoci i osumnjičeni što može upućivati da ovaj zločin ima i svoju političku pozadinu. Slučaj atentata na porodicu Halilović iz 1993. je za porodicu Halilović još uvijek otvoren slučaj i oni će insistirati na provođenju pravde bilo da se osumnjičeni privedu pravdi ili u korektnom suđenju ukoliko se dokaže da nisu krivi oslobode odgovornosti.

Nakon stavljanja “na raspolaganje” državna i vojna bezbjednost počinju sa Halilovićem iscrpljujuće “informativne razgovore” pokušavajući mu montirati aferu “državni udar” što je najčešća montirana optužba za mnoge političke neistomišljenike raznih političkih sistema. Pokazalo se da je državna bezbjednost RBiH počela prisluškivati Sefera Halilovića puno prije (što potvrđuje dokumentacija) nego li ratnog zločinca i komandanta agresorske vojske Ratka Mladića. Ta činjenica dovoljno govori o namjerama i putu koji je sprovodila “naša” državna bezbjednost. Na kraju su, u nedostatku dokaza, o čemu se govorilo i na sjednici Predsjedništva RBiH, odustali od “informativnih razgovora” i optužbi.

Kada je udaljen iz ARBiH “na raspolaganje” Sefer Halilović biva biran i prihvata funkciju predsjednika Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka. U svom radu, skupa sa svojim saradnicima u Udruženju, pomagali su porodicama poginulih branilaca RBiH, studentima, i bavili se naučno – istraživačkim radom.

Godine 1994. Predsjedništvo RBiH dodjeljuje mu čin generala ARBiH čime su pobrisane sve laži i podmetanja vojne i države bezbjednosti.

Nakon agresije na RBiH, Sefer Halilović sa grupom istomišljenika osniva Bh.Patriotsku Stranku (BPS) čiji je predsjednik i danas. BPS je na prvim postratnim izborima pozvala građane BiH da ne izađu na izbore i ne daju legitimitet etničkom čišćenju provedenom u ratu nad pretežno muslimanskim stanovništvom ali i pripadnicima drugih vjera. BPS je ostao principijelan i nije izašao na izbore čime je platio veliku političku cijenu – živeći vanpralamentarni politički život, ali je stvorio moralni kapital koji će biti prepoznan u svim narednim izbornim ciklusima na bh.političkoj sceni.

Godinu dana kasnije, 1997., Sefer Halilović objavljuje svoju prvu knjigu “Lukava strategija” koja je bila izuzetno čitana i citirana knjiga u BiH, regionu, te ne rijetko korištena i u sudnicama Tribunala u Den Haagu. Promotori Halilovićeve knjige bili su prof.dr.Rasim Muminović, dr.Mustafa Memić, Senad Pećanin, dr.Nešet Muminagić, general Martin Špegelj i Stjepan Mesić.

Sefer Halilović na izborima 2000. osvaja mandat i ulazi u Parlament FBiH. BPS nakon tog izbornog ciklusa postaje dio “Alijanse za promjene” a Sefer Halilović postaje ministar za rad, socijalnu politiku, izbjegla i raseljena lica u Vladi FBiH.

Septembra 2001. Tribunal u Den Haagu optužuje ga po liniji komandne odgovornosti za zločine koje su pripadnici ARBiH počinili u selima Grabovica i Uzdol. Dana 16.11.2005. Sefer Halilović je oslobođen svih optužbi i odmah po nalogu Pretresnog vijeća pušten na slobodu. Oktobra 2007. Apelaciono vijeće Tribunala u Den Haagu izriče mu konačnu oslobađajući presudu čime je stavljena tačka na ogromnu nepravdu koju je Sefer Halilović preživio dok su mu domaće tajne službe i domaći izdajnici poturali kukavičije jaje u vidu odgovornosti za ratni zločin sa kojim, kako je i utvrdilo Pretresno i Apelaciono vijeće Tribunala u Den Haag-u nije imao nikakve veze.

Sefer Halilović je jedini bh.general koji se iz Den Haag-a vratio u svoju domovinu BiH sa oslobađajućom presudom, i jedini general njegovog ranga u bivšoj SFRJ koji je oslobođen optužbi do danas. Zbog te historijski izuzetno važne činjenice Sefer Halilović ne prestaje biti meta antidržavnih elemenata koji pokušavaju ukaljati njegovo ime i na taj način agresiju na rBiH prevesti na termin “građanski rat” što je pdovala časnoj borbi i trpljenju svih građana RBiH koji su podržavali na bilo koji način ideju cjelvoite i nedjeljive Republike BiH.

Na izborima 2006. Sefer Halilović biva izabran kao zastupnik BPS-a u Parlament BiH. Napisao je knjigu o pravnom procesu pred Tribunalom u Den Haag-u i svemu što mu je prethodilo. U knjizi “Nije kriv – priča o montiranoj optužnici i haškom suđenju” Sefer Halilović daje pečat jednom velikom suđenju koje je ostavio iza sebe i iz kojeg je izašao kao pobjednik.

Sefer Halilović dobitnik je neutvrđenog broja plaketa, zahvalnica i nagrada. Na kongresu Bh.Patriotske Stranke (BPS) održanom u Skenderiji juna 2010. ponovo je izabran za predsjednika Stranke.

Na općim izborima 2010. godine ponovo je bio kandidat za mjesto poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali 8.433 glasa nisu bila dovoljna za ovaj mandat.

Halilović se 2014. bezuspješno borio za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Imovina 

Halilović je vlasnik stana, kuće i dva duluma zemljišta u BiH. Svoju imovinu je u imovinskom kartonu iz 2014. godine procijenio na 350.000 KM.

Izvor: bps-seferhalilovic.ba